20. travnja 1816. – 200 godina od rođenja filologa i polihistora Bogoslava Šuleka

Na današnji dan 20. travnja 1816. rođen je hrvatski polihistor, jezikoslovac, publicist i prirodoslovac slovačkog podrijetla.

Utemeljiteljem je hrvatskoga znanