Pregovarači na klimatskom summitu u Parizu muče se u petak oko pitanja financiranja siromašnih zemalja radi njihove prilagodbe globalnom zatopljenju i smanjenju emisije stakleničkih plinova, dok za manje od 24 sata istječe rok za predaju nacrta završnog dokumenta konferencije.
Zabrinutost koju su zemlje u razvoju isticale i prije početka sastanka u Parizu u ponedjeljak je postala glavna tema razgovora.
Tekst sporazuma, čija je središnja točka obećanje 185 zemalja da će smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova, već je prošao nekoliko izmjena, poput one o financiranju prilagodbi nakon 2020. Ključni dio sporazuma najvjerojatnije će biti ograničavanje prosječnog porasta globalne temperature na 1,5 do dva Celzijeva stupnja.
Znanstvenici kažu da nacionalni planovi, koji se međusobno jako razlikuju, neće biti dovoljni za postizanje tog cilja, jer će dovesti do porasta temperature za više od dva posto do 2100. Pregovarači sada pokušavaju uspostaviti mehanizam koji bi provjeravao ispunjavaju li se dana obećanja.
Nakon ozbiljnog zamaha koji su na otvaranju summita dali čelnici 150 država, neki nacionalni predstavnici, koji do subote moraju predati tekst ministrima vanjskih poslova, žale se da se stavovi velikih zagađivača nisu dovoljno promijenili da bi se postigao napredak.
SAD je već ranije najavio da ne pristaje na obvezujuće ciljeve, što znači da će nacionalni planovi najviše ovisiti o političkoj volji i financijskim sredstvima.
Jedno od ključnih pitanja je što će se dogoditi nakon 2020., godine u kojoj bi zemlje trebali doseći cilj od 100 milijardi dolara godišnje za smanjenje posljedica klimatskih promjena.
“Ako ne možemo osigurati ostvarenje glavnih obveza, kako možemo biti sigurni da će se ispuniti one koje tek treba ugraditi u mehanizam”, rekla je Nozipho Joyce Mxakato-Diseko, izaslanica Južnoafričke Republike.
Nacrt sporazuma već sadrži odredbe za zemlje u razvoju koje dosad nisu previše pridonosile globalnom zatopljenju, ali se očekuje da će u budućnosti postati najveći zagađivači – uključujući Indiju i Kinu.
Kina je nacionalnim planom predvidjela da će maksimum emisije doseći prije 2030., a Indija je najavila da će do te godine 40 posto energije proizvoditi iz obnovljivih izvora.
Tek šačica zemalja u razvoju prihvatila je financijske obveze, među njima Meksiko, Čile, Indonezija i Mongolija. No, ostaje nejasno tko će osigurati 100 milijardi dolara godišnje za financiranje klimatskih ciljeva i što se pod tim točno podrazumijeva.
Teškoće u pronalaženju zajedničkog rješenja pokazuje i primjer ukrajinskog pregovarača koji je rekao da je njegova zemlja pogrešno klasificirana i treba ju kategorizirati u zemlje s nižim prihodima zbog sukoba na istoku zemlje.
Financiranje je ključ postizanja dugoročnog cilja, rekla je Kelly Dent iz Oxfama. “Strane već sada moraju početi raditi na kompromisu, a ne u posljednjem satu kada nam se već svima spava”, dodala je.
