Škabrnjski krvnik Zoran Tadić, optužen u siječnju u Hrvatskoj za ratne zločine zbog pokolja nad hrvatskim civilima i braniteljima 1991, izbjegao je uhićenje australske policije gdje je živio posljednjih 25 godina te se trenutno nalazi u Srbiji.
Tereti ga se da je 18. studenog 1991. godine sudjelovao u ubojstvu 43 civila i branitelja u Škabrnji, od čega su 30 žrtava bili civili, a 13 hrvatski branitelji.
Policija je izvijestila da je zbog “dobro odrađenog posla” Tadić dobio kuću prognanih Hrvata u Benkovcu, a postavljen je na mjesto načelnika državne sigurnosti Teritorijalne obrane Benkovac. Sredinom 1992. godine vlasti ga premještaju u Beograd, a zatim i u Australiju čije državljanstvo ima, prenosi 24 sata.
Za portal Vesti Tadić je izjavio da mirno spava jer zna da nije taj za koga ga predstavljaju te smatra da je pokušao spriječiti incidente i spasiti Hrvate.
“U rujnu 1991. nekoliko dana po dolasku, otišao sam u Podgrađe i susreo se s jednim od najbogatijih i najuglednijih ljudi tog mjesta, Nikolom Žilićem. Sinovi su mu ranije otišli u Zadar, što sam apsolutno razumio, a on je ostao sa suprugom Janjom i 12-godišnjom kćerkom. Dugo smo razgovarali, gotovo svaki dan sam dolazio i uvjeravao ga da utječe na ostale Hrvate da ne napuštaju svoje domove, jer nikome nije u interesu da oni odu. I dalje me proganjaju njegove riječi: “Zorane, samo tebi vjerujemo. Ako kažeš da idemo, mi ćemo otići. Ništa nije vrednije od života.” Tada sam mu govorio ono u što sam bio apsolutno i tada i sada uvjeren, a to je da većina Srba ne mrzi susjede Hrvate i da ne žele da oni napuste domove. Nažalost, uvijek ima budala. Ne mogu prežaliti što ga nisam drugačije savjetovao, a imao sam priliku za to, 19. ožujka 1992. godine, samo dva dana prije nego što su ga brutalno ubili”, prisjeća se Tadić za Vesti.
Tadić kaže da je poslije događaja u Škabrnji na benkovačkom ratištu bilo relativno mirno, bez oružanih sukoba većeg intenziteta.
“Nažalost, kretena je uvijek bilo. Najprije je u selu Pristeg brutalno ubijen stariji bračni par Kuzmanović. Jedva sam namolio jednog istražitelja da krene sa mnom i vojnom policijom na očevid. Očevid smo profesionalno obavili i ustanovili da je ubojica najprije na kuću pucao iz “ose”, a zatim upao…Poslije sam čuo da je osuđen na samo četiri godine zatvora i to zato što je ustanovljeno da je psihički obolio, ali meni je savjest bila čista.”
Istražujući incidente u kojima su napadani Hrvati, Tadić kaže da se često susretao s opasnim situacijama. “Mislim da je početkom 1992. godine u Rasteviću otvorena vatra na kuću Mileta Klarice ili Klarića, zaboravio sam mu prezime. Utvrdili smo da su zločin počinili otac i sin Olujić koji su ih te noći pokušali opljačkati, čak su ukrali nekoliko ovaca. Kada smo ih locirali, počeli su pucati na nas i u uzvratnoj je vatri otac ranjen, a obojica su uhapšena.”
Zločin u Škabrnji
Zločin u Škabrnji jedan je od najmasovnijih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Škabrnja je selo i općina u zadarskom zaleđu, u središtu Ravnih Kotara, 15-ak kilometara udaljeno od Zadra. Okupirana je 18. studenog 1991. Ušavši u selo, srpske su paravojne postrojbe, potpomognute JNA pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, počinili masakr nad braniteljima i civilima, a selo u potpunosti razrušili. Ukupno su ubijene 84 osobe.
Do danas je za zločin u Škabrnji osuđena jedna osoba: medicinska sestra Zorana Banić.
