Svi Hrvati u NBA – od osvajanja ‘prstenja’ do sjedenja na klupi druge momčadi

Foto: haberbosnak.com

San svakog hrvatskog košarkaša je jednog dana završiti u NBA ligi i potpisati sjajan ugovor, kakav imaju zvijezde koje nastupaju diljem sjevernoameričkog kontinenta. Nekima je to još uvijek samo san, dok su malobrojni oni koji su ga i ostvarili. U sljedećih nekoliko redaka podsjetit ćemo vas koji su to naši košarkaši igrali u NBA, kakav su uspjeh postigli i gdje su sada. Krenimo od Najvećeg…

Dražen Petrović

Osim što je najveći i najbolji hrvatski košarkaš svih vremena, Dražen je prvi koji je potpisao za neku NBA momčad. Fenomenalne igre u dresu Šibenke, Cibone i Real Madrida nisu ostavile ravnodušne skaute iz NBA te je Dražen 1989. potpisao za Portland Trail Blazerse.  U Portlandu se uz Drexlera i Duckwortha nije naigrao, no zato je zablistao u dresu New Jersey Netsa. Igrajući za Netse Dražen je 1992. godine bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica) i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Osvojio je tada još jedan trofej, onaj za najboljeg beka pucača NBA te sezone. Nažalost, tragična smrt u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. lipnja 1993. godine, prekinula je život i karijeru jednog od ponajboljih šutera NBA lige. Svatko normalan postavlja si pitanje “Koliko daleko bi Dražen dogurao?” ili “Gdje bi danas bila hrvatska košarka da je ‘Mozart’ ostao živ?”. Nažalost te odgovore nikad nećemo dobiti…

Stojko Vranković

Čovjek kojeg pamtimo po širokom rasponu ruku, snažni centar rodom iz Drniša prvo je igrao za Boston Celtics, od 1990. do 1992. nakon čega se vratio u Europu i nastupao za Panathinaikos. Dobre igre u Grčkoj i za Hrvatsku vratile su ga u NBA, točnije u Minnesota Timberwolves, gdje se zadržao godinu dana, nakon čega je potpisao za LA Clipperse. Nije ostavio neki veći trag u NBA, koliko je uspio u Euroligi gdje je Panathinaikosu donio prvi europski naslov prvaka u povijesti. Stojko je bio i ostao poznat kao vrlo kvalitetan centar, a bio je i jedan od najboljih blokera svog vremena.

Dino Rađa

Splićanin koji je s Jugoplastikom osvojio dva naslova europskih prvaka okušao se i to dosta uspješno u NBA vodama. Rađa je igrao na poziciji centra za Boston Celtics skoro četiri sezone. U debitantskoj sezoni Rađa je u prosjeku postizao 15.1 poen, a imao je i 7.2 skoka po utakmici, sasvim lijepe brojke za ‘rookieja’. Izabran je u drugu momčad ‘rookieja’ na All-Star vikendu, u kojoj je bio i njegov prijatelj Toni Kukoč. U četiri sezone samo je jednom zaigrao u Playoffu, a od daljnje karijere u NBA spriječila ga je ozljeda koljena, zbog koje se vratio u Europu. Kasnije je igrao za svoj KK Split, s kojim je osvojio 2003. godine prvenstvo Hrvatske, proslavivši ga s ‘kubankom’ na parketu. Rađa je jedno vrijeme obnašao i ulogu predsjednika KK Split, pokušavajući mu vratiti nekadašnji sjaj Jugoplastike, ali ostao je bez potpore Grada i svih ostalih relevantnih ljudi.

Toni Kukoč

Još jedan izdanak Jugoplastike okušao se u NBA i bez lažne skromnosti može reći da je od svih Hrvata najviše postigao. Toni Kukoč igrao je za četiri momčadi, a najveći trag ostavio je u Chicago Bullsima, s kojima je osvojio i tri naslova prvaka. Igrao je rame uz rame s Michaelom Jordanom, najboljim košarkašem svih vremena, a trenirao ga je veliki Phil Jackson. Kukoč je okarakteriziran kao igrač koji je na terenu mogao pokrivati svih pet pozicija, a njegova sjajna dodavanja i ‘mekana’ ruka činile su ga izvrsnim “šestim” igračem tada vrlo jakih Bullsa. Osim za Chicago, Kukoč je igrao i to uspješno i za Philadelphiju, Atlantu i Milwaukee. Iako je osvojio najviše NBA ‘prstenja’, Kukoč nije prvi došao do slavnog ‘prstena’. Ostao je u Americi, gdje se povremeno bavi košarkaškim “poslovima”, a inače igra golf.

Žan Tabak

Trostruki prvak Europe još jedan je u nizu sjajnih Splićana koji se okušao u NBA ligi. Iako su ga ‘draftirali’ Houston Rocketsi 1991. Tabak je odlučio još neko vrijeme ostati u Europi i skupljati iskustvo. Tek je 1994. godine otišao ‘preko bare’ i zaigrao za Houston. Minutaža je bila mizerna, s obzirom na to da je bio zamjena Hakeemu Olajuwonu. Toronto ga je mijenjao 1995. i s njima je osvojio naslov prvaka, iako je te sezone odigrao samo nekoliko utakmica, zbog ozljede. Peh s ozljedama nije ga napustio ni iduće sezone te je Tabak prešao u Boston gdje se nije naigrao. Iz Bostona se vratio u Europu i nastupao je za Fenerbahče, nakon čega je stigao poziv Indiana Pacersa. U Indiani je bio rezerva Riku Smitsu, no bez obzira na to, s Indianom se probio do finala gdje su poraženi od LA Lakersa.

Bruno Šundov

Centri su uvijek bili tražena roba “preko bare”, pa je tako u NBA dospio i Bruno Šundov, talentirani 221 centimetar visoki Splićanin koji je srednju školu pohađao u SAD-u (The Winchendon School). Šundov danas igra za bugarski Lukoil, a to mu je 24. klub u karijeri, po čemu je rekorder na ovim prostorima, a i šire. U NBA se otisnuo preko drafta, gdje je u 2. krugu izabran kao 46. pick od strane Dallas Mavericksa. Te 1998. godine kad je Šundov stigao u Dallas, klub je angažirao još jednog Europljanina, njemačkog šutera Dirka Nowitzkog. I dok je Nowitzki ostao i postao NBA legenda, naš košarkaš sad zarađuje u Bugarskoj. Osim neuspješnog nastupanja za Dallas, Šundov je u NBA igrao i za Boston Celticse, New York Knickse dva puta, Indiana Pacerse i Cleveland Cavalierse. Statistika iz NBA vremena pokazuje kako je ovaj “div” bolji svjetski putnik nego li košarkaš, s obzirom na to u koliko je zemalja igrao do sada.

Dalibor Bagarić

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Centarsku dinastiju Hrvata u NBA nastavio je i Bagarić, košarkaš visok 216 cm koji je rođen u Njemačkoj. Karijeru je počeo u Karlovcu, a Chicago Bullsi prepoznali su u njemu veliki potencijal te je 2000. godine kao 24. pick prvog kruga drafta potpisao za nekadašnje prvake NBA lige. Nije se baš naigrao u NBA gdje je ostvario prosjek od 3.7 poena po utakmici i 3.2 skoka. Slično kao i Šundov, tako je i Bagarić volio putovati te se nije uspio dugo (a ni uspješno opa.a) zadržati u bilo kojem od 18 klubova za koje je igrao, od Hrvatske, preko SAD-a i Libije pa do Njemačke, gdje danas nastupa za Brose Basket.

