Hercegovački franjevački provincijal Grbeš: Markovinin roman je zlo iskazano u riječima

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš reagirao je na roman Dragana Markovine “14. februar 1945.”, posebno naglašavajući da autor širi mržnju.

Fra Jozo Grbeš u priopćenju ističe da Markovina piše o ubijenom fra Leu Petroviću sve suprotno od onoga što je taj fratar bio i živio.
Priopćenje Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM donosimo u cijelosti:

Fra Leo Petrović bio je častan i pravedan čovjek! Ponosan sam zvati ga svojim predšasnikom. Ubili su ga partizani iz mržnje prema vjeri kao što su ubili više od 600 hrvatskih svećenika, a po svršetku rata stotine nevinih osudili na dugogodišnje zatvorske kazne, na čelu s pravednim i blaženim Alojzijem Stepincem. Časni su to ljudi. Živjeli su u teškim vremenima rata 1940-ih godina.

U veljači 1945. ubijeno 45 franjevaca

Veljača je puna sjećanja na ubijenu našu braću. Čak ih je 45 ubijeno u veljači 1945. godine. Veljača je naš mučenički mjesec, a ta godina annus martyrum.

>Fra Bernardin Škunca za Narod.hr pobija tvrdnje Dragana Markovine: ‘Komunisti su konstruirali optužbe na račun fra Bernardina Sokola’

Ovih tjedana, upravo u veljači, svjedoci smo novog zla iskazana u riječima. U romanu Dragana Markovine “14. februar 1945.” ispisano je toliko mržnje prema našem dragom provincijalu fra Leu Petroviću da je teško vjerovati da ovaj čovjek živi u 2024. godini. Markovina napada jednu ideologiju (ustašku), a brani drugu ideologiju (komunističku) i to preko imena naše braće.

One dijaboličke riječi koje Markovina stavlja u usta provincijala dr. fra Lea Petrovića u potpunoj su suprotnosti sa svim onim što je on živio i za što se zalagao, i dakako u potpunom raskoraku sa svim povijesnim dokumentima koje posjedujemo.

Žao mi je gospodina Markovine jer je puno tame u njegovu pisanju. Žao mi ga jer je očito vođen nasljednom komunističkom ideologijom iz koje ne može izići. Žao mi ga jer širi mržnju u gradu iz kojeg je otišao. Krug zla utemeljen na Markovininu romanu nastavio se u planiranoj predstavi “Oslobođeni Mostar” redatelja Zlatka Pakovića.

Ljudi kojima se zbog laži više ne može vjerovati

Mržnja uvijek rađa mržnjom, a laž ratovima. Gospodin Markovina se ograđuje od Pakovića jer Paković „iskrivljuje“ njegov roman, a ne vidi da on sam, Dragan Markovina, gazi istinu i stvara temelje za još veće laži i dublje mržnje.

Papir podnosi svašta, a posebice puno laži, bez obzira je li to ona pisca Dragana Markovine ili ona novinara Dalibora Milasa u Večernjem listu ili nekih ideoloških portala, poskoka ili pismonoša. Žao mi je ljudi kad im se zbog laži više ne može vjerovati.

>Obilježena 79. godišnjica komunističkog zločina nad hercegovačkim franjevcima

Žao mi tih ljudi. Stalno su u napadačkom modusu bez obzira na teme. Žao mi svih ovih i onih koji misle da se rušenjem gradi i da se napadima stvara. „To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži već je cilj da ni u što ne vjeruje…“ (Hannah Arendt). Tako se stvara intelektualni i moralni kaos.

Mi, franjevci biramo mir i dobro, živeći mir i čineći dobro kako bi ljubav rađala ljubavlju. Tako se jedino može graditi budućnost, razumjeti druge, biti blizak patnicima, donijeti ljubav, govoriti istinu i uspravno kročiti ovom zemljom.

Molimo da svjetlo istine uvijek nađe put. Ta bolje je govoriti istinu nego laž. Bolje je činiti dobro nego zlo. Bolje je praštati nego suditi. Bolje je biti slobodan nego sužanj.