Armenski veleposlanik: Nedovoljna osuda prošlih zločina stvaraju tlo za poricanje genocida

Povodom okončanja ratnih zbivanja u Gorskom Karabahu Ašot Hovakimjan, veleposlanik Republike Armenije u Republici Hrvatskoj, koji ima sjedište u Republici Češkoj govori o situaciji za HKV. Veleposlanik Hovakimjan iznio je armensko viđenje događaja na prostoru Arcaha, kako Armenci nazivaju povijesno područje Gorskoga Karabaha, u kojem čine većinu. Podsjećamo, azerske su snage uz potporu Turske prošle godine preuzele dio teritorija Arcaha u svoje ruke, posebice grad Šuši, prije nego što su došle ruske mirovne snage, čime je zaustavljen rat.

Zajedničku izjavu predsjednika Vlade Republike Armenije, predsjednika Republike Azerbajdžan i predsjednika Ruske Federacije od 10. studenoga 2020. godine s ciljem uspostave održivoga prekida vatre u zoni sukoba u Gorskom Karabahu i raspoređivanja ruskih mirovnih snaga u Arcahu, široko je pozdravila međunarodna zajednica koja je istodobno izrazila nadu da će uskoro biti postignuto političko rješenje u okviru supredsjedanja OESS-ove Minske skupine. Zapravo, trilateralnu izjavu treba sagledati ne dovodeći u pitanje konačno političko i trajno rješenje sukoba oko Gorskoga Karabaha, uključujući budući status Arcaha.

Rat nametnut Arcahu nije bio samo rat protiv neovisnosti, slobode i dostojanstva armenskoga naroda, nego i onaj koji je prijetio našemu pukomu postojanju i pravu na život u našoj povijesnoj domovini. Genocid i druga masovna zlodjela obično se unaprijed planiraju, a provode se ciljanjem civilnoga stanovništva, uništavanjem kulturne i vjerske baštine i širenjem krajnje mržnje. Agresija na Arcah, koju je Azerbajdžan pokrenuo uz stalnu potporu i poticanje Turske, nije samo unaprijed planirana, nego je popraćena brojnim grubim kršenjem zakona i običaja primjenjivih u oružanim sukobima, ratnim zločinima, uključujući namjerno ciljanje civilnoga stanovništva i kritične infrastrukture uz uporabu zabranjenoga kasetnoga streljiva i kemijskoga oružja, smaknuća, neljudskoga ili ponižavajućega postupanja s ratnim i civilnim zarobljenicima, odrubljivanjem glave, sakaćenjem mrtvih tijela i drugim dobro dokumentiranim zločinima s krajnjom svrhom etničkoga čišćenja armenskoga stanovništva iz zemlje njihovih predaka. Istodobno su predmeti povijesno-kulturne baštine armenskoga naroda bili predodređeni za istu sudbinu namjernoga razaranja i uništavanja, u nekim slučajevima – umjetne „albanizacije“ radi daljnjega promicanja azerbajdžansko-turskih težnji za etničkim čišćenjem. Sve te akcije provedene su protiv naroda Arcaha tijekom rata i još uvijek se nastavljaju, čak i nakon stupanja na snagu trilateralne izjave o uspostavi primirja, svjedočeći tako genocidnu namjeru protiv armenskoga naroda. S novim žrtvama genocidnih akcija, armenski je narod ponovno bio izložen egzistencijalnoj prijetnji.

Nedavna zvjerstva koja je počinila azerbajdžanska strana temelje se na protuarmenskoj politici koju desetljećima potiče i ohrabruje vodstvo Azerbajdžana. S jedne strane, azerbajdžanski predstavnici u raznim međunarodnim forumima izjavljuju svoju spremnost da osiguraju miran suživot Azerbajdžanaca i Armenaca, s druge strane, svakodnevno svjedočimo slučajevima kršenja dogovorenih klauzula, brutalnim ubojstvima, mučenju i ponižavanju armenskih civila i ratnih zarobljenika od strane azerbajdžanskih oružanih snaga, koje se snimaju, šire i hvale u azerbajdžanskom dijelu društvenih mreža.

U središtu vojnih operacija koje je Azerbajdžan izvodio uz eklatantnu provokaciju i potporu Turske bile su i nastavljaju biti genocidne težnje usmjerene na potpuno uništavanje Armenaca u Arcahu i njihovo protjerivanje iz njihove povijesne domovine, što je eksplicitno prikazano u logici njihove poslijeratne retorike i razvoju događaja. Ratovanje i neprihvatljive izjave čelnika Turske i Azerbajdžana upućene armenskomu narodu tijekom nedavne parade u Bakuu, njihova namjerna procjena organizatora koji stoje iza genocida nad Armencima i njihove provokativne tvrdnje prema međunarodno priznatomu području Republike Armenije pokazuju stvarnu prirodu tursko-azerbajdžanske ekspanzionističke politike, koja ugrožava regionalnu sigurnost i stabilnost i prijeti širenjem u susjedna područja.

Nedovoljna osuda i nekažnjenost prošlih zločina stvaraju plodno tlo za poricanje i opravdanje genocida, a nijekanje genocida postaje osnova državne ideologije, koja dodatno promiče netoleranciju i ksenofobiju. Negativni stereotipi, govor mržnje,izjave koje pokazuju netrpeljivost potiču se na najvišoj političkoj razini u Azerbajdžanu i Turskoj. Državna propaganda mržnje prema Armeniji i Armencima dalje stvara plodno tlo za počinjenje zločina iz mržnje prema Armencima.

Samo politička nagodba, koja će pregovarati o poštovanju prava svih, može donijeti mir i pomirenje u području južnoga Kavkaza. Istodobno, da bi se to postiglo, Turska bi, čiji je genocidni dosje nad Armencima dobro poznat, trebala napustiti svoju destabilizirajuću politiku i suzdržati se od bilo kakvih radnja koje bi mogle dodatno potaknuti napetosti.

U tim okolnostima, osiguravanje sveobuhvatne sigurnosti Armenaca u Arcahu ostaje vitalni prioritet. Armenija naglašava potrebu uspostave statusa Arcaha na temelju prava naroda Arcaha na samoodređenje, deokupacije područja Arcaha pod azerbajdžanskim nadzorom i očuvanja vjerske i kulturne baštine. Pozivamo sve zemlje, a posebno Hrvatsku, da se jasno osude akcije Azerbajdžana koje su usmjerene na kršenje režima prekida vatre, provođenje politike etničkoga čišćenja i okupiranje armenskih naselja te daljnju destruktivnu ulogu Turske u regiji.