Sukob u Sudanu izbio je u travnju 2023. Borbe su pokrenule valove etničkog nasilja, došlo je do velike krize unutarnjeg raseljavanja, a cijelo jedno područje gladuje.
Napetosti su rasle mjesecima prije nego što su 15. travnja 2023. u glavnom gradu Khartoumu izbile borbe između sudanske vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF).
Dvije strane su se sukobile oko međunarodno podržanog plana koji bi pokrenuo novu tranziciju s civilnim strankama i zahtijevao od vojske i RSF-a da prepuste ovlasti. Konkretne sporne točke bile su raspored integriranja RSF-a u regularne oružane snage, zapovjedni lanac između vojske i čelnika RSF-a i pitanje civilnog nadzora. Zaraćene strane također su se natjecale oko širokih poslovnih interesa koje su nastojale zaštititi, piše Reuters.
>Građanski rat u Sudanu: Župe, bolnice i škole prestale s radom, milijuni suočeni s glađu
Povijest sukoba u Sudanu
Sukobi su počeli čak i prije nego što je Sudan stekao neovisnost od Britanaca 1956. Prvi građanski rat u zemlji od 1955. do 1972. završio je stvaranjem autonomne regije Južni Sudan (koja će se kasnije odcijepiti i postati Južni Sudan).
Sljedeći veliki sukob u Sudanu, 22-godišnji drugi građanski rat koji je započeo 1983. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba nakon Drugog svjetskog rata, s više od 2 milijuna ubijenih ljudi. Slučajevi gladi zabilježeni u regiji Darfur posebno su šokirali svijet. Usred tog sukoba, Omar al Bashir, tvrdokorni islamist, svrgnuo je demokratski izabranu vladu 1989. Nametnuo je zemlji oštro tumačenje šerijatskog zakona i progonio vjerske manjine, uključujući kršćane. Godine 2003. razbio je pobunjenike u regiji Darfur te ubio negdje 300.000 ljudi. Počinjeni su i drugi brojni zločini, uključujući seksualno nasilje.
>Rat u Ukrajini: Kolike su žrtve na obje strane prema raznim izvorima?
U strahu se da će biti svrgnut državnim udarom jer je sam preuzeo vlast, al Bashir se pokušao zaštititi od državnog udara stvaranjem dvije vojske, paravojne RSF i “službene” SAF, za koje se nadao da nikada neće surađivati jedna s drugom kako bi ga svrgnuli s vlasti. Konačno, 2005. godine potpisan je mirovni sporazum sa SPLA-om koji je doveo do odvajanja dviju država 2011. Godine 2019. al Bashir je pučem svrgnut s vlasti. Al Bashira je naslijedilo vojno vijeće, a u listopadu 2021. potpisana je nova povelja s ciljem stvaranja ustava, koji Sudanu nedostaje od 2005. godine.
Od kolovoza 2021. državu su zajedno vodili predsjedavajući Prijelaznog suverenog vijeća Abdel Fattah al-Burhan i premijer Abdallah Hamdok. Vojnim udarom 25. listopada 2021. smijenjena je civilna vlada, uključujući bivšeg premijera Abdalla Hamdoka. Puč je predvodio general Abdel Fattah al-Burhan koji je nakon toga proglasio izvanredno stanje. Burhan je preuzeo dužnost kao de facto šef sudanske države i formirao novu vladu koju je podupirala vojska.
U travnju 2023. – dok se raspravljalo o međunarodno posredovanom planu za prijelaz na civilnu vladavinu – rasle su borbe za vlast između vojnog zapovjednika (i de facto nacionalnog vođe) Abdela Fattaha al-Burhana i njegovog zamjenika Hemedtija, čelnika teško naoružane paravojne jedinice Rapid Snage podrške (RSF). Službeno, građanski rat počeo je 15. travnja 2023.
Tko su glavni ‘igrači’?
Protagonisti u borbi za vlast su general Abdel Fattah al-Burhan, šef vojske i vođa sudanskog vladajućeg vijeća od 2019., i njegov bivši zamjenik u vijeću, čelnik RSF-a general Mohamed Hamdan Dagalo, poznat kao Hemedti.
Hemedti, koji se obogatio rudarenjem zlata i drugim poslovima, vodi RSF. Članovi njegove obitelji i klana imaju istaknute uloge, a baza moći snaga je zapadna regija Darfur, gdje su RSF proizašle iz milicija. Borile su se zajedno s vladinim trupama protiv pobunjenike u brutalnom ratu koji je eskalirao nakon 2003. godine.
Analitičari kažu da je Burhanova pozicija manje sigurna na čelu vojske, gdje su islamistički orijentirani Bashirovi lojalisti i veterani stekli vlast nakon puča 2021. RSF kaže da se bori za oslobađanje Sudana od ostataka Bashirovog režima, dok vojska kaže da pokušava zaštititi državu od “kriminalnih” pobunjenika.
