Konzultacije premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića i Milorada Dodika kod Aleksandra Vučića, dok se Izetbegović konzultira kod Erdogana a Čović u Zagrebu, piše geopolitičku analizu za Narod.hr analitičar Tonči Mirić.
Britanski Economist o naoružavanju srbijanske vojske (oružjem ofenzivnog karaktera)
Potrošnja Srbije za obranu skočila je u proteklih šest godina za oko 70% tj. na 1,4 milijarde dolara godišnje, piše londonski Economist, uz konstataciju da se ostale bivše jugoslavenske republike brinu zbog tih okolnosti. (Radi komparacije ističemo da je riječ o iznosu / cijeni VRO-e Oluja!)
Naime, Srbi su devedesetih godina ratovali sa susjedima koji sada imaju mali vojni proračun, tako da Srbija svojim vojnim proračunom nadmašuje Albaniju, BiH, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju zajedno.
Ona također vojnim proračunom nadmašuje i Hrvatsku. (Napominjemo da prema podacima Svjetske banke iz 2020.g. BDP po stanovniku RH iznosi 13.828 dolara, dok Srbije iznosi 7.666 dolara, iz čega se može zaključiti koliki se teret stavlja pred građane Srbije, a koji to vjerojatno podnose samo uz pomoć propagande temeljene na „ugroženosti srpstva“, odnosno induciranjem mržnje prema susjedima.)
Autor ovog teksta Tim Judah glede toga ocjenjuje da nikome ne bi smetalo da Srbija samo modernizira svoje oružane snage ali je „problem u bivšem i sadašnjem kontekstu“!
BiH ponovo u političkim previranjima
Naime, BiH je ponovo u političkim previranjima, a Milorad Dodik, lider bosanskih Srba, je sugerirao 14. listopada da će Rusija, ukoliko se „njegov dio“ BiH otcijepi i na to reagiraju Bošnjaci (i Hrvati) – uslijediti nasilje. Ujedno tabloidi pod nadzorom srbijanske vlade stalno „huškaju“ da je rat s kosovskim Albancima ili Hrvatima neizbježan.
Istovremeno, dodaje autor, nacionalisti, uključujući i srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina govore o stvaranju „srpskog svijeta“, dok mnogi na Kosovu, u Crnoj Gori i u BiH strahuju da je to šifra za Veliku Srbiju koja bi ih mogla progutati.
Dvije strane iste medalje skovane u Rusiji i Srbiji
BiH – strah od rata
Strah od rata u BiH je opravdan. Opravdan je uvijek u situaciji ako tiraninu dozvolite da radi šta hoće i ako mu se ne suprotstavljate. Milorad Dodik možda čak nije ni svjestan šta on ustvari čini. Ne smije se dozvoliti Rusiji da preko Srbije uništi Europu, a to je sada ustvari na djelu. Ova borba u BiH borba je za Europu, borba za demokraciju. SAD, Velika Britanija i druge zemlje su svjesne da se ta borba mora dobiti, poruke su koje je ovih dana iz Sarajeva uputio bivši visoki predstavnik za BiH, Christian Schwarz-Schilling.
Rekao je i kako su neki svojevremeno vjerovali da će – ako se budu oglušili Hitleru na sve što je radio, da će tako sačuvati mir, ali „kako su se grdno prevarili“, dodavši da “ako diktatoru otvorite bilo kakva vrata, on će taj prostor i taj put iskoristiti”, upozorio je Schwarz-Schilling, te dometnuo: “ako se ne trznemo i ne obranimo demokraciju, možemo reći da ćemo možda imati još jednu izgubljenu generaciju…“
Schwarz-Schilling je također izjavio kako se trebaju nastaviti razgovori i pregovori između NATO-a i Rusije, upozorivši kako se “ne smije dopustiti niti zauzimanje teritorije (odvajanje RS od BiH) niti uništavanje visokog predstavnika, odnosno institucije visokog predstavnika (OHR) koju ovdje imamo”.
Daytonski sporazum
Inače, ideja Zapada glede pacifikacije BiH nakon rata bila je sljedeća…
Daytonskim sporazumom je zaustavljena velikosrpska agresija na BiH i ujedno je preimenovana u građanski rat.
Srpska je strana pacificirana formiranjem RS/BiH (49% teritorija) – koja je uspostavljena na etničkom čišćenju / genocidu.
S druge strane, u vrijeme potpisivanja Daytona, bošnjačko-hrvatska federacija je zamišljena na građanskom / kantonalnom principu s nadom da će se protekom vremena i RS “pograđaniti” / kantonizirati – u kontekstu očekivanog približavanja Srbije NATO-u.
Pogrešna “prognostika” Zapada
No, „ispalo“ je drugačije. Srbija je sve dalje od NATO-a a sve bliže ojačanim Rusima, tako da se BiH našla u raskoraku – jer ne može paralelno funkcionirati na dva politička principa – nacionalističkom i građanskom. I što je posljedica te pogrešne “prognostike” Zapada:
- Majorizacija Bošnjaka nad Hrvatima – čime kompenziraju pretrpljeni genocid;
- Postupno osamostaljivanje RS/BiH s konačnim ciljem razdrživanja od BiH.
