S brzinom koja oduzima dah i narativima koji ubijaju mozak o križarskom ratu protiv sila tame, Amerikanci su se našli u još jednoj zbunjujućoj i skupoj močvari kojoj se ne nazire kraj, pisao je Pedro Gonzalez, redoviti pisac za Chronicles, magazin američke kulture Instituta Charlemagne u tekstu za IM-1776 prije točno pola godine.
*(op. prev. Ovaj je tekst objavljen prije nego što je Ukrajina krenula sa svojom rujanskom protuofenzivom kojom je u tjedan dana povratila više teritorija nego je Rusija osvojila u tri mjeseca; ili se barem tako činilo. Jer, Rusi su u to vrijeme tvrdili kako su napravili taktičko povlačenje radi ukopavanja uz rijeku Dnjepar. Od tadašnje ukrajinske navodno uspješne protuofenzive niti Ukrajina niti Rusija nisu imali značajne pobjede te i jedni i drugi govore kako zapravo druga strana pati zbog velikih gubitaka resursa i ljudstva. Povodom toga, prenosimo tekst iz američke perspektive objavljen prije šest mjeseci, a koji je predviđao situaciju kakvu danas promatramo.)
Čini se da je već uključenost SAD-a u rusko-ukrajinski rat ponavljanje jučerašnjih “vječnih ratova” u Iraku i Afganistanu, s njihovim nesagledivim ljudskim žrtvama i procijenjenom financijskom cijenom od 6,5 bilijuna dolara do 2050. godine – a to su samo isplate kamata – prema projeku Troškovi rata Brown Sveučilišta. I baš poput Iraka i Afganistana, novac kojim Amerikanci opskrbljuju Ukrajinu podložan je rasipanju, prijevarama i zloporabama. Uistinu, dokumentarac CBS Newsa citirao je procjenu Jonasa Ohmana, osnivača Blue-Yellowa, neprofitne organizacije koja ukrajinskim vojnicima i volonterima opskrbljuje nesmrtonosne zalihe, da je samo 30 posto pomoći stizalo do prve linije bojišnice u travnju.
>Biden je kao potpredsjednik bio uključen u poslove svog sina u Ukrajini: Twitter cenzurira otkriće
Znamo da će mnogo pomoći biti uzalud potrošeno, ali zapravo ne znamo koliko smo već dali ili ćemo tek dati. Međutim, mogu se napraviti neke procjene.
The New York Times je 20. svibnja izvijestio da je ukupna predanost SAD-a Kijevu otkako je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače dosegla 54 milijarde dolara. “Omjeri su bez presedana i govore – u smislu perspektive SAD-a – o potresu koji predstavljaju trenutne okolnosti u Europi”, rekao je Elias Yousif, analitičar Stimson centra.
Ali od tada je došlo do niza najava o isplatama i obećanjima dodatne pomoći od strane američke vlade. Ovo je kratak popis izjava o financiranju Ministarstva obrane i Američke agencije za međunarodni razvoj:
19. svibnja: 100 milijuna dolara (DoD)
1. lipnja: 700 milijuna dolara (DoD)
15. lipnja: milijarda dolara (DoD)
15. lipnja: 225 milijuna dolara (USAID)
18. lipnja: 169 milijuna dolara (USAID)
23. lipnja: 450 milijuna dolara (DoD)
30. lipnja: 1,3 milijarde dolara (USAID)
1. srpnja: 820 milijuna dolara (DoD)
8. srpnja: 400 milijuna dolara (DoD)
9. srpnja: 368 milijuna dolara (USAID)
12. srpnja: 1,7 milijardi dolara (USAID)
18. srpnja: 169 milijuna dolara (USAID)
22. srpnja: 270 milijuna dolara (DoD)
1. kolovoza: 550 milijuna dolara (DoD)
8. kolovoza: 4,5 milijardi dolara (USAID)
8. kolovoza: 1 milijarda dolara (DoD)
19. kolovoza: 775 milijuna dolara (DoD)
24. kolovoza: 3 milijarde dolara (DoD)
Teško je izvana odrediti koliko je to potpuno nova pomoć, a koliko je povezano s golemim paketom obećanim u svibnju. Uspoređivanje svake objave s izvješćima nije od velike pomoći jer nejasan jezik medija ukazuje na to da većina izvjestitelja ne zna puno više – oni u biti samo pokušavaju držati korak s priopćenjima koja se ponavljaju. Iz različitih razloga, izvješća koja se odnose na relevantne odjele i proračune također nisu od velike pomoći. Ali konzervativna procjena stavlja ukupnu predanost SAD-a Ukrajini od početka rata u veljači na oko 60-65 milijardi dolara. Do svibnja je zastupnik Thomas Massie (R-Ky.) procijenio da Kongres troši gotovo 500 dolara po američkoj obitelji za financiranje rata u Ukrajini. “Novac se ne posuđuje, već se tiska, a rezultat će biti veća inflacija”, tvitao je.
