Dvadeset godina od napada sarinom na Tokio – žrtvama dug put do pravde

Foto: Guilhem Vellut/flickr

Shizue Takahashi nikad nije slutila da će njezin suprug Kazumasa nastradati radeći na jednom od najsigurnijih mjesta u Japanu – tokijskoj podzemnoj željeznici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato je, kad je prije 20 godina, pohitala u bolnicu i saznala da joj je suprug poginuo u napadu nervnim plinom, postala dezorijentirana.

Pomoćnik upravitelja postaje Kasumigesaki u tokijskoj podezmnoj željeznici umro je nedugo pošto je pokušao očistiti lokvicu bistre tekućine iz jednog vlaka. Stručnjaci su poslije otkrili da je ta tekućina bio sarin.

Kazumasa je jedan od trinaestero poginulih u napadu sarinom koji su počinili pripadnici japanskog religijskog kulta Aum Shinrikyo. Više od 6000 ljudi ozlijeđeno je u najgorem domaćem terorističkom napadu na japanskom tlu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Teška borba za pravdu

Udovica s troje djece uza svu bol odjednom je imala posla i s gomilom novinara i kamermana koji su joj opsjedali kuću. “Od prvog dana bili su nam pred vratima. Ne znam kako su saznali gdje živimo. Osjećala sam se jako ranjivom”, kaže Shizue Takahashi.

Smrt njezina supruga bila je također početak dugog puta za pravdu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Pokrenuta je civilna tužba protiv Auma, zahtjev za odštetom i zahtjev vladi da istraži zdravstvene posljedice napada”, dodaje Shizue, koja je na čelu saveza udruga žrtava.

Mnoge žrtve i njihove obitelji patile su poslije napada. “Bio je to nezabilježen napad skupine domaćih terorista. Žrtve nikome ništa nisu bile krive. Ali nisu dobile dovoljnu pomoć”, kaže njihov odvjetnik Kenji Utsunomiya.

Spora i loša reakcija vlade

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vladi je trebalo 13 godina da žrtvama napada jednokratno isplati od 100.000 jena (5930 kuna) do 30 milijuna juna. Ali 80 posto od 6000 ozlijeđenih dobilo je najmanju svotu i više od 60 posto njih time nije bilo zadovoljno.

“Ako vlada naglašava borbu protiv terora, onda bi morala razmotriti i kako da zaštiti žrtve”, naglašava Utsunomiya.

Tokio nikad nije organizirao zdravstvene preglede žrtava iako mnogi od njih još imaju velikih fizičkih problema.

Japan bi također trebao nastaviti razgovarati zašto napad nije spriječen. “Mediji, odvjetnici i policija nisu bili agresivni u progonu kulta”, kaže drugi odvjetnik Yuji Nakamura.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Odvjetnici su trebali napraviti više. Policija je trebala napraviti više. Mediji nisu istraživali” ulogu Auma u drugim izgredima prije fatalnog napada.

Za napad 1995. optuženo je 192 članova kulta. Njegov osnivač Shoko Asahara, kojem je pravo ime Chizuo Matsumoto, i još 12 visokih članova osuđeno je na smrt. Na izvršenje kazne još čekaju u zatvoru. Posljednji bjegunci povezani s tim napadom uhićeni su 2012. godine.

Sarin je bezbojan, tekući nervni otrov, izrazito toksičan, kojeg UN klasificira kao kemijsko oružje i oružje za masovno uništenje.

Aum Shinrikyo rasformiran je 1996., ali su 2000. i 2007. bivši članovi osnovali dvije nove frakcije.

Mnoge žrtve su bijesne što se to dopušta. “Bojimo se da će nas opet napasti. Željeli bismo jači nazdor”, rekao je Utsunomiya.

Prošle godine te frakcije imale su 1650 članova. Japanska obavještajna služba tvrdi da ih sve ima pod kontrolom i poručuje javnosti da ne brine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.