Posvećene su mu mnoge crkve i kapele u Mađarskoj i diljem svijeta, među njima i veličanstvena Katedrala u Vršcu, najveća rimokatolička crkva u Vojvodini i Srbiji. Katedrala u Vršcu, u Banatu, bila je i najveća katolička crkva u Jugoslaviji iza Katedrale u Zagrebu.
Danas u Vršcu, nakon svih progona i iseljavanja katolika (osobito Nijemaca od 1944. godine nadalje), živi samo 5,81% katolika. Godine 1910. u Vršcu je živjelo gotovo 60% katolika, najvećim dijelom Nijemaca i Mađara, te Hrvata Karaševaca (vidi Dodatak na dnu teksta).
U neredima oko prijestolja nakon smrti kralja Stjepana, 1038, biskup Gerard postao je vrlo utjecajan. Usprotivio se dolasku na prijestolje Petra Venecijanca (Pietra Orseola), koji je kraljevao od 1038. do 1041. i od 1044. do 1046, a s Mađarskom postupao kao sa svojim lovištem i favorizirao strance. Nije podržao ni Sámuela Abu, koji je kraljevao od 1041. do 1044. i nemilosrdno ubijao svoje protivnike. Te borbe oko prijestolja pretvorile su se 1046. u krvavi narodni ustanak.
Gnjev ustanika, većinom pogana pod vodstvom plemića Vate, nije se usmjerio samo protiv kraljevske kuće, nego i protiv Crkve. U Budimu su ustanici biskupa Gerarda zasuli kamenjem, prevrnuli mu kola i proboli ga kopljem. Stavili su ga potom u bačvu načičkanu čavlima, koju s brda Kelen otkotrljali u Dunav. Toga dana umorena su još dvojica biskupa, Buldus i Bystrík. Zbilo se to na današnji dan, 24. rujna 1046. godine
Danas brijeg Kelen, visok 235 metara, nosi ime svetog Gerarda mučenika, Gellért-hegy. Gerardovo tijelo preneseno je 1053. u csanádsku katedralu. Papa Grgur VII. proglasio ga je svetim 1083, zajedno sa svetim Stjepanom kraljem i svetim Emerikom. Zaštitnik je Mađarske, Budimpešte i banatske biskupije Zrenjanin.
Posvećene su mu mnoge crkve i kapele u Mađarskoj i diljem svijeta, među njima i veličanstvena crkva i katedrala u Vršcu, najveća rimokatolička crkva u Vojvodini i Srbiji.
Katedrala svetog Gerharda – katolički Notre Dame u Vojvodini
Katedrala svetog Gerharda od Sagreda koja se nalazi u Vršcu, najveća je katolička crkva u Srbiji, a bila je druga po veličini u Jugoslaviji, odmah poslije zagrebačke katedrale. Zanimljivo je da ova građevina nikada nije bila sjedište biskupa, ali je proglašena katedralom zbog svog impozantnog izgleda.
Danas u Vršcu, nakon svih progona i iseljavanja katolika (osobito Nijemaca od 1944. godine nadalje), živi samo 5,81% katolika. Godine 1910. u Vršcu je živjelo gotovo 60% katolika, najvećim dijelom Nijemaca i Mađara, te Hrvata Karaševaca (vidi Dodatak na dnu teksta).
Primjer Vršca je samo ogledni primjer nestanka mongih naroda u Vojvodini pod udarom velikosrpstva. Valja znati da je u Srbiji 1961. živjelo 200.000 Hrvata, a prema crkvenim podacima taj broj je bio veći jer su se mnogi Hrvati pod pritiskom izjašanjavali regionalno ili kao Jugoslaveni. Svrstavanjem stanovništva u pojedine popisne kategorije snažila se izgradnja identiteta pod takvim kategorijama, npr. za Hrvate kao Iliri, Dalmatinci, Bunjevci, Šokci, ali su se učvršćivale i granice prema drugim etničkim skupinama. Pri tome važnu ulogu igraju i stereotipi o onome „drugome/drugačijem” gdje nastaje veći broj imena za stanovništvo koje se popisuje
Vojvodina je bila većinski katolička prije stvaranja Jugoslavije, a danas je postotak katolika sveden na manjinu. Prije stvaranja Jugoslavije tamo je živjelo 47 posto katolika, 10 posto protestanata i 38 posto pravolsavnih. Danas u Vojvodini živi gotovo 70% pravoslavnih, tj. Srba.
Katolička vjera stoljećima najveća i najjača vjerska skupina u Vojvodini
To je djelo velikosrpske politike u Vojvodini i Jugoslaviji: katolička vjera je bila najveća vjerska skupina u Vovodini prije stvaranja Jugoslavije i polovica stanovnika Vojvodine bili su katolici, da bi na posljednje popisu u Vojvodini bilo svega 17,43% katolika.