- Gore navedno neizbježno vodi u ponovni sukob / rat u BiH…
Ujedno, zbog navedene “sistemske greške” dolazi do biranja Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naime „bira se građanskim glasovima Bošnjaka“!
Konzultacije
Paralelno s prijetećom situacijom u BiH, glede koje se političke konzultacije upravo odvijaju i to na relaciji Dodik – Vučić, Izetbegović – Erdogan, te Čović – Službeni Zagreb (Milanović i Plenković), indikativna se konzultacija, odvila i u Beogradu i to između prosrpskog premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.
CRNA GORA – od danas je jasno da nije samo Vlada marionetska već i kompletna parlamentarna većina od 41 zastupnika
Zdravko Krivokapić, prosrpski premijer Crne Gore, je 2. i 3. studenoga boravio u Beogradu, nakon što je 4. prosinca prošle godine izabran za predsjednika Vlade. Krivokapić je vođenje države preuzeo u trenutku mnogih neriješenih političkih pitanja između dvije strane u CG – prosrpske i procrnogorske, a ništa bolje nije ni jedanaest mjeseci kasnije.
U tom je kontekstu član nevladine Građanske inicijative “21. maj” Aleksandar Zeković za RSE izjavio da će Krivokapić učiniti sve da dobije naklonost Beograda kako bi politički opstao i poboljšao svoju poziciju na unutrašnjem planu, prvenstveno prema prosrpskom i proruskom Demokratskom Frontu (DF), na čijem je udaru konstantno (– „jer Krivokapić ne vlada u Crnoj Gori dovoljno prosrpski“).
“Sa druge strane, Beograd sigurno neće dozvoliti da izgubi ovu povijesnu šansu i mogućnost da potčini CG, odnosno da kroz različite strukture indirektno vlada i kontrolira situaciju u njoj“, smatra Zeković.
Ozbiljna kriza vlasti
Podsjetimo, za Krivokapićev izbor na premijersku funkciju glasala je parlamentarna većina predvođena Demokratskim frontom, Demokratima (čini se da „igraju ulogu“ probritanskih velikosrba) i Građanskim pokretom URA (indicije ukazuju da „igraju ulogu“ građanskog pokreta bliskog SAD-u), koja je na izborima u kolovozu 2020. osvojila vlast. U međuvremenu je došlo do ozbiljne krize vlasti jer DF više ne podržava Krivokapićev koncept ekspertne Vlade.
Naime, ubrzo nakon glasovanja za Krivokapićevu Vladu, DF je postao njen najveći kritičar, prije svega jer u njoj nema njihovih predstavnika (zbog protivljenja „zapadnih ambasada“). Dakle, Vlada je formirana kao ekspertna, bez političara izuzev potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića… da bi DF nedavno intenzivirao zahtjev za ulazak u Vladu a što nije urodilo plodom (iz već spomenutog razloga, tj. zbog protivljenja Zapada), tako da je taj savez 1. studenoga priopćio da je razgovor o rekonstrukciji Krivokapićeve Vlade mrtav.
‘Game changeri’
Glede te okolnosti, indikativno je da vlasti u Beogradu imaju odlične odnose s liderima DF-a, prije svih s Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, radi se o tzv. „game changerima“!
U tom je sklopu Zeković ocijenio da je u fokusu susreta Krivokapić – Vučić bila konsolidacija političke većine i nestabilnih političkih prilika u CG „gdje će s jedne strane Krivokapić zajedno s Beogradom tražiti rješenje za politički opstanak njegove Vlade a s druge strane će i ‘sam morati pristati’ na određene ustupke srpskom rukovodstvu, SPC-u, odnosno tvorcima projekta ‘srpskog svijeta'”.
‘Obaranje Vlade’
S obzirom na navedene velikosrpske aktivnosti zastupnik i glasnogovornik Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) Miloš Nikolić izjavio je kako je od danas (3. 11. 2021.) jasno da CG nema samo marionetsku Vladu već i kompletnu parlamentarnu većinu. Potom se osvrnuo, tj. podsjetio na događaje tijekom prethodna tri dana, od “obaranja Vlade” od strane DF-a pa do odluke da se vraćaju u Skupštinu, napisavši sljedeće ne Twiteru:
“1. studenoga DF obara Vladu;
- studenoga se Vučić sastaje s Krivokapićem;
- studenoga se DF vraća u Skupštinu i nastavlja podržavati Vladu.
Tako to biva kad služiš tuđim interesima. Ipak, od danas je jasno da nemamo samo marionetsku Vladu već i kompletnu parlamentarnu većinu”, naveo je Nikolić na Twitteru.
