(VIDEO) 16. rujna 1991. Bitka za Šibenik – što su legende, a što nepoznate istine o velikoj bitki za grad?

„Šibenik su obranili i ljudi koji su ostali u gradu, koji ga nisu napustili i time su jačali moral obrambenim snagama u otporu neprijatelju do zadnje kapi krvi. To je imalo presudno značenje.“, govori general Rahim Ademi koji je bio jedan od glavnih sudionika Bitke za Šibenik koja je počela na današnji dan 16. rujna 1991. godine

Što niste znali o legendama i istinama bitke za Šibenik, slavnoj 113. brigadi iz Šibenika, ulozi topničke bitnice sa Žirja, ključnoj ulozi osvajanja vojarni JNA, o ulozi studenata iz Šibenika koje je rat zatekao na ljetnom odmoru u rodnom gradu, ulozi Vodičana i Skradinjana u jednoj od najvažnijih bitaka Domovinskog rata?

(VIDEO) Na šibenskoj bolnici pronađena neeksplodirana bomba iz Domovinskog rata: Bivši Mungos na vrijeme reagirao

Godinama se prilikom obilježavanja obljetnice “rujanskoga rata” u Šibeniku, kao prekretnice Domovinskog rata i obrane Hrvatske, govori kako su topovi sa Žirja odigrali ključnu ulogu u razbijanju Mladićevih snaga na Šibenskome mostu i sprečavanju pada Šibenika u neprijateljske ruke, piše slobodnadalmacija.hr.

Što je zapravo istina i što se događalo tijekom jedne od najvećih bitaka Domovinskog rata, govori umirovljeni hrvatski general i jedan od glavnih aktera obrane Šibenika Rahim Ademi.

Jesu li topovi sa Žirja spasili Šibenik da ne padne u ruke JNA i Ratka Mladića?

„Ta tvrdnja se reproducira već dugo vremena. A to nije istina! Kninski 9. korpus JNA pod zapovijedanjem Ratka Mladića izveo je operaciju “More” kojoj je bio cilj izbiti na more, i to baš u Šibeniku.

Imao sam tu Mladićevu zapovijed u svojim rukama. Cilj je bio izbiti na more i spojiti se s jakim snagama 8. pomorskog sektora u Šibeniku gdje je bila jedna mornarička desantna brigada i pristožerne postrojbe 8. sektora koje su se nalazile u okruženju.

Opći napad na Šibenik počeo je 16. rujna, kada je Mladić uspio drskim prepadom totalno razbiti našu obranu i začas izbiti na Šibenski most.

Šibenik je bio pred padom.

Nismo imali snage suprotstaviti se najmodernijim JNA tenkovima T-84. Srećom, Mladić se bojao naše inženjerije s druge strane mosta i strahovao je da bi most mogao biti miniran.

Zato se zaustavio pred mostom. Kako je već bio pao mrak, odlučio je svojim ljudima dati još jedan dan za izviđanje, a onda se sutradan spojiti sa snagama u šibenskom okruženju.

Dan uoči napada na grad, 15. rujna, već je žirjanska bitnica bila u našim rukama, ali nije igrala nikakvu ulogu u zaustavljanju Mladića u dolasku na Šibenski most, niti sprečavanju njegova ulaska u grad. Jednostavno, nije imala domet do mosta.”

Ako nije Žirje presudilo, koje su postrojbe za to zaslužne?

„Od zapovjednika Zbornog područja Operativne zone Split Mate Viduke dobio sam zadatak da planiram osvajanje vojarne u Rogoznici gdje sam dan prije bio u izviđanju i napravio plan. Navečer me Viduka zvao iz Šibenika koji je već bio pod opsadom i kazao mi da odmah, bez odgode, moramo zauzeti Vojarnu “Rogoznica” kako bismo došli do topova i drugog oružja za obranu Šibenika.

S izviđačkim vodom 113. šibenske brigade “Tigrovi” sa zapovjednikom Vladom Jaram Falkoneom na čelu krenuo sam noću 16. na 17. rujna u Primošten Burni i napravio plan osvajanja vojarna “Kruščica”, “Zečevo” i “Smokvica”.

Sutradan smo održali sastanak u Primoštenu gdje je bila smještena satnija 4. gardijske brigade i tadašnjeg zapovjednika Ivice Tolića pitao sam bi li s nama sudjelovali u napadu na vojarne.