Ipak, naš već golemi angažman mogao bi se vrlo brzo dramatično povećati. Dana 2. rujna Biden je zatražio od Kongresa da odobri dodatni paket pomoći od 13,7 milijardi dolara za Ukrajinu, što bi ukupnu američku predanost stavilo na 70-80 milijardi dolara.
Ujak Sam je dosad obećao značajno više novca za ovaj rat nego sve zemlje Europske unije zajedno, prema podacima koje je prikupio Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela. U lipnju je Wall Street Journal izvijestio da je američka potrošnja na Ukrajinu dosegla otprilike 130 milijuna dolara dnevno. Čak i dok podrška među Amerikancima ovom aranžmanu opada zbog domaćih gospodarskih problema, naizgled beskonačni svežnjevi novca obećani su pograničnim zemljama kojima predsjedava predsjednik Volodymyr Zelenskij. “Inflacija nije ništa”, rugao se Zelenskij tim Amerikancima s drskošću da ih upita, ne bismo li se trebali prvo pobrinuti za naše ljude i naše probleme? “Mi se borimo za apsolutno zajedničke vrijednosti”, dodao je. Nije jasno na što Zelenskij misli, ali možda je mislio na zapadne toteme poput homoseksualnih brakova, čijim je promoviranjem bio zaokupljen od početka rata.
Osim toga, te “zajedničke vrijednosti” su dvosmislene kao i pravi iznos, učinkovitost i priroda pomoći koja se pruža Ukrajini.
Promicatelji demokracije
Osamdeset milijardi pomoći američke vlade svakako bi bila velika brojka, ali ona predstavlja samo jedan dio mnogo većeg kolača.
Platforma za financiranje Devex prati više od 850 izvora informacija o najvećim financijerima diljem svijeta, od nacionalnih vlada do multilateralnih agencija i velikih filantropskih zaklada. Između 24. veljače i 16. kolovoza zabilježio je više od 100 milijardi dolara za Ukrajinu, sa SAD-om kao vodećim financijerom. Naime, Devex je izvijestio da Ukrajina dobiva “znatno veća sredstva nego krize sličnih razmjera diljem svijeta”. Na primjer, u lipnju je “analiza Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova pokazala da je humanitarna pomoć daleko bolje financirana u Ukrajini nego u Siriji, Jemenu i Afganistanu.”
Ostavljajući po strani ideološka razmatranja i vanjskopolitičke intrige, interes koji su zapadne elite pokazale za opstanak Ukrajine možda ima veze s činjenicom da je zemlja dugo služila kao globalna poveznica korupcije. Prema Pandora Papers, za više od 300 umiješanih političara i javnih dužnosnika, uključujući nekoliko sadašnjih i bivših nacionalnih čelnika, u više od 91 zemlje i teritorija s kojima su dokumenti povezani, Ukrajina je bila dom više tajnih offshore računa nego bilo koja druga zemlja — uključujući Rusiju, Honduras, Ujedinjene Arapske Emirate i Nigeriju.
Trenutačno, Natalija Jaresko, koja je bila ukrajinska ministrica financija do 2016., rekla je Devexu u kolovozu da Ukrajina ima proračunski deficit od oko 5 milijardi dolara mjesečno, a zapadni saveznici izdvojili su oko 30 milijardi dolara. “Dakle, ulazimo u zimu, a nemamo kredibilan plan – ili barem ne onaj koji je javan – o tome kako preživjeti sljedećih šest mjeseci”, rekla je. Jaresko je dodala da su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond “u osnovi rekli da su ostali bez kreditnog prostora za Ukrajinu.” Sve se to događa u isto vrijeme dok europska vojna potpora i dalje opada. U srpnju, prema podacima Instituta Kiel, šest najvećih europskih zemalja nije ponudilo Ukrajini nikakva nova vojna sredstva. “Ukrajina treba hardver”, rekao je za Politico Daniel Fiott, analitičar za europsku obranu s Vrije Universiteit Brussel.
Gospodin Fiott ne treba brinuti; SAD će osigurati navedeni hardver čak i ako mora iscrpiti vlastite arsenale i uzeti ga iz ruku američkih trupa.