Dakle, navedene premise sugeriraju da su se kreatori “unutarnjeg krvarenja“ u CG (iz Beograda i Moskve), odlučili da za sada „ne ruše Krivokapićevu vladu“, smatrajući da će samo uz njenu pomoć „odraditi“ popis stanovništva u CG, očekujući veći udio Srba u stanovništvu CG od sadašnjih 28%, zatim da će nastaviti s kompromitacijom Mile Đukanovića i njegovog DPS – kao dominantne suverenističke stranke u CG, zatim će potpisati Temeljni ugovora sa SPC-om, te moguće započeti / izvršiti demontažu Meštrovićevog Mauzoleja Njegošu na Lovćenu, uz vraćanje Karađorđeve kapele!
Dezinformacija ili u povijesti nema pravde – kao mogući zaključak
U svezi uvodno apostrofiranog srbijanskog naoružavanja Vuk Vuksanović, istraživač Beogradskog centra za sigurnosnu politiku, ocjenjuje da je stvarni značaj dodatnog naoružavanja Srbije politički, a ne vojni, te tvrdi:
„Pretenciozni poslovi s oružjem impresioniraju Vučićeve pristalice koji obično visoko cijene oružane snage. Ali Srbija je ustvari okružena NATO zemljama. S velikim savezom koji štiti njene male susjede, malo je vjerojatno da će Srbija poslati svoje vojnike u akciju – u doglednoj budućnosti. Srbija, zapravo, ima odlične, iako diskretne, odnose sa NATO dok Amerika obučava njene vojnike.
Imati jaku vojsku znači da se velike sile prema vama odnose s poštovanjem. A ako bi se, ‘ne daj Bože’, regionalni status quo urušio, onda će naši hipotetički protivnici, ako im možemo nanijeti štetu, možda biti susretljiviji prema nama za pregovaračkim stolom“, kaže Vukasanović.
Ruska strategija
Nasuprot navedenim Vuksanovićeve tvrdnjama o srbijanskom približavanju NATO-u moguće po cijenu „Kosova za Crnu Goru“, podsjećamo na rusku strategiju spram međunarodnih odnosa. Naime, Rusija koja je bila poražena raspadom i krahom komunističke ideologije a ohrabrena posjedovanjem ogromnih količina nafte i plina, pokušava ponovo uspostaviti svoj utjecaj nad zemljama bivšeg SSSR, te nad zemljama cijelog istočnog bloka, gdje na neki način spada i Zapadni Balkan. To radi oslanjajući se na dvije okolnosti.
Prvo na ruski plin (da se te zemlje učine ovisnim o tom energentu a s kojim se kasnije mogu ucjenjivati) i koristeći se poljuljanim imageom SAD-a i donekle vladajućim antiamerikanizmom u svijetu. Dakle, riječ je ozbiljnoj strategiji s obzirom na vjekovne imperijalne težnje Rusije.
Nova političku arhitektura na Zapadnom Balkanu!?
Da rezimiramo, vjerojatno je kako Vuksanović ne govori istinu, tj. da je riječ o još jednoj srpskoj dezinformaciji / laži, no samo uz pretpostavku da Rusi i Amerikanci nisu drugačije ispregovarali – novu političku arhitekturu na Zapadnom Balkanu!?
Naime, ovih je dana tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev izvijestio ruskog predsjednika Vladimira Putina o rezultatima sastanka s ravnateljem CIA-e Williamom Burnsom. Dakle, Patrušev se u utorak, u Moskvi sastao s direktorom CIA-e Burnsom, a razgovarali su o odnosima između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država. S Burnsom se sastao i šef ruske obavještajne službe Sergej Nariškin, s time da su glavne teme, prije svega bile – bilateralni odnosi, kao i razmjena mišljenja o brojnim međunarodnim pitanjima.
Zapadu se ne žuri odriješiti „Balkanski / srpski čvor“
Završno, iz svega navedenoga, čini se da se Zapadu ne žuri odriješiti „Balkanski / srpski čvor“ jer bi u protivnom ostao bez jeftine radne snage sa Zapadnog Balkana. Rusima se ne žuri jer za sada uspješno destabiliziraju južno krilo NATO-a i tako slabe pritisak Saveza na Crnom moru, te pomažu Kini na Jugoistoku Azije, dok Vučić nastavlja s „duplom igrom“ prema Rusima i Amerikancima, te sitnim varkama prema susjedima – poput „igre“ oko dočeka Krivokapića u zračnoj luci u Beogradu.
Naime, tamo je crnogorski premjer Krivokapić dočekan od srbijanskog ministra poljoprivrede Branislava Nedimovića koji je bio odjeven u izlizane traperice – „da se Crnogorci ne dosjete“, (tj. kako bi se „tom atrakcijom“ mediji i društvene mreže „nahranile do sita“, čime je namjerno bio skrenut fokus crnogorske javnosti s po Krivokapića kompromitirajućih konzultacija kod Vučića).
Naravno sve navedeno srbijanska politika radi sukladno Vučićevom krajnjem cilju a to je uspostave makar Male-velike Srbije, jer kao što je uvodno spomenuto – radi se o povijesnoj šansi Srbije, od koje neće odustati, pa „makar jeli travu“. Sjećamo se, to su nažalost svojedobno govorili pobunjeni hrvatski Srbi!?
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