>Rat na Bliskom istoku: Što se zna o eksplozijama komunikacijskih uređaja u Libanonu?
Svjedoci kažu da su RSF i njegovi saveznici počinili mnoga zlostavljanja, uključujući etnički ciljana ubojstva, seksualno nasilje i pljačku. Stanovnici su optužili vojsku za ubijanje civila u neselektivnom granatiranju i zračnim napadima. Obje strane uglavnom su odbacile optužbe.
Tko pobjeđuje?
Iako je sudanska vojska započela rat s većim resursima, uključujući zračne snage, RSF je službeno priznat 2017. i posljednjih je godina izrastao u dobro opremljene snage raspoređene po Sudanu. U prvim danima rata, spretnije jedinice RSF-a ugradile su se u četvrti diljem glavnog grada. Pred kraj 2023. RSF je brzo napredovao i učvrstio svoj nadzor nad Darfurom te preuzeo državu El Gezira južno od Kartuma, ključno poljoprivredno područje.
Vojska je povratila dio uporišta napredovanjem u ožujku u Omdurmanu, jednom od tri grada koji čine širu prijestolnicu, ali RSF je kasnije ponovno krenuo naprijed u države Sennar, Bijeli Nil i Gedaref. Bitka se nedavno produbila oko armijske pozicije al-Fashir u Sjevernom Darfuru, dok je vojska napravila novi pritisak da povrati položaj u glavnom gradu.
Koje su posljedice?
Pobuna koja je dovela do Bashirova svrgavanja pobudila je nadu da bi Sudan i njegovo stanovništvo od oko 50 milijuna mogli izaći iz desetljeća autokracije, unutarnjih sukoba i ekonomske izolacije. Ali više od 17 mjeseci rata nanijelo je ogromnu štetu infrastrukturi. Više od 10 milijuna ljudi napustilo je svoje domove. Velik dio stanovništvo suočava se s glađu. Stručnjaci su 1. kolovoza objavili da glad traje u jednom području u Darfuru i da postoji opasnost od gladi u 13 drugih područja.
Kuće, uredi, skladišta i banke su opljačkani, bolnice su zatvorene, a trgovina i poljoprivreda blokirane. Deseci tisuća su ubijeni, a obje su strane optužene za ratne zločine.
Agencije za humanitarnu pomoć kažu da su borbe, pljačke i birokracija spriječili dostavu pomoći.
Pojačana politička i etnička suparništva unutar Sudana dovela su do straha da bi se zemlja, treća najveća u Africi po površini, mogla rascijepiti, destabilizirajući nestabilnu regiju koja graniči sa Sahelom, Crvenim morem i Rogom Afrike.
Stotine tisuća ljudi pobjeglo je u Egipat, Čad i Južni Sudan, a manji broj ih je prešao u Etiopiju i Srednjoafričku Republiku. Obje strane u sukobu koristile su zlato, najvrjedniji i najšire krijumčareni resurs Sudana, kako bi podržale svoje ratne napore.
Kakva je uloga stranih država?
Sukob je doveo do natjecanja za utjecaj u Sudanu i okolnoj regiji između sila uključujući Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Egipat, Etiopiju, Iran i Rusiju. Zaljevske države ranije su težile ulaganjima u sektore uključujući poljoprivredu i luke. Rusija je tražila pomorsku bazu na sudanskoj obali.
Ujedinjeni Arapski Emirati su opskrbili RSF oružjem, prema stručnjacima UN-a. Neki izvori kažu da je Iran dopremio vojnu potporu vojsci.
Egipat i njegov predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, bivši zapovjednik vojske koji je svrgnuo svog islamističkog prethodnika, imaju duboke veze s Burhanom i vojskom.
Zapadne sile, uključujući SAD, zaokružile su tranziciju nakon svrgavanja Bashira. No, diplomatska pozornost Sudanu pala je u drugi plan zbog ratova u Ukrajini i Gazi.
Prošle godine Saudijska Arabija i Sjedinjene Države doveli su izaslanstva obiju frakcija u Jeddah na pregovore, ali tamo dogovoreni prekidi vatre nikada nisu zaživjeli.
Druge inicijative pokrenule su afrička regionalna grupacija IGAD i Egipat, što dovodi do zabrinutosti zbog preklapanja diplomatskih napora i suparništva. U kolovozu su SAD sazvale pregovore u Švicarskoj, no vojska se nije odazvala.
RSF je rekao da je otvoren za prekid vatre dok nastavlja napad na al-Fashira. Vojska kaže da je mir moguć jedino ako njezini suparnici polože oružje i povuku se.