Uključili su se te smo, zajedno s “Tigrovima”, policijom iz Primoštena i Rogoznice i Prvim pričuvnim vodom iz Primoštena Burnog 17. rujna zauzeli “Zečevo” i “Kruščicu” i to će imati odlučujuću ulogu u obrani Šibenika i cijele Dalmacije.“

Zbog čega je ta akcija bila presudna? Zbog zaplijenjenog oružja?

„Tako je. Odmah smo pristupili formiranju topničko-raketnih bitnica s ljudima koje smo imali u Vodicama i noću ih prebacili u Zečevo.

Formirali smo topničke bitnice 130 mm, najmoćnija bitnica bivše JNA, zatim pokretnu bitnicu 85 mm, bitnicu 100 mm stacioniranu na Zečevu, raketne vodove protuzračne obrane “igle”, “strijele” i drugo oruđe za protuoklopno djelovanje. “Zolje”, ručne bacače, streljivo… sve smo to uputili prema Šibeniku, a jedan “tamić” prema Drnišu.

Od tog trenutka počinje borba za Šibenik. Istoga dana bitnicu 85 mm prebacujemo s dva topa ispred grada, u Razore, i u rano jutro 17. rujna počinju direktno tući na most.

Drugi dio bitnice 85 mm je postavljen u kavu u Bilicama kako bismo zaustavili dolazak JNA s Tromilje prema Šibeniku te da daju potporu našim snagama na skradinskom pravcu.

Iste noći topove 130 mm prebacujemo na Jelinjak (Primošten). Na Zečevu se formira bitnica od topova 100 mm sa zadatkom da pokriva cijeli akvatorij od Žirja prema Šolti i Drveniku. Drugi dan od osvajanja “Zečeva” zauzimamo i Vojarnu “Smokvica” i formiramo stacioniranu bitnicu 88 mm da zaštiti akvatorij od Drvenika prema Žirju.

Topovi u Razorima prvi su tukli prema mostu, a posluživali su ih šibenski studenti sa zapovjednikom Žajom na čelu. Njihov doprinos obrani grada je ogroman. Nakon oslobađanja Šibenika oni su demobilizirani i u listopadu su se vratili na studij.“

Dio oružja iz vojarna u Rogoznici otišao je i u druge gradove?

„Tako je. Dio topništva poslali smo u Sinj, Trogir i Dubrovnik. Prema tome, osvajanje ovih vojarna bilo je od strateškog značenja i da nije bilo toga, Šibenik bi pao.“

Tko je još zaslužan za obranu Šibenika?

“Prema mostu je djelovala i prva minobacačka bitnica 120 mm smještena na Meterizama sa zapovjednikom Brankom Smrčekom.

Šibenik su obranili i ljudi koji su ostali u gradu, koji ga nisu napustili i time su jačali moral obrambenim snagama u otporu neprijatelju do zadnje kapi krvi. To je imalo presudno značenje.”

Uvijek se smatralo da su presudili topovi sa Žirja…

 „Topništvo je kao sablja: što je bliže meti, siječe glavu, što je dalje, samo grebe. Držao sam se toga načela i topništvo rasporedio bliže gradu kako bi mu domet bio što dalje od grada.
A topovi na Žirju nisu se mogli dobaciti do mosta. I zato me kao branitelja vrijeđa kada se taj mit godinama ponavlja. Deblokada Šibenika najveća je pobjeda u Domovinskom ratu koja ima značenje Oluje. Da je pao Šibenik, pala bi Hrvatska i cijepala bi se na dva dijela. Zato smatram da se mora znati istina o rujanskom ratu.“

Dodao je general Ademi i o velikoj ulozi Vodičana i Skradinjana u obrani Šibenika:

“Zaboravlja se uloga Vodičana u zaustavljanju napada prema Vodicama i deblokadi Šibenika. Uloga Skradina i postrojba u zaleđu koje su ostale na svojim položajima iako su imale zapovijed da ih napuste i zađu na lijevu stranu Krke, što treba zahvaliti pokojnom Dragi Petroviću Gasu, koji se s tim nije složio. Da su to učinili, Šibenik bi ostao bez pitke vode. I djelovanje snaga u Pakovu Selu gdje je zaustavljena kolona JNA što se kretala od Drniša prema Šibeniku u kojoj su uništili nekoliko tenkova i oklopnih transportera. Sve je to demoraliziralo Mladića u osvajanju Šibenika. Zaustavljen je zajedničkim djelovanjem 113. brigade, policijskih postrojba i pješaštva. U proslavama “rujanskoga rata” zadnjih godina sramio sam se što nitko nije ni riječju spomenuo 113. brigadu, ponos Šibenika i Hrvatske.”