(VIDEO) Rozina Nemec: ‘Pred mojim očima partizan je udarao trudnicu koja je rađala, a onda je ubio majku i tek rođenog dječačića’

„To su bili mladi i stari ljudi, a među njima je bila i trudnica koja je upravo rađala. Onakvu utrudovima partizan ju je nogom udario u rebra.

Kad je rodila sestra i ja smo molile partizane da nam daju dijete.

Otjerali su nas.

Tada je partizan ispalio rafal u ženu i dijete.“

(Rozina Nemec, Naličje pobjede – Bleiburg)

Slovenka Rozina Nemec bila je mlada djevojka kada je bila svjedokom krajnjeg zvjerstva i neljudskosti partizana. Pred njenim očima, partizani su udarali ženu koja je bila u trudovima, a kada je rodila, partizan je pred njom ubio ženu i tek rođenu bebu.

Bila je to doba najgoreg terora, progona i ubijanja nevinih ljudi, a Rozika svjedoči da su ljudi umirali od gladi, užasa, muke i metaka.

To je samo jedno od potresnih svjedočanstava ljudi koji su preživjeli ili bili svjedoci organiziranog i potresnog partizanskog genocida nad hrvatskim narodom 1945. godine.

Svjedočanstvo Rozine Nemec možete vidjeti od 49:34 nadalje:

Bleiburg – naličje pobjede je dokumentarna serija, emitirana na HTV-u 1990, a sada ponovno 2020. godine.

U tom filmu Hrvatska radiotelevizija prvi put javno je progovorila o toj dugo čuvanoj, prešućivanoj, mračnoj tajni. U filmu su prikazana zbivanja od proljeća 1945. do svibnja 1945. i početka povlačenja prema Austriji.

Opisana je situacija u kolonama koje se povlače od Zagreba, kroz Sloveniju do Austrije i paralelno politički pregovori i dogovori između Amerikanaca, Engleza, predstavnika NDH, Sovjetskoga Saveza i Titova štaba. Rekonstruirana je predaja u dvorcu iznad Bleiburškoga polja kada engleski časnik Scott izručuje partizanskom komandantu Milanu Basti, uz nazočnost ustaških časnika Danijela Crljena i Ivana Herenčića, razoružane hrvatske vojnike i među njima mnoštvo civila.

Potom slijedi najpotresniji dio, tragovi križnih putova kroz Sloveniju i cijelu Jugoslaviju. Dokumentarno, kroz priče svjedoka koji su preživjeli Bleiburg i križne putove, rekonstruirano je potresno svjedočanstvo o tragičnoj sudbini velikog broja ljudi koji su se našli u tom vrtlogu.

Potresna svjedočanstva, razmjeri i trajanje ubijanja, sveopći pokolj koji je trajao mjesecima najtragičniji je odgađaj hrvatske povijesti.

Svjedočanstvo Rozike Nemec samo je jedno od mnogih koji svjedoče o zločinačkoj naravi partizanske vojske koja nije imala milosti čak niti prema trudnicama u trenutku dok rađaju djecu.

Partizanima i poratnim komunističkim vlastima nije trebao razlog za likvidaciju djece ili im je sasvim dovoljan i »opravdan« razlog za likvidaciju djece i maloljetnika bila je činjenica da je netko od njihovih najbližih bio domobran, ustaša, niži ili viši civilni dužnosnik u NDH. U tom zločinačkom odnosu prema najmlađim i najnemoćnijim žrtvama vrijedio je još jedan generalizirajući kriterij: pripadnost njemačkoj manjini na području bivše Jugoslavije. Njemačka djeca su bila deportirana u partizanske logore u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su mnoga djeca skončala životom.

Njemačka su djeca i maloljetnici bili također izvrgnuti brutalnom teroru svih vrsta: od pogubljenja, slanja u logore, izgladnjivanja, prinudnog rada, umiranja od različitih bolesti, do »preodgoja« i nasilnog odnarođivanja.

Nažalost, to nije bio kraj: u Domovinskom ratu JNA, nasljednica zločinačkih partizana, ubila je 402 djece u agresiji na Hrvatsku

Ne ponovilo se i ne zaboravilo se nikada.