Sami Bates mislila je kako je njezina obitelj dovoljno velika i nije mislila da će, nakon što je trebala imati operaciju za uklanjanje prekanceroznih stanica na grliću maternice 2013. godine, ponovno ostati trudna. Ali 2016. godine bila je presretna kad je saznala da će neočekivano imati još jednu bebu. Međutim, liječnici su vršili pritisak na nju kako bi pobacila. Odbila je, a njezin sin je sada živ, uspješan i kreće u školu, prenosi liveaction.org.
Iako je Sami bila presretna što je trudna, njezin put bio je trnovit. Ne samo da joj je prijetio prijevremeni porođaj nakon što joj je prethodnom operacijom uklonjen velik dio grlića maternice, već je ultrazvuk u 20. tjednu pokazao da postoje neki problemi s bebom.
„Izgledalo je kao KCAM ili kongenitalna cistična adenomatoidna malformacija – mikro ciste koje rastu umjesto pluća, a to nije bila dobra vijest,“ rekla je Sami, prenosi The Sun. „Tada je jedan liječnik spomenuo da bi to mogla biti KDH (kongenitalna dijafragmalna hernija), odnosno stanje gdje, zbog rupe u dijafragmi, crijeva, a ponekad i želudac ulaze u prsnu šupljinu te ograničavaju rast pluća. Ovo bi bilo puno gore od KCAM -a, a istražujući oboje, bili smo prestravljeni.“
Dva mjeseca poslije, kontrolni ultrazvuk otkrio je da je njezino dijete, koje je rođeno prije termina, zaista imalo prilično ozbiljno stanje KDH-a. Doktori su mu dali 15% šanse za preživljavanje i poticali su Sami i njezinog supruga Paula na pobačaj. Roditelji su odbili govoreći: „Morali smo mu barem dati priliku.“
Liječnici vršili pritisak
Samina trudnoća bila je pomno praćena pregledima i ultrazvucima svaka tri tjedna. Na gotovo svakom pregledu, liječnici su vršili pritisak na nju da pobaci svoga sina Daveya. „Bio je to najozbiljniji slučaj KDH-a kojeg su liječnici ikada vidjeli. Jednostavno se činilo nemogućim da on može preživjeti izvan maternice, ali ne bismo mogli živjeti sami sa sobom da mu nismo barem dali priliku.“ rekla je Sami za Daily Mail.
Sve u svemu, Sami je pet puta nesavjesno rečeno da učini pobačaj.
Roditelji u Ujedinjenom Kraljevstvu uvelike su prijavljivali o pritisku na pobačaj u nepovoljnim okolnostima, pa je tako krajem 2020. godine, nakon što su se bioetičke skupine žalile, Kraljevski koledž opstetričara i ginekologa morao objaviti smjernice za medicinske stručnjake u kojima se navodi da ne vrše pritisak na roditelje. U Sjedinjenim Državama prijavljen je pritisak na pobačaj čak i kad se pokazalo da su laboratorijski rezultati rezultat decimalne pogreške.
Trenutno je u UK pobačaj legalan do 24. tjedna ili čak i do rođenja ako beba ima neku vrstu invaliditeta. (U Hrvatskoj se pobačaj može napraviti do 10. tjedna, op. prev.)
Sami je na kraju podvrgnuta induciranom porodu kada je došao Daveyev termin. Na rođenju je težio 2 336g i na prvu je osjetila olakšanje kada ga je čula kako plače. Međutim, kao što je pojasnila „liječnici i sestre su joj objasnili da je u ovom slučaju obrnuto. Zrak koji ulazi u trbuh zgnječio bi mu crijeva i želudac te potencijalno nanio ozbiljnu štetu.“
Odmah su ga stavili na respirator kako bi spriječili daljnju štetu. Naknadno je imao vrlo zahtjevnu operaciju kako bi vratili organe na njihova mjesta. Iako su mu doktori davali samo 50% prilike za preživljavanje nakon operacije, Daveyeva razina kisika se ustalila te se njegovo stanje stalno poboljšavalo.
Kirurzi koji su se brinuli za njega bili su zapanjeni time kako je dobro napredovao. „Jedan od njih mi je rekao: ’Mi ne znamo kako je to uspio, ali vaš dječak je pravi šampion!’“
Iako su im rekli da će trebati više od mjesec dana nakon operacije prije nego se bude mogao vratiti kući, Davey se oporavljao tako dobro da su ga Paul i Sami poveli kući samo dva tjedna i šest dana nakon rođenja. „Rekli su nam da će to biti minimalno šest tjedana, stoga smo bili presretni. Davey je dobro spavao i jeo te je dosegao uobičajenu prekretnicu – trudnoća, nagovaranje da ga pobacimo pet puta, sve se to činilo kao ružan san.“
Nakon dvije manje operacije godinama kasnije, Davey je zdravi dječak, a Sami ga ponosno gleda kako prvi puta odlazi u školu. „Bit ću najponosnija mama na svijetu kada mahnem svom šampionu na školskim vratima. Trebam se samo sjetiti ponijeti mnogo maramica jer nisam sigurna hoću li uspjeti izdržati da ne zaplačem.“
Prevela: Katarina Zarinkijević
Tekst se nastavlja ispod oglasa