Gordan Giriček

Nakon “centarskih linija” napokon smo u NBA dobili i jednog košarkaša koji zna šutnuti loptu i postići koš. Gordan Giriček bio je predodređen za velike stvari, a nakon Kukoča trebao je biti naš najefikasniji košarkaš u NBA ligi, no obiteljski problemi zaustavili su njegov razvoj, iako je u šest godina ostvario sasvim lijepu NBA karijeru. Prvo su ga na draftu, kao 40. pick u drugom krugu izabrali Dallas Mavericksi, koji su ga odmah razmijenili sa San Antonio Spursima. No Giriček nije zaigrao ni za Spurse, nego je iz moskovskog CSKA došao u Memphis Grizzliese 2002. godine. Igrajući za “Grizlije” ubacivao je prosječno 11.2 koša po utakmici. Nakon dvije sezone poslan je u Orlando Magic gdje je proveo samo jednu sezonu. Iduća postaja bio je Salt Lake City, u kojem se najduže zadržao, čak tri godine. Za Utah Jazz pružao je najbolje partije tijekom NBA karijere, no svađa s trenerom Jerryjem Sloanom, rezultirala je tradeom u Philadelphiju, a potom i u Phoenix Sunse, što je bila zadnja postaja u NBA karijeri ovog našeg cijenjenog reprezentativca.

Zoran Planinić

Do dolaska Planinića u NBA, imali smo skoro sve pozicije osim playmakera. “Zoki” je bio baš to, razigravač, ali i dobar strijelac, no samo u Europi. U NBA je došao kao 22. pick prve runde drafta od strane New Jersey Netsa 2003. godine. Oni su bili jedini NBA klub za koji je Planinić nastupao u tri godine provedene na sjevernoameričkom kontinentu. Učinak koji je ostvario u te tri godine nije baš za pohvaliti se, jer je u prosjeku ubacivao 4 poena, uz 1.4 skoka i 1.1 asistenciju po utakmici. Ipak, kako mi Hrvati nismo baš toliko “obični”, tako je i Planinić ostao upamćen po jedinstvenom događaju, kad je pogodio protivnički koš s drugog kraja igrališta sa zvukom sirene na kraju treće četvrtine protiv Utah Jazza. Bravo “Zoki”!

Mario Kasun

Nakon Planinića NBA je dobio još jednog Hrvata. Vinkovčanin, koji je prve košarkaške korake napravio u klubu blizu Delnica s 14 godina, zaigrao je u NBA za Orlando Magic, no prije toga je bio na poznatom Gonzaga sveučilištu. Zanimljivo kako nikad nije zaigrao za Gonzagu zato što ga je HKS suspendirao na dvije godine. Sudjelovao je na NBA pre-draft kampu i ukupno je odigrao 50 minuta (3 utakmice) i sakupio 20 poena (šut 9-17, 52,9% iz igre), 14 skokova i 6 blokada. Na draftu je izabran u 2. krugu (42. ukupno) od strane Los Angeles Clippersa. Na isti dan drafta Orlando Magic otkupljuje prava na njega, a Clippersi dobivaju novčanu naknadu. Vratio se u Europu i potpisao za Frankfurt Opel Skyliners s kojima je osvojio njemačku ligu. Nakon dvije sezone provedene u njemačkoj vraća se u SAD. Kasun je 2005. godine ukupno odigrao 45 utakmica za Orlando i prosječno postizao za 2.6 poena i 2.8 skokova za 7.9 minuta provedenih na parketu. U sljedećoj sezoni odigrao je 28 utakmica i prosječno je za 7.6 minuta provedenih na parketu postizao 2.9 poena i 2.1 skokova. Igrao je i za veliku Barcelonu, ali zbog problema sa srcem otišao je iz kluba.

Damir Markota

Sarajlija kojeg novinari i suigrači zovu “Šveđo” draftiran je od strane San Antonio Spursa, no odmah je napravljen trade u kojem je Markota (Omerhodžić po tatinom prezimenu op.a.) otišao u Milwaukee. Bucksi su ga uzeli 2006. godine, no ubrzo su vidjeli kako “Šveđo” nije toliki potencijal kao priznati NBA-evac Vladimir Radmanović s kojim ga se često uspoređivalo po stilu igre. Markota je poslan u razvojnu ligu gdje je igrao za Tulsa66erse. Godinu dana se zadržao u SAD-u nakon čega se vratio u Europu i nastavio lutati košarkaškim klubovima, kao par njegovih suigrača iz reprezentacije. Tri puta je bio u Ciboni, a trenutno je u Turskoj gdje igra za Istanbul BB.

