Završni pregovarački maraton o iranskom nuklearnom programu počeo je u srijedu u Beču a svaka strana učvršćuje svoje pozicije prije dva tjedna pregovora koji bi se mogli završiti “povijesnim” dogovorom.
“Imamo jedinstvenu prigodu ući u povijest”, rekao je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u poruci postavljenoj na YouTubeu.
Zarif se u srijedu poslijepodne sastao s Catherine Ashton, diplomatskom predstavnicom Europske unije koja vodi pregovore uime šestorke (Njemačka, Kina, Sjedinjene Države, Francuska, Velika Britanija i Rusija) i s Amerikancem Billom Burnsom, zamjenikom američkog državnog tajnika.
Nakon više mjeseci intenzivnog dijaloga dvije strane imaju petnaest dana da postignu dogovor koji će jamčiti da Teheran neće imati atomsko oružje, u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija uvedenih njegovu gospodarstvu.
Islamska Republika “nema što skrivati” u svom nuklearnom programu “ali nećemo rasprodavati naša tehnološka postignuća”, upozorio je Zarif u komentaru za list Le Monde.
Zarif je u tom francuskom dnevniku ponovo istaknuo da njegova zemlja ne želi bombu iz “moralnih”, “vjerskih” i “strateških” razloga.
Usto je htio pokazati da sankcije Iranu nisu spriječile nastavak civilnog nuklearnog programa i upozorio je velesile da se “ne zavaravaju” da će Iran odustati od tog programa.
Time su granice rasprave jasno postavljene čak i prije nego Iran i šestorka u četvrtak ujutro otvore prvu plenarnu sjednicu tog završnog maratona.
Dogovor iz studenog 2013. koji je potaknuo nuklearne pregovore predviđa da se ovi završe do 20. srpnja. Usto predviđa mogućnost da se, uz zajedničku suglasnost, dijalog može produljiti za šest mjeseci.
No “sati su odbrojani”, istaknuo je u utorak američki državni tajnik John Kerry i “SAD i njihovi partneri neće pristati ni na kakvo produljenje kojemu je cilj što više oduljiti s pregovorima”.
Sastanak u Beču daje “iranskim čelnicima mogućnost izbora”, istaknuo je Kerry u Washington Postu: “Mogu prihvatiti nužne mjere” kako bi razuvjerili svijet u vezi sa svojim planovima ili pak “propustiti povijesnu priliku da prekinu gospodarsku i diplomatsku izolaciju Irana i poboljšaju život svog naroda”.
Mogućnost obogaćivanja urana koju je Iran zadržao nakon dogovora jedna je od glavnih točaka neslaganja.
Iran je potvrdio da je voljan izmijeniti nacrte svog reaktora teške vode u izgradnji u Araku, blizu Teherana, kako bi zajamčio da više neće moći proizvoditi plutonij – drugo gorivo za eventualnu atomsku bombu, uz visokoobogaćen uran.
Teheran međutim odbija pregovarati o svom raketnom programu – raketama koje mogu nositi bombe – ističući da je ta balistička sposobnost pitanje nacionalne obrane a ne nuklearne politike.
