Rat u Ukrajini: ‘Ranjeni vojnici ni ne žele u bolnicu, neće ostaviti svoje suborce s kojima drže liniju’

Aleksej Jukov i njegov tim skupljaju tijela mrtvih u ratu u Ukrajini. Više ne može ni pamtiti koliko su tijela pronašli u Donbasu u proteklih pet mjeseci. Kaže da ih je više od 300, ali ne može biti siguran, piše Jonathan Beale za BBC.

Aleksej i njegovi ljudi voze bijeli kombi hladnjaču, označen crvenim križem, kako bi obavili svoj posao. Često voze na vrlo opasnim mjestima kako bi pokupili tijela i ostatke mrtvih ukrajinskih i ruskih vojnika i civila.

Rade bez slobodnih dana

“Radimo bez slobodnih dana. Konstantno. Vozimo, istražujemo, prevozimo, tražimo, cijelo vrijeme”, kaže.

> Poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve: ‘Vlada upozorava da bi nadolazeća zima mogla biti najteža u povijesti Ukrajine’

> Grabar-Kitarović: Putin me uvjeravao da LNG terminal na Krku neće biti ekonomski održiv

To je sumoran posao – iskopavanje raspadajućih tijela ruskih vojnika zakopanih u plitkim rovovima ili skupljanje njihovih ostataka iz izgorjelih oklopnih vozila.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, više od 5000 ukrajinskih civila ubijeno je od početka ruske invazije u veljači.

Nema službenih podataka koliko je ukrajinskih vojnika poginulo. Ali jedan savjetnik predsjednika Zelenskog rekao je za BBC prošlog mjeseca da između 100-200 ukrajinskih vojnika bude ubijeno svaki dan.

Aleksej kaže da mu ta brojka zvuči realno. Ali vjeruje da Rusi gube tri puta više.

Ruska taktika

Jedan ukrajinski vojnik s kojim je BBC razgovarao, a koji se borio u Severodonjecku, opisao je rusku taktiku sličnu Prvom svjetskom ratu – s valovima njihovog pješaštva koji su trčali u kišu metaka.

Dim se diže u blizini kuća u Donbasu

Što Aleksej misli tko pobjeđuje u ratu? “Ne radi se o tome tko pobjeđuje”, kaže. “Radi se o tome tko je u pravu. Oni [Rusija] su došli ovdje i to je neoprostivo”.

Svaki ukrajinski vojnik s kojim smo razgovarali rekao je da još uvijek vjeruje da može pobijediti. Čak i u postrojbama koje su u borbi imale gubitke više od polovice trupa.

Kćer nije vidio mjesecima

Ali rat uzima danak i živima i mrtvima. Aleksej već mjesecima nije vidio svoju jednogodišnju kćer.

“Ovaj rat je uništio život koji smo imali i koji smo gradili”, kaže.

Dodaje kako se osjeća: “Onaj osjećaj kada si iznutra prazan. Neispuniva praznina”.

U Donbasu smrt dolazi brzo. Ruskim granatama treba samo nekoliko sekundi da slete, a koriste se u velikim količinama. U prosjeku Rusija dnevno ispali 20.000 topničkih granata. Ukrajina je u stanju odgovoriti sa samo 6.000.

Nema predaha od zvuka teškog granatiranja u vojnoj medicinskoj postaji koju je BBC posjetio. Glavni medicinski službenik – koji zbog vlastite sigurnosti želi biti poznat kao dr. Anatoliy – opisuje situaciju na prvoj crti kao “krhku”.

“Crveni križ na vozilima hitne Rusima ništa ne znači”

Pokazuje fotografije teško oštećenog vojnog sanitetskog vozila – izbušenog rupama od metaka i raskomadanog na komadiće od šrapnela. Dr Anatolij kaže da crveni križ na njihovim vozilima Rusima ne znači ništa. Još dva vozila hitne pomoći čekaju ispred zgrade pod maskirnim mrežama – spremna za odlazak po ozlijeđene.

Tina i Polina, dvije su medicinske sestre na prvoj liniji.

Tina je radila u dječjoj bolnici prije nego što se dobrovoljno prijavila u vojsku. Briše suze dok govori o obitelji koja joj sada nedostaje.

“Bol nestaje, jer imate zadatak: dovesti osobu živu u bolnicu”, kaže ona. Na upit, da li se boji odgovara “Naravno da je strašno. Kad granata padne u blizini, sve se u vama stisne”.

Na svakog poginulog vojnika mnogo ih je više ranjenih. Tina kaže da ne smije iznositi brojke, ali dodaje “žrtava ima gotovo svaki dan, i to ne samo jedna. Ponekad ih je mnogo.”

Ranjeni prijatelji

Polina ima samo 21 godinu. Rat je već bacio veliku sjenu na njezin kratki život.

Njezin otac i stric sada su zarobljenici u Ukrajini pod ruskom okupacijom. Kaže da daje sve od sebe da je to ne ometa u poslu. Ona vježba i sluša glazbu kad god može – samo da zadrži neki osjećaj normalnosti.

Ali Polina priznaje da je teško ne osjećati se turobno i depresivno: “Osim metaka koji ti lete iznad glave, tu su ranjeni ljudi – a ti ranjeni su često moji prijatelji – ako to uzmeš k srcu, bit će teško”.

Nadu joj daju trupe koje liječi.

“Dečki koji su ozlijeđeni i iscrpljeni ne žele ponekad ni u bolnicu. Kažu da neće ostaviti svoje prijatelje, držimo liniju zajedno”.