Podsjetimo, zapovjedniku JNA Ratku Mladiću, koji snosi odgovornost za organizaciju masakra, u Haagu je, netom prije zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Jugoslaviji, izrečena nepravomoćna presuda, ali ne za Škabrnju. Mladić je osuđen na doživotni zatvor samo za zločine počinjene u BiH 1992.-1995. s vrhuncem u Srebrenici, dok se zločini u Hrvatskoj, uključujući i Škabrnju, u optužnici i presudi uopće ne spominju. Hrvatsko pravosuđe Mladića je u odsutnosti osudilo na 20 godina zatvora.
Za što je sve osumnjičen Zoran Tadić?
Podsjetimo se: Što se dogodilo 1991. u Škabrnji i je li itko odgovarao za zločine?
Tadića se optužuje za “Kazneno djelo počinjeno je na način da je tada 32-godišnjak dana 18.11.1991. godine kao zapovjednik tzv. „Dobrovoljačkog voda“ sastavljenog najvećim dijelom od dobrovoljaca iz Srbije i BIH, zajedno sa drugim srpskim paravojnim postrojbama i postrojbama bivše „JNA“, s početkom u 07,30 sati iz pravca mjesta Zemunik Gornji zapovijedajući sa svojim vodom započeo napad na mjesto Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo pri čemu je nakon slomljenog otpora branitelja sela i masovnog topničkog uništavanja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, među prvima u pratnji tenkova i oklopnih transportera oko 11,30 sati ušao u zapadni dio Škabrnje zvani Ambar i dalje prema centru sela.
Sumnjiči ga se kako tom prilikom je sudjelovao u nasilnom izvlačenju iz skloništa civilnog stanovništva, pretežno žena, djece i osoba starije dobi, koji za njih nisu predstavljali nikakvu opasnost. Pri tom su im prijetili vatrenim oružjem, vrijeđali ih i fizički zlostavljali, a kojom prilikom su iz neposredne blizine, pretežno hicima iz vatrenog oružja u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, ubili trideset (30) civilnih osoba u dobi od 23 do 88 godina.
Uz ubijene civilne osobe upotrebom vatrenog oružja iz neposredne blizine, hicima u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, upotrebom hladnog oružja te udarcima tupo-tvrdim predmetima ubijeno je trinaest (13) branitelja sela, pripadnika ZNG-a, Samostalnog bataljuna Škabrnja, koji su prethodno prestali sa pružanjem otpora ili su bili zarobljeni, pri čemu su prije ubojstva fizički zlostavljani i mučeni.” – stoji u priopćenju PU Zadarske, koja navodi kako je optuženi Tadić, prema saznanjima, živi u Australiji.
Pobjegao u Australiju
Nakon zločina nad Hrvatima još je kratko vrijeme ostao u Ravnim kotarima, točnije u Benkovcu na mjestu načelnika “državne bezbednosti” srpske paradržave. Za to vrijeme, odnosno do sredine 1992. godine prešetavao se, vidljivo je to i po fotografijama, po okupiranom hrvatskom području s ratnim zločincem Vojislavom Šešeljom i njegovim sljedbenicima. U Benkovcu su mu dali i kuću prognanih Hrvata, otkriva Večernji list.
No već sredinom 1992. odlazi prvo u Srbiju, a potom u Australiju. Osumnjičeni nalogodavac i sudionik masakra nad hrvatskim civilima u Australiji je, prema policijskim izvorima, zasnovao obitelj, dobio državljanstvo i zaposlio se navodno kod australskog Hrvata?!
Ratni zločinac, krvnik 43 žrtve u Škabrnji, u Australiji je navodno radio kod Hrvata
O njemu gotovo nitko ništa nije znao dok jedan od ranije osumnjičenih i privedenih zapovjednika srpske paravojske nije propjevao i spomenuo ga kao vođu četničkih dobrovoljaca. Oni su došli u Hrvatsku iz Loznice u Srbiji i 18. studenog 1991. godine uz JNA, kojom je zapovijedao ratni zločinac Ratko Mladić, sudjelovali u masakru hrvatskih civila i branitelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
