Nakon rapsodije Vatrenih na pripremnom, prijateljskom turniru u Kairu ”hrvatski” mediji pišu kako je ovo tek prvi trofej Luke Modrića u dresu hrvatske reprezentacije. Nažalost, ne bez doze sarkazma, ironije. Teško si mogu pomoći s obzirom na što su godinama navikli.
U jakoj konkurenciji – Luka
Naravno, Luka je i prije finale i pobjede protiv Egipta (4:2), turnira kojeg je FIFA organizirala, s Hrvatskom napravio sve ono što niti jedan hrvatski nogometaš nikad nije. Pitanje hoće li ikada?
Naime, ne tako atraktivan turnir, sve da je Hrvatska i izgubila, ne može utjecati na blistavu karijeru kapetana Vatrenih kojoj se kraj jednostavno i srećom još uvijek ne nazire. U više navrata mediji su zazivali Lukin oproštaj, kako bi izbornik ”pomladio” reprezentaciju i kako bi ”mlađi” došli do izražaja. Kao da je reprezentacija klub i kao da za reprezentaciju ne bi trebali igrati oni najbolji, bez obzira na godine.
A Luka je bez sumnje najbolji hrvatski nogometaša ikada, u jednoj konkurenciji kakvu je kroz povijest imala hrvatska reprezentacija, u konkurenciji Zvonimira Bobana, Davora Šukera, Roberta Prosinečkog, Ivana Perišića, Marija Mandžukića, Ivana Rakitića, Alena Bokšića, i mnogih drugih, to nije nimalo lako.
Perišić je još uvijek tu, vjerujemo u njegov povratak. Beskompromisni borac koji u svakoj utakmici reprezentacije daje sve od sebe, jedan od najboljih strijelaca Vatrenih, ali će i on lakoćom priznati primat nogometašu koji je sam po sebi sportski fenomen 21. stoljeća.
Uvijek na pobjedu bez obzira na protivnika
Modrić ima gotovo 39 godina, još uvijek je ”gladan”, još uvijek u najdražem dresu daje sve od sebe kao da je na početku karijere. Koji nogometaš, uključujući Ronalda i Messija. europske i svjetske prvake, u ovim godinama igra na Modrićevoj razini? Ronaldo i Messi otišli su, mlađi od Modrića, igraju ali ih više nema u ozbiljnim ligama, dok je Modrić i danas važan kotačić Reala i najvažniji kotač hrvatske reprezentacije. Kakav je Modrić fenomen, igračina, pokazuje i način na koji je kao sportska ikona dočekan u Africi. Dočekan je ovacijama, ali ga se ometalo laserima, ni laser ga nije zaustavio. Jedva da se obazirao na sitne ”nepodopštine” egipatskih navijača koji su se naklonili prvaku, pobjedniku.
Iako je protiv Egipta najbolji dragulj u Dalićevoj kruni bio Lovre Majer koliko je Modrić važan najbolje pokazuje sama igra Vatrenih nakon Lukinog izlaska iz igre. Skoro petanaest minuta trebalo je da se Hrvatska ”pribere” i ponovno počne funkcionirati kao reprezentacija s kojom se Egipat ne može mjeriti niti u jednom segmentu nogometne igre.
Ako je Real Kraljevski klub tko je onda Luka?
Trofeji koje je osvajao s Realom, Lige prvaka, prvenstva, Kupovi, dio su suvremene legende i povijesti Kraljevskog kluba. Ako je Real Kraljevski klub Modrić je prvi princ takvog Reala. Istinska legenda najboljeg, najvećeg, nogometnog kluba svih vremena.
Reprezentacija? Što ćete više od finala Svjetskog prvenstva, od finala Lige nacija, trećeg mjesta na svijetu, od činjenica da je Luka Modrić 2018. proglašen uvjerljivo za najboljeg igrača svijeta, ispred Ronalda, ispred Messija? Od Hrvata kome je to uspjelo? Toliko u nazovi hrvatskim medijima opjevana Jugoslavija postojala je 70 godina previše i nikad ni blizu drugog mjesta na svijetu nije bila. Nije imala Modrića, a imala je preko dvadeset milijuna stanovnika.
Još nije kraj, kapetan nema ni 40 godina
U svojoj prebogatoj karijeri Luka Modrić odigrao je preko stotine utakmica za Real i 174 utakmice za Hrvatsku. I još uvijek nije kraj, bez obzira na predstojeće Europsko prvenstvo, bez obzira što će biti u Njemačkoj, Luki to nitko ne može oduzeti.
Nitko hrvatskim navijačima ne može oduzeti zadovoljstvo koje su imali navijati za Vatrene, biti uz Vatrene,, u eri jednog takvog sportskog velikana. Naravno, nije pretjerano tvrditi ovako nešto, ne radi se o idolopoklonstvu, ako se prisjetimo kada su se opraštali od nogometa, od vatrenog dresa ostali hrvatski nogometni velikani. U ranim tridesetima, u godinama kada je Modrić tek hvatao zalet, pripremao se za najveće stvari.
Kad ode otići će kao pobjednik
Modrić je protiv Egipta kreirao preokret, diktirao igrom reprezentacije, asistirao, trčao kao da bježi pred ruljom koja ga želi linčovati, kao da ne postoji još utakmica, kao da je posljednja. Jednostavno, ili možda ipak nije?
Naime, čak i na turnirima koji nemaju karakter najvećih natjecanja Luka je igrao kao u finalu Lige prvaka. Želio je trofej, pa makar i u Kairu. Tako igraju pobjednici, nema ”malih” utakmica u dresu reprezentacije, nema soliranja, i tako će jednog dana i otići, kao velikani – kao pobjednici. Ostat će legenda, ostat će priče i uspomene. Tako odlaze pobjednici, tako su otišli i Kostelići.
