Zločinci iz Srebrenice danas pišu knjige, rade u policiji, državnim institucijama i fakultetima!

Foto: fah

Za genocid i zločine počinjene u Srebrenici osuđena su ukupno 38 nekadašnja pripadnika vojske i policije Republike Srpske na više od 600 godina zatvora i tri doživotne robije. Mnogi su se nakon odsluženja kazne vratili životima – neki u Srebrenicu i BiH, a drugi u Srbiju – što smeta žrtvama zločina, piše Admir Muslimović za Detektor.ba.

Na 22. godišnjicu od počinjenja genocida, 12 osuđenih je izdržalo kazne i većinom su umirovljeni i žive na relaciji Bosna i Hercegovina – Srbija, dok je trojici promijenjen identitet.

Tri osuđenika su od Haškog tribunala dobila zaštitne mjere i promijenjen im je identitet. Među njima je Dražen Erdemović, koji je priznao da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), sudjelovao u strijeljanju Srebreničana na Branjevu (općina Zvornik). Petogodišnju kaznu je izdržao prije 17 godina. Danas živi u jednoj od evropskih zemalja.

Erdemović je bio svjedok Odbrane na suđenju Ratku Mladiću, bivšem zapovjedniku VRS-a koji u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu čeka prvostupanjsku presudu za genocid i zločine počinjene u BiH. Izricanje presude očekuje se u studenom.

Erdemović je priznao da je u julu 1995. godine sudjelovao u strijeljanju između 1.000 i 1.200 Bošnjaka iz Srebrenice. Strijeljanje je, kako je kazao, trajalo šest sati.

Momir Nikolić je jedini priznao da je sudjelovao u počinjenju genocida u Srebrenici, to jest u provođenju operacije sistematskog ubijanja oko 7.000 Bošnjaka i deportaciji žena i djece.

Prije tri godine je pušten iz zatvora u Finskoj, gdje je izdržavao 20-godišnju kaznu. Bivšem pomoćniku zapovjednika za sigurnost i obavještajne poslove Bratunačke brigade VRS-a je nakon izdržavanja 13 godina kazne djelomično promijenjen identitet, na način da kad živi van BiH i Srbije, ima drugo ime i prezime.

Nikolić je umirovljen i često posjećuje rodnu kuću u Bratuncu, gdje živi njegova majka. Trenutno piše dvije knjige – jedna obuhvaća operacije vođene na području Srebrenice, dok je druga o raspadu bivše Jugoslavije, ali s političkog aspekta. Osim Srbije i BiH, s porodicom živi i na adresi u Švedskoj.

On je samo jedan od mnogih počinitelja koje obitelji žrtava i preživjeli viđaju svakodnevno na lokacijama gdje su ubijeni njihovi najmiliji. Predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” Hajra Ćatić kaže da se na srebreničkim ulicama redovno susreću osobe koje su sudjelovale u zločinima počinjenim u srpnju 1995. godine.

“Stalno srećem zločince po Srebrenici. Oko 400 onih koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu radi u policijskim strukturama i državnim institucijama. Mi imamo spiskove s imenima tih ljudi. Neki su i profesori na fakultetima. Porodice nikada neće dočekati pravdu… Takvim stvarima žrtve ne mogu biti zadovoljne, niti im može biti svejedno”, smatra Ćatić.

Draganu Obrenoviću je također promijenjen identitet nakon što je dobio specijalne mjere od Haškog tribunala. On je, kao nekadašnji načelnik štaba i zamjenik zapovjednika 1. zvorničke pješadijske brigade Drinskog korpusa VRS-a, osuđen na 17 godina zatvora. Kaznu je odslužio u Norveškoj, nakon čega se s obitelji preselio i živi u inozemstvu.

Kaznu koju im je izrekao Haški tribunal odslužili su i Ljubomir Borovčanin, Vinko Pandurević, Vidoje Blagojević i Dragan Jokić.

Strah od novinara i nevladinih organizacija

Borovčanin je osuđen na 17 godina zatvora, a pušten je na slobodu u kolovozu prošle godine. Nekadašnji zamjenik zapovjednika Specijalne brigade Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) kaznu je izdržao u Danskoj. Sa suprugom i sinovima živi u Bijeljini, gdje je umirovljen . Jedan sin mu je profesionalni košarkaš u inozemstvu, dok je drugi nedavno dobio posao na osigranju u “Termoelektrani Ugljevik”.

Pandurević, bivši časnik VRS-a, osuđen je na 13 godina zatvora za zločin počinjen u Srebrenici. Nakon prijevremenog puštanja na slobodu 2015. godine, živi u Beogradu sa suprugom i sinovima i član je Kluba generala i admirala Srbije te Udruženja “Zavet otadžbini”. Napisao je knjigu o iskustvima u Haagu, koja će uskoro biti objavljena, a već je objavio nekoliko knjiga o ratovima na području bivše Jugoslavije.

Pandurević je kazao da nakon puštanja na slobodu ne može dobiti posao kao sveučilišni profesor, ali da osim toga nema problema. “Neki fakulteti odbijaju prihvatiti nekog s mojom prošlosti. Strahuju da će neki novinar ili nevladina organizacija reći da neko s ovim mojim teretom ne može poučavati studente”, kaže Pandurević, koji danas negira da se u Srebrenici dogodio genocid i smatra da je tijekom rata postupao ispravno.

Novinarka iz Srebrenice Mediha Smajić smatra da je loša poruka da zločinci imaju funkcije

“Uvažavaju ih vjerski predstavnici i Srpska pravoslavna crkva. Na taj način srpskom narodu nikada ne može biti skinuta etiketa zločinca. Njihovo boravljenje na mjestima gdje su počinili zločin nanosi i štetu žrtvama, povratnicima, a svakodnevno ih susreću”, kaže Smajić.

Boravak osuđenih za ratne zločine u Srebrenici, Zvorniku, Bratuncu i okolici, žrtvama genocida otvara rane iz 1995. godine, dodaje ona. “Ljudi moraju živjeti zajedno, ali se mora iskristalizirati kome je i gdje mjesto. To govorim zbog budućih generacija, koje treba da žive normalno”, zaključuje Smajić.

Blagojević, bivši zapovjednik Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora. Kaznu je odslužio u Norveškoj i živi kao podstanar u Banjoj Luci, gdje čeka rješenje stambenog pitanja. Vojni je umirovljenik. Bivši načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS-a, Jokić je osuđen na devet godina. Kaznu je odležao u Austriji, a trenutno s obitelji živi u Zvorniku. Vojni je umirovljenik Vojske Republike Srbije i prima mirovinu po činu potpukovnika.

Četiri osobe osuđene za ratne zločine i genocid u Srebrenici preminule su.

Zanatski poslovi

Pred Sudom BiH su za zločine u Srebrenici osuđeni i, nakon izdržanih kazni, pušteni na slobodu Vaso Todorović, Marko Boškić, Milivoje Ćirković, Zoran Kušić i Mladen Blagojević.

Ćirković, bivši pripadnik Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS-a, nakon sporazumnog priznanja krivice i kazne od pet godina zatvora, vratio se u rodnu Srbiju, gdje se na obiteljskom imanju bavi zanatskim poslovima.

Blagojević, bivši pripadnik Vojne policije Bratunačke brigade VRS-a, nakon odsluženja sedmogodišnje zatvorske kazne vratio se u Sjedinjene Američke Države (SAD), odakle je bio isporučen u BiH na procesuiranje nakon što je dao lažne podatke da nije bio pripadnik vojnih snaga tokom ratnog perioda.

Za genocid i zločine počinjene u Srebrenici, u Sudu BiH i u Haškom tribunalu osuđene su ukupno 43 osobe, na više od 600 godina zatvora i tri doživotne robije. Na više od 30 godina zatvora u Sudu BiH osuđeni su pojedinačno Franc Kos, Zoran Goronja i Stanko Kojić. Nalaze se na izdržavanju kazni.

Jedina osoba osuđena za genocid je Milorad Trbić, načelnik za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a. Osuđen je na 20 godina zatvora i izdržava kaznu. Da se u srpnju 1995. godine dogodio genocid, prvi put je utvrđeno u presudi Radislavu Krstiću, zamjeniku zapovjednika Drinskog korpusa VRS-a kojeg je Haški tribunal osudio na 35 godina zatvora. Krstić je 2004. bio upućen na izdržavanje kazne u Veliku Britaniju, ali je zbog premlaćivanja prebačen u zatvor u Poljsku.

Sociolog Ivan Šijaković ističe da se s idejom o reintegraciji počinitelja ratnih zločina u društvo počelo nakon Drugog svjetskog rata.

“Ta vrsta logike, morala i kulture počela se ubacivati u ljudske živote kada su zločinci iz onog rata počeli da žive normalno. To se forsira i od strane evropskih institucija kroz kategorije ljudskih prava… Došlo je do revizije i promjene sistema vrijednosti. Pravno gledano, nakon odležane kazne svi mogu živjeti gdje žele, ali se postavlja pitanje morala”, smatra Šijaković.

On dodaje da u individualnom smislu ostaje osobni moralni profil – je li nekome tko je činio zločine, normalno doći na mjesto zločina.

“S druge strane, žrtve se osjećaju neugodno, ali mi tu ne možemo ništa, jer to je ta postmoderna. Kod nas se danas rehabilituju teški fašisti. Došlo je do degradacije morala, i ništa nas ne treba čuditi”, zaključuje Šijaković.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/detektor.ba

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.