Vjerski sastav Vojvodine kao dio Austro-Ugarske; popis 1910 g.:
religija broj %
Katolicizam 719.471 47,5
Pravoslavlje 593.215 39,1
Protestanti 160.221 10,6
Judaizam 22.218 1,5
ostali 20.179 1,3
ukupno 1.515.304 100
Vjerski sastav Vojvodine 1991., 70 godina nakon priključenja Srbiji i Jugoslaviji:
Religija broj %
Pravoslavna 1,170,694 58.13%
Katolička 458,683 22.78%
Protestanti 78,925 3,9%
Islamska 9,775
Judaistička 284
Nepoznato 211,345
Vjerski sastav Vojvodine danas nakon raspada Jugoslavije, popis 2011. g.
Religija Broj stanovnika %
Pravoslavna 1.357.137 70,25%
Katolička 336.691 17,43%
Islamska 14.206 0,74%
Judaizam 254 0,01%
Protestanti 64.029 3,31%
Velikosrpska politika u Vojvodini – pravoslavizacija Vojvodine i nestanak katolika!
Ovi gornji podaci dokaz su da je u 20 stoljeću izvršen velik zločin nad katolicima i ne-srbima Vojvodine u Banatu, Bačkoj i Srijemu, te da su Srbi postali većina u Vojvodni tek nedavno.
Prvi udarni malj srbizacije bio je progonima i ubijanjima pripadnika drugih naroda: genocid nad Nijemcima i progoni Mađarima nakon II. svjetskog rata, te Hrvata u Domovisnkom ratu. Malo je poznato da su Titovi partizani i Crvena Armija u Vojvodini ubili oko 3.000 Hrvata u poratnim zločinima. Drugi velikosrpski malj bila je sustavna kolonizacija Srba iz uže Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Treći udarni malj je bila srbizacija kojom se pripadnike drugih naroda nastojalo svesti u srbijanski ili anacionalni korpus.
Proces ubrzane srbizacije Vojvodine otpočeo je netom nakon 1918. godine i osnutka Kraljevine SHS, a nesmanjenim tempom je nastavljen i u doba SFRJ, te u razdoblju za vrijeme i poslije srbijanskih imperijalnih i gubitničkih ratova vođenih devedesetih godina. Najveći vojvođanski gradovi bili su na posebnom udaru planera velikosrpske strategije. Glavni grad Vojvodine Novi Sad 1910. godine brojao je 33 590 stanovnika, a relativnu većinu činili su Mađari sa 13 343 ili 39,72%, ispred Srba sa 11 594, ili 34%, Nijemaca sa 5 918 ili 17,62% i Slovaka sa 1453 ili 4,33% ukupnog stanovništva. Početkom dvadeset prvog stoljeća, po popisu iz 2002. u Novom Sadu je bilo 191 405 žitelja, od toga Srba 141 475 ili 73,91%, Mađara 11 538 ili 6,03%, Jugoslavena 7055 ili 3,69%, Crnogoraca 4 261 ili 2,23%, Hrvata 3519 ili 1,84%, Slovaka 1673 ili 0,87%, Rusina 1556 ili 0,81% i Roma 1177 ili 0,62%.
Lako je uočljivo da je postotak Srba u Novom Sadu skočio višestruko, te ih je sad dvanaest puta više nego Mađara, kojih je prije stvaranja SHS bilo za nešto vise od 5% više od Srba u gradu. Nijemci su potpuno nestali, a ostale manjine čine zanemariv postotak u ukupnom udjelu pučanstva.
Slično što se dogodilo Mađarima u Novom Sadu, dogodilo se Hrvatima u Subotici i Zemunu, Mađarima u Zrenjaninu i Kikindi, Nijemacima u Pančevu i Vršcu – Vojvodina je sustavno srbizirana da bi danas 2019. godine imala apsolutnu većinu Srba sa udjelom od preko 70% u stanovništvu u odnosu na prije 100 godina kada je Srba u Vojvodini bilo 37%.
Iz svega prikazanog jasno je da bi danas država Hrvatska u suradnji sa prvenstveno Mađarskom i Njemačkom, kao zemljama, protjeranog, pobijenog ili asimiliranog stanovništva Vojvodine, trebala napraviti jedan elaborat o Vojvodini i to dostaviti međunarodnim čimbenicima.
Ovo treba učiniti tim više što Srbija uporno i nametljivo insistira na zakinutosti i obespravljenosti vlastite manjine u svim zemljama svoga okruženja. I to Srbija radi, kao i uvijek, bez ikakvih argumenata, služeći se samo običnim lažima i krivotvorinama u prikazu stanja srpske manjine, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama sa kojima graniči.
Velike svjetske sile koje odlučuju o svjetskom poretku i sudbinama malobrojnijih naroda i manjih država, zasigurno malo znaju od dimenzijama i svim dosezima posrbljavanja Vojvodine.
