Iako se pred europskim dvorištem odvija rat koji po značaju i razmjerama nadilazi sve viđeno u zadnjih osamdeset godina, zbog čitave šume poluinformacija i dezinformacija jako je teško dobiti neku jasniju sliku o tome što se uopće događa na terenu. Većina vijesti koje dolaze odande mahom su spinovi anegdotalnog karaktera, čija je jedina svrha da odvrate pogled zainteresiranih promatrača, a ne da ih informiraju, piše Borislav Ristić o mogućoj promjeni strategije obrane Ukrajine u kolumni za Večernji list koju, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti.
Tako, primjerice, nakon što smo mjesecima slušali o tome kako Bahmut neće pasti i kako “nema povlačenja” sa “Zelenski linije”, sada, kada je Bahmut ipak okupiran od wagnerovaca, ne možemo nigdje pronaći suvislu analizu što to znači za dalji tijek rata u Ukrajini. Umjesto toga, mediji su nas obasipali pričama o spektakularnim operacijama anonimnih “malih zelenih” u nekim pograničnim selima na ruskom teritoriju.
Promjena strategija obrane Ukrajine
Iako je jasno kako ovi spinovi imaju prvi cilj odvratiti pažnju od mučnog poraza na glavnoj liniji bojišnice, oni moguće sugeriraju još nešto – da se mijenja strategija ukrajinske obrane. Odnosno, da se Ukrajinci s frontovske borbe, nakon ruskog probijanja “Zelenski linije” okreću gerilskom stilu otpora. O tome možda svjedoče i dronovi koji su u svibnju u dva navrata gađali Kremlj i civilne ciljeve u Moskvi.
Pad Bahmuta nekako se poklopio s godišnjicom ukrajinskog napuštanja pregovora u Turskoj. Kao rezultat toga vidjeli smo kako su Rusi promijenili strategiju svog napada na Ukrajinu od ograničene vojne operacije, čiji je cilj bio brzim akcijama primorati ukrajinsku stranu na pregovore i ustupke, ka iscrpljujućem frontovskom ratovanju, čiji je cilj bio oslabiti ukrajinsku vojsku za vođenje većih ratnih operacija.
Uslijedila je kampanja ruskih raketnih napada na električna postrojenja, željeznička čvorišta i druge strateške objekte u Ukrajini, da bi se potom krenulo na uništenje ukrajinskog sustava protuzračne obrane. Pokazalo se kako Zapad nema dovoljno vojnih kapaciteta da podrži Ukrajinu za ovu vrstu ratovanja, pa je ukrajinska PZO pala na točku u kojoj nema snage spriječiti stalne ruske napade na strateške linije snabdijevanja.
Možda upravo to ima veze s izostankom medijski stalno najavljivane, pa odlagane, ukrajinske protuofenzive. Prvobitno najavljivana za ožujak, navodno je odgođena za početak svibnja zbog lošeg vremena, da bi opet bila odgođena zbog problema s logistikom, da bi potom opet izostala iz nejasnih razloga. Možda su razlog neometani ruski napadi na linije dobave, ali nitko se ni ne trudi ponuditi neko objašnjenje.
Igra mačke i miša ili?
Možda je sve to igra mačke i miša, ali je moguće i da je godinu dana pozicijskog artiljerijskog rata uništilo sposobnost ukrajinske vojske za efikasan otpor. Možda ima neko zrno istine u nedavno objavljenim tajnim izvješćima američkih generala o tome kako je ukrajinska protuzračna obrana pred kolapsom, kao i da Ukrajini kronično nedostaje streljiva. Neometani preleti ruskih zrakoplova nad ukrajinskim nebom govore u prilog tome.
Inzistiranje na pozicijskom ratovanju s pozicije slabijeg i obrani Bahmuta po svaku cijenu, za koje su vojni stručnjaci upozoravali kako nema nikakvog strateškog smisla, moguće je dovelo do kolapsa ukrajinske vojne obrambene moći. To što Zelenski nikako da se sa Zapada vrati kući, a ukrajinski generali se više ne vide u javnosti, možda nešto govori. Umjesto toga sve je vidljiviji šef ukrajinske obavještajne službe Budanov.
Prelazak Ukrajine na gerilsku taktiku ratovanja
Ukratko, možda sve ovo ukazuje na promjenu strategije ukrajinske obrane, pa ćemo nakon sloma vojnog otpora u ukrajini vidjeti prelazak na gerilski način ratovanja. Gerilski upadi u sela u okolici Belgoroda i napadi dronovima na Moskvu možda su znakoviti u tom smislu, samo što ćemo o tome ubuduće slušati ne više kao o incidentima, već kao o glavnom načinu ukrajinskog otpora ruskoj okupaciji?
Ne bi to bilo prvi put u povijesti da nakon vojnog kolapsa vidimo prelazak na gerilsku taktiku ratovanja. Takve akcije mogle bi Rusima nanijeti puno više problema od pozicijskog otpora, dok bi Zapadu bilo lakše vojno pomagati gerilu nego regularnu vojsku. Uostalom, prelazak na gerilski oblik ratovanja bi mogao biti jedini način da se izbjegnu pregovori s Rusima u situaciji u kojoj vojska više ne može držati obranu.
Razvoj gerilskog ratovanja u Ukrajini, s elementima terorističkih napada na ruskom teritoriju, mogli bi Rusiju natjerati na pregovore u kojima bi pristala na ustupke koji im sada vjerojatno izgledaju neprihvatljivi, a to je podjela Ukrajine, u kojoj zapadni dio postaje punopravna članica NATO. A o tome se u čitavoj stvari ovdje i radi, zar ne?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
