Na današnji dan 7. travnja 1992., istog dana kada su to učinile i SAD, Republika Hrvatska priznala je Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu i samostalnu državu.
To znači da je naša zemlja priznala susjednu državu nedugo poslije priznanja zemalja EU i SAD-a. Srbija to nije nikada učinila do završetka rata u Bosni i Hercegovini.
Ta činjenica pokazuje da je Hrvatska bila spremna, za razliku od Srbije, ne samo vojno i ekonomski, već i diplomatski potpomoći osamostaljenje Bosne i Hercegovine. To je vrlo važno zbog političkih i špekulantskih priča koje su se godinama širile o dogovornoj podjeli BiH od strane Hrvatske i Srbije.
Za razliku od Srbije, Hrvatska i hrvatski narod u BiH je dao podršku neovisnosti susjedne države (koja je ujedno i država hrvatskog naroda u BiH), a u prilog tome govore slijedeće kronološke činjenice:
– da je glasovanje Hrvata, uz podršku Republike Hrvatske, na referendumu za neovisnost Bosne i Hercegovine (29. veljače 1992.) bilo presudno za njegov uspjeh i osamostaljenje BiH
– da je Hrvatska priznala Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu državu na današnji dan što Srbija do kraja rata nije učinila
– da su hrvatske postrojbe, zajedno s Armijom BiH, sudjelovale u obrani i oslobađanju BiH: 1992. hrvatske postrojbe spriječile su srpske snage da zauzmu strateški iznimno značajne točke u BiH i okupiraju još veći dio te zemlje, a 1995. oslobodile su više od 5000 km2 Bosne i Hercegovine, pri čemu su od srpske okupacije spasile Bihać i spriječile novi srpski genocid nad Bošnjacima
– Ove glavne činjenice, kao i niz manje važnih, čvrsto svjedoče poziciju Republike Hrvatske da podrži neovisnost Bosne i Hercegovine i to uz konstitutivnost i sva prava hrvatskog naroda kao najmalobrojnijeg, ali najstarijeg sa prebogatom političkom, vjerskom i kulturnom baštinom koja je temelj državotvornosti BiH.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
