Problem izgradnje župne crkve blaženoga Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici u Zagrebu dobio je neku drugu stranu. Javljaju se župljani koji znaju zašto je potrebna izgradnja crkve.
Donosimo emotivno pismo župljanke Ivone Petrović:
Živim na Savici već 20 godina. Na Savici sam prohodala, izgovorila svoje prve riječi, prvi puta se spustila niz tobogan, pa čak i prvi puta pobjegla mami. Ali znate što nikada nisam napravila? Nikada nisam otišla na misu u SVOJU CRKVU. Nisam se krstila na Savici, nisam imala ni pričest u Crkvi na Savici, pa ni krizmu. Nikad nisam bila ljuta zbog toga, jer smatram da Bog za sve ima razlog, ali sada jesam. Ljuta sam jer se ljudi međusobno ne poštuju. Ne poštuju tuđa mišljenja, tuđe želje i potrebe. Članak 40. Ustava Republike Hrvatske nalaže: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.“ Po ovome se jasno vidi da imao pravo zahtjevati i boriti se zza svoju župu. Članak 41. pak govori još nešto : “ Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.“ Poštuje li se Ustav na Savici? Nikako. Na Savici toga nema. Mislim da Savica treba Crkvu, jer smatram da ima jako puno djece koji bi voljeli imati ono što ja nisam. Također, voljela bih nakon ispita, otići u Crkvu i pomoliti se i zahvaliti na uspjehu ili neuspjehu. Voljela bih ići na mise u svoju Crkvu u svojoj župi, voljela bih slaviti misna slavlja i znati da pripadam negdje. Mislite da je to grijeh? I ja sam bila dijete koje se igralo po zelenim površinama, ali kada su odlučili graditi zgrade, nitko nije rekao da ja neću imati mjesto za igru. Kada sam išla u školu i kada su također gradili zgrade i morala sam pješačit okolo naokolo zbog zatvorenog parka, nitko me se nije ni sjetio. Imam i sada dovoljno godina da se prošećem po kvartu. I ja se šećem po zelenim površinama, ali najčešće sjednem u kafić preko puta zelene površine, koji je također izgrađen na nekadašnjoj zelenoj površini i to nikome nije smetalo.Mislim da je vrijeme da se i na Savici čuje glas i drugih. Samo želim da poslušate i moj glas, i da se pročuje i druga verzija priče, priča onih kojima je dosta sabotiranja i ugnjetavanja onih koji nepotrebno dižu buku i galamu.
Više o tome zašto je potrebna crkva na Savici možete pročitati: Dr. sc. Katarina Aladrović Slovaček: Bez razloga protiv crkve na Savici u Zagrebu
Pater Ike Mandurić: Što je zapravo problem kod izgradnje crkve na Savici u Zagrebu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
