Akciju Oluja isplanirali su na Brijunima “zločinci” koje Hrvatska, umjesto da ih je kaznila, slavi kao heroje, a tu genocidnu akciju obilježava kao državni praznik, izjavili su u petak srbijanski zastupnici na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu.
“Hrvatska očito ne misli da je učinila bilo što loše u Oluji. 5. kolovoza se obilježava kao državni praznik, a sudionici Oluje su heroji, ne osumnjičeni ili zločinci”, rekao je odvjetnik Wayne Jordash na suđenju pred najvišim sudom UN-a.
“Da je (Franjo) Tuđman živ, bio bi ovdje, vjerojatno optužen za genocid”, dodao je član srbijanskog pravnog tima William Schabas završnog dana iznošenja srbijanske protutužbe za genocid protiv Hrvatske.
Srbija u tužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji u kolovozu 1995. ubijeno 1719 i etnički očišćeno 250.000 hrvatskih Srba, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine.
Akciju koja je trajala od 4. do 8. kolovoza Hrvatska smatra legitimnom vojno-policijskom operacijom oslobađanja dotad okupiranih područja i njihovo vraćanje u okvire međunarodno priznatih granica.
“Kada bi to bilo tako, onda se nakon Oluje ne bi ubijali i protjerivali oni koji su ostali”, rekao je Jordash i dodao da je Oluja bila tek “masovnija i okrutnija” verzija ranijih akcija Medački džep i Bljesak koje su izazvale masovni progon Srba.
Po njegovim riječima, krajinski Srbi 8. su kolovoza “bili na koljenima”, a hrvatske snage “puštene s lanca”. “Uslijedila je najšokantnija faza, ubijanje nevinih civila koje je Tuđman pozvao da ostanu ako nemaju krvi na rukama”, rekao je britanski odvjetnik.
Srbija se u dokaznom postupku posvetila i analizi presude žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) iz 2012. kojom su generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni za zločine u Oluji i odbačen je zaključak prvostupanjskog vijeća iz 2011. o postojanju udruženog zločinačkog pothvata, predvođenog Tuđmanom, protiv hrvatskih Srba.
“Prvostupanjska presuda odbačena je na kontroverzan način i nije iznenađujuće da su izdvojeno mišljenje imala dva najiskusnija suca”, rekao je Jordash.
Ističući da bi Srbija bila sretnija da je žalbeno potvrdilo presudu raspravnog vijeća, Shabas je sucima ICJ-a poručio da imaju na umu kako je ukupno pet sudaca (tri u raspravnom i dva u žalbenom vijeću) smatralo da su Gotovina i Markač krivi.
Prevlast većine od tri prema dva u žalbenom nad tri jednoglasna u raspravnom vijeću je “mehanicistička i pojednostavljena”, ocijenio je kanadski profesor.
I u nastavku usmene rasprave srbijanski su se zastupnici bavili sastankom na Brijunima uoči Oluje tvrdeći da je Tuđman s vojnim vrhom tada isplanirao “zločinačke aktivnosti”.
“Transkript sa sastanka nedvojben je dokaz da je vojni i politički vrh želio da Srbi nestanu, ne preseljenjem nego fizičkim uništenjem”, istaknuo je Schabas.
Vraćajući se u prošlost, rekao je da je Hrvatska prije stotinu godina bila domovina značajne srpske zajednice koju su nacisti u Drugom svjetskom pokušali, ali nisu uspjeli istrijebiti. Godine 1991. Srbi su činili 12 posto, a danas samo četiri posto hrvatskog stanovništva.
“To je tragičan gubitak za žrtve, Hrvatsku i cijeli svijet. Namjera uništenja krajinskih Srba stoji kao tragičan i barbarski primjer genocida kakvoga u Europi nije bilo od 1945.”, ocijenio je Shabas.
Šef srbijanskog pravnog tima je rekao da Srbija nije željela suđenje pred ICJ-em, nego pitanja zaostala iz rata rješavati drugačijim mehanizmima, ali je na postupku ustrajala hrvatska strana.
Bez obzira na to, srbijanska protutužba je puno jača od hrvatske tužbe kada se uzme u obzir količina nasilja koju su hrvatske snage počinile nad Srbima, osobito tijekom i nakon Oluje, rekao je Obradović.
“Sve se to ne može usporediti ni s jednim masovnim zločinom na koji se poziva Hrvatska u svojoj tužbi… Da je bilo kako je želio Tuđman, ne bi ih uopće bilo”, rekao je Obradović u završnom obraćanju 17-članom sudskom vijeću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
