Papa Franjo primio je u Vatikanu izraelskog Shimona Peresa, palestinskog Mahmouda Abbasa i patrijarha Bartolomeja, te zajedno s njima molio za mir. Ovo je prvi puta da dvojica predsjednika zajedno mole za mir. U Vatikan su došli na poziv pape Franje koji im je uputio tijekom svog kratkog, ali intenzivnog boravka u Svetoj zemlji, prije dva tjedna.
“Izgradnja mira je teška, ali život bez mira je konstantna muka.” Riječi su pape Franjne s kojima je pozvao izraelskog i palestinskog predsjednika da dođu u Vatikan da mu se pridruže u “iskrenoj molitvi Bogu za dar mira”.
Dvojica predsjednika stigli su u pratnji delegacije od oko 20 ljudi koji zastupaju različite vjerske zajednice prisutne u obje države. U susretu je sudjelovao i vođa pravoslavnog svijeta – carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I, koji je igrao središnju ulogu u Papinom nedavnom hodočašću u Jeruzalem.
Papa Franjo bio smješten je između dvojice predsjednika, Peres s njegove desne, a Abbas s njegove lijeve strane. Molitva za mir započela je nakon kratkog glazbenog uvoda i objašnjenja njezina značenja. Prvo se molila židovska molitva, potom kršćanska, te muslimanska. Molitvom se traži oprost i molitve Bogu za dar mira. Nakon molitve Franjo, Peres, Abbas i patrijarh Bartolomej I. zajedno su zasadili stablo masline – simbol mira.
Uoči susreta Vatikan je naglasio da Papa ne želi ulaziti u politička pitanja izraelsko-palestinskog sukoba. Politika ima svoje vrijeme, a susretom se želi načiniti pauzu kako bi se i s molitvom gledalo na stvarnost u Svetoj zemlji. Smisao susreta, kao što je kazao i papa Franjo, je molitva Boga za dar mira. To je određena pauza u odnosu na politiku.
Podsjećamo, u domovinu svojih predaka Židovi su se počeli masovno useljavati iz Europe u prvoj polovici 20. stoljeća kada se to područje našlo pod britanskim protektoratom. Sukobi s domicilnim arapskim stanovništvom koje se osjećalo ugroženo počeli su rano. Uslijedile su arapske revolucije 1929. i 1933. Drugi svjetski rat, veliko stradanje Židova u Europi, ali i podrška izraelskih Židova saveznicima učvrstili su položaj Židova koji su željeli vlastitu državu. Ali Arapi nisu bili spremni prepustiti svoju domovinu.
14. svibnja 1948. proglašena je država Izrael, a već dan nakon toga počeo je prvi izraelsko–arapski rat. Sukobi koji su se u više navrata prerastali u otvoreni rat traju do danas. Žrtve su s obje strane sukoba velike i posljednjih godina sve se glasnije stavovi da je vrijeme da međunarodna zajednica prizna Palestinu kao državu i tako osigura mir na ovom dijelu Bliskog istoka. U tom smislu može se čitati i konačno primanje Palestine u Ujedinjene narode iako još u statusu promatrača. Ipak za postizanje mira između Izraela i Palestine potrebno je i međusobno priznanje od obe sukobljene strane i zajednički napor za mir. Nadamo se da je ovaj povijesni susret korak na pravome putu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