Ratna mašina
Od siječnja 2021. SAD je samo Ukrajini izdvojio više od 13,5 milijardi dolara sigurnosne pomoći. Dana 24. kolovoza, Biden je najavio paket vojne pomoći od 3 milijarde dolara, najveći pojedinačni takav paket do sada. U ovom slučaju, SAD će kupiti oružje putem ugovora umjesto povlačenja iz postojećeg inventara Ministarstva obrane.
Pojavile su se poruke navodno od strane vojnih službenika koji se žale da američka vlada uzima kritičnu opremu izravno od američkih trupa i šalje je u Ukrajinu bez plana za njezino obnavljanje. Neke je tvrdnje teže provjeriti od drugih jednostavno zato što nitko zapravo ne zna koliko šaljemo – ili koliko zapravo stiže na prve crte umjesto da završi na crnom tržištu – u inozemstvu.
Ali neke se tvrdnje slažu s javnim izvješćima. “Marinci su Ukrajini dali ogromnu tonu haubica M777”, napisala je jedna osoba u poruci koju je objavio korisnik Twittera Terminalcwo. M777 je vučeno topničko oružje od 155 mm koje proizvodi BAE Systems. Ovo skupo oružje proizvodi se u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje se sklapaju njegove strukture od titana i ostalih komponenti, prije nego što prođe završne faze integracije i testiranja u Mississippiju.
Ove godine, marinci su isporučili najmanje 108 – gotovo četvrtinu – svojih sustava u Ukrajinu. Ali mogu se lako zamijeniti, zar ne? Pa ne. Najveći svjetski proizvođač titana, ključne komponente u M777, je ruski VSMPO-Avisma. Još prošle godine VSMPO-Avisma potpisala je ugovor s Boeingom da bude najveći dobavljač titana za sadašnje i buduće komercijalne zrakoplove. Sada će sankcije i embargo Rusiji otežati Zapadu da nadoknadi ono što potroši na Ukrajinu.
Mark Cancian, viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije, procjenjuje da su SAD poslale Ukrajini trećinu svog ukupnog inventara protutenkovskih projektila Javelin i jednu četvrtinu svojih zaliha protuzračnih projektila Stinger. Njihova zamjena mogla bi potrajati godinama, ali sada postoji i problem sirovina, poput minerala antimona.
Antimon, koji je Forbes nazvao “najvažnijim mineralom za koji nikad niste čuli“, kritičan je dio obrambeno-industrijskog opskrbnog lanca koji se koristi za izradu svega, od oklopnih metaka do naočala za noćno gledanje, eksploziva i dr. Posljednji američki rudnik u Idahu prestao je s proizvodnjom 1997. Danas se najveće svjetske zalihe nalaze u Kini, Tadžikistanu i — naravno — Rusiji. “Ne postoji domaći rudnik antimona”, navodi se u izvješću Geološkog instituta SAD-a za 2020. “Kina je najveći proizvođač iskopanog i rafiniranog antimona i glavni izvor uvoza za Sjedinjene Države.” Ovo je samo posljednja sramota izazvana desetljećima imperijalne oholosti i letargije od strane SAD-a, za koje misli da ih može riješiti jednostavnim bacanjem više novca na problem, čak i dok se sam industrijski kompleks savija i stenje.
Tijekom ljeta, 600 radnika u Century Aluminium tvrtki u Hawesvilleu, Kentuckyu, drugoj najvećoj tvornici aluminija u Americi – koja čini 20 posto opskrbe u SAD-u – dobilo je ružičaste potvrde (op.a formular za obavijest o otkazima) nakon što se račun za struju tvornice utrostručio u samo nekoliko mjeseci. “Postrojenje u Hawesvilleu najveća je talionica Century Aluminiuma u SAD-u i najveći proizvođač vojnog aluminija u Sjevernoj Americi”, navodi se na web stranici tvrtke. U izvješću Bloomberga, “ruska invazija Ukrajine” navedena je kao ključni pokretač tih vrtoglavih cijena energije. Ali to je netočno; to je reakcija Zapada na invaziju koja potiče rast cijena. I tome se ne nazire kraj. “Najmanje dvije čeličane počele su obustavljati neke operacije kako bi smanjile troškove energije, prema jednom direktoru industrije, koji je želio ostati anoniman jer informacije nisu javne”, dodao je Bloomberg.
Biden, kako navodi Washington Post, “nikada nije planirao rat poput ovoga”. Ipak, glavni ideolozi Washingtona žele nas pripremiti za rat na dva fronta. U Foreign Policyiju, Matthew Kroenig, zamjenik direktora Scowcroft centra za strategiju i sigurnost Atlantskog vijeća, napisao je: “Sjedinjene Države i njihovi saveznici moraju osmisliti obrambenu strategiju sposobnu odvratiti i, ako je potrebno, poraziti i Rusiju i Kinu u preklopljenim vremenskim okvirima.” Ali čak je i RAND Corporation bacio sumnju na sposobnost američkog establishmenta da ispuni tako visoku naredbu, s obzirom na njegovo katastrofalno vođenje posredničkog rata u Ukrajini, za koje se pretpostavljalo da će dovesti do brzog poraza Rusije. “Jedna od središnjih lekcija rusko-ukrajinskog rata mogla bi biti da prevladavajuće stajalište da će budući ratovi biti kratki i odlučujući treba preispitati.”
Bilo koji način je u redu što se tiče obrambene industrije, koja zgrće milijarde dolara i bilježi skokovito rastuće cijene dionica zahvaljujući ratu u Ukrajini. Nedavno je vojska 26. kolovoza dodijelila Raytheonu ugovor vrijedan 182 milijuna dolara.
Bez kočnica
Dok glavni europski prometni policajac Zelenskij nastavlja zahtijevati neograničenu pomoć i nepokolebljivu odanost svojoj stvari, idući tako daleko da stavlja na crnu listu blage kritičare i antiratne glasove izvan Ukrajine, čini se da je samom čovjeku ugodno zabavljati Ruse pravom količinom novca. Prema izvješću u Il Tirrenu, predsjednik Ukrajine iznajmio je svoju talijansku vilu bogatom ruskom gostu u Forte dei Marmi, gdje su se bogati Ukrajinci i Rusi družili na kupalištima, “spremni boriti se za najam milijunaških vila kao da rat nije postojao.” U određenom smislu, i ne postoji za transnacionalnu elitu kojoj Zelenskij pripada.
>Ristić: Što se dogodilo pa od medija dobijamo izvještaje u duhu nepatvorene ‘ruske propagande’?
>Magazin IM-1776: Kako je kontroverzni oligarh Igor Kolomojski izmislio ‘slugu naroda’ Volodimira Zelenskog?
>The Washington Post: U Londonu, Parizu i Washingtonu vlada tmurno raspoloženje glede potpune Ukrajinske pobjede
>Wall Street Journal: Putinova prijetnja liberalnom poretku je razlog Zapadne intervencije u Ukrajini
>Nizozemski konzervativac, koji podržava Rusiju: ‘Putin se bori protiv globalista, protiv Francuske revolucije’
>Svaki put kada Europljani sami sebi nametnu ekološke diktate, SAD ispruži ruku i dobije ček
>Rusko gospodarstvo na razini industrijskog doba očito je pogodno za rat iscrpljivanja
Iako su ga ljudi poput Hillary Clinton smatrali “pravim ratnim vođom”, život Zelenskog čini se prilično luksuznim, dok pjevuši nakon fotografiranja za Vogue do otvaranja burze u New Yorku zvoncem, kao što je učinio 6. rujna kako bi istaknuo novu prijevaru svoje vlade, “Advantage Ukraine,” koja poziva strane ulagače da ulože 400 milijardi dolara u Ukrajinu.
U svom prodajnom govoru, Zelenskij je investitorima koji su oprezni s ulaganjem novca u zemlju u ratu izjavio da Ukrajina samo što nije izbacila Ruse, “već smo počeli obnavljati sve što je uništio ruski teror”, i sve je u redu. “Ulažite u Ukrajinu — to će biti vaša pobjeda i nova uspješna priča za vaše tvrtke. Slava Ukrajini.” Kamera prelazi na prikaz Zelenskog zamrznutog na monitoru iza gomile koja plješće dok zvono za otvaranje brzo zvoni uz urlikanje izvan ekrana i navijanje. I ako ovaj poziv zvuči poznato, to je zato što je Zelenskij uputio sličan apel na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, u Švicarskoj, prije dvije godine. U tom trenutku Ukrajina nije uspjela privući više od 50 milijardi dolara izravnih stranih ulaganja od 1991., prema Kyiv Postu, uglavnom zbog korupcije.
Danas ona nije ništa manje korumpirana, a na neki način je korumpiranija nego ikad. Ali previše je automobila ubačeno na ovaj vlak i previše ga je budala spremno gurati čak i kad mu ponestane snage da ga se zaustavi, zaključuje Pedro Gonzalez za IM-1776, časopis za filozofiju, kulturu i društvenopolitičke analize.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