Roko Leni Ukić

Split je očito pravi rasadnik NBA talenata jer je i naš sljedeći igrač upravo iz tog grada. Roko Leni Ukić sa 17 godina kapetanski je vodio KK Split CO do titule, uz veliku pomoć tada bivšeg NBA igrača, Dina Rađe. Roko je u Europi igrao za Tau Ceramicu, Barcelonu i Virtus Romu, gdje je uspješno igrao na poziciji playmakera. Na odlazak u NBA odlučio se 2008. godine, a destinacija je bila kanadski Toronto. Roko Leni Ukić uzeo je broj jedan, ali nije bio prvi play, nego pričuva nekadašnjem suigraču Jose Calderonu. U 72 utakmice za Raptorse, Ukić je ubacivao u prosjeku 4.2 poena uz 2.1 asistenciju po utakmici. Iduće sezone otišao je u Milwaukee Buckse, no pri kraju sezone postao je nezadovoljan ulogom u momčadi i odlučio je raskinuti ugovor i vratiti se u Europu. Sad igra u Cedeviti kod svog mentora Jasmina Repeše s kojim je bio i u Virtusu.

Bojan Bogdanović i Damjan Rudež

Od ove sezone ponovo imamo predstavnike u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, a to su Bojan Bogdanović koji nastupa za Brooklyn Netse i Damjan Rudež koji brani boje Indiana Pacersa. Bogdanović je draftiran 2011. od strane Miami Heata, no ubrzo je mijenjan u Minnesotu, da bi ga oni u noći drafta poslali u New Jersey Netse, koji se danas zovu Brooklyn Nets s obzirom na to da je franšiza preselila iz New Jerseyja u New York. Odigrao je sasvim solidnu sezonu, uz nekoliko uspona i padova, no u najvažnijoj utakmici sezone, ostvario je najbolji učinak postignuvši 28 koševa. Brooklyn je slavio u toj utakmici protiv Orlanda i osigurao osmu poziciju, posljednju koja je vodila u NBA doigravanje.

Bojan Bogdanović
Rudež pak nije imao toliku minutažu kao Bogdanović, niti uspješne dionice kao Mostarac. Igrajući za Pacerse u svojoj rookie sezoni, Rudež je u prosjeku igrao 15.4 minute. Ukupno je nastupio u 68 utakmica, od čega je samo dvije počeo u startnoj petorci. Za 15-tak minuta na parketu u prosjeku je ubacivao 4.8 koševa po utakmici. Od svih novaka u ligi, Rudež je bio vodeći po postotku pogođenih trica ove sezone.

Od Dražena Petrovića pa do Bogdanovića i Rudeža, u NBA je zaigralo 14 hrvatskih košarkaša. Neki su kao što ste vidjeli ostavili duboki trag, a neki su bili samo prolaznici koji su svoju košarkašku karijeru kasnije usavršavali po bespućima Afrike i Azije. Posljednjem dvojcu želimo puno uspjeha, a s obzirom na to kako su odigrali svoju rookie sezonu, uvjereni smo kako ćemo ih u dobrim ulogama gledati i iduće godine, u možda proširenom sastavu.

USA BASKETBALL NBA
Mario Hezonja, nova nada hrvatske košarke već je predao papire za draft i planira otići iz Barcelone. Mnogi stručnjaci predviđaju da će ovaj mladić biti izabran među prvih deset pickova, što nije mala stvar. Hezonja je dokazao da je igrač za velike stvari, ali mnogi dečki s ove liste su mislili isto. Osim njega, u NBA bi napokon mogao i njegov suigrač iz Barcelone, Ante Tomić. Postavili smo vam i video sažetke uz igrače, pa sami procijenite kakvi su bili. Oni za koje nema videa, pa jasno je koliki trag su ostavili…

Izvor: Narod.hr
Photo: haberbosnak.com