Zabilježio je svojom kamerom svoju smrt: pogođen je dok je snimao ratom razarani Turanj, na snimku čuje zvuk i fijuk dolazeće granate, njen udarac… kamera pada na hladni asfalt Turnja i nastavlja snimati pored tijela mrtvog junaka koji je dao sebi zadaću da svijetu pronijeti istinu o ratu u Hrvatskoj.
Na današnji dan 30. prosinca 1991. u karlovačkom predgrađu Turanj poginuo je hrabri novinar Živko Krstičević iz Zagreba, star 37 godina. Bio je jedini novinar koji je imao hrabrosti redovito dolaziti na Turanj, poprište teških sukoba, razaranja i borbi prsa o prsa između hrvatske i srpske vojske na samom ulazu u Karlovac.
To ga je koštalo i života, a svoju smrt ovjekovječio je svojim kamerom u trenutku kada je minobacačka granata ispaljena prema turanjskim mostovima pod kontrolom HV-a. Na kameri je zabilježen zvuk dolazeće granate, njen udarac, ispadanje kamere sa Živkovog raamena na hladni turanjski asfalt. Dok je mladi novinar ostao na mjestu mrtav, kamera je nastavila snimati tragediju jednog nametnutog rata.
Nije Živkova smrt bila uzaludna, već 15-ak dana kasnije, zahvaljujući upravo i ljudima kao pokojni junak Živko Krstičević, Hrvatska je dobila priznanje kao neovisna i samostalna međunarodna država.
Krstičević je 1984. s Tihomirom Beritićem osnovao tvrtku Film video art (FVA) kao tzv. trajnu filmsku radnu zajednicu koja je proizvodila filmove, televizijske emisije, te video i televizijske programe. Kao snimatelj i producent izvodio je i organizirao sustave s programima internih televizija (Animafest 1984., 1986., 1988. i 1990., Video klub Univerzijade 1987., Smotra folklora 1987., UNICA 1988., Video Gavella 1988., Video Pula 1988., Dani uretre 1990. i 1991.).
Znatan dio svoga snimateljskog rada usredotočio je na dokumentarne filmove o hrvatskoj kulturi i njenim spomenicima.
Bio je tajnik Društva filmskih radnika Hrvatske. U novinarstvo je ušao 1991. u početku velikosrpske agresije na Hrvatsku. Angažirao se kao ratni snimatelj i ratni novinar reporter, radeći uglavnom za kanadsku tvrtku Worldwide Television News (WTN).
Tako je mogao prelaziti crtu bojišnice te snimati i na okupiranim dijelovima Hrvatske. U Zagrebu je snimao pregovore s JNA, opsjedanja i predaju njenih vojarna, a zatim ratna zbivanja na bojištima u Petrinji, Lipiku, istočnoj Slavoniji, Karlovcu itd. Mnogi hrvatski novinari platili su životom svoju želju da svijetu prikažu istinu o krvavoj agresiji na Hrvatsku.
Film o novinaru Živku Krstičeviću i njegova smrt na Turnju snimljena vlastitom kamerom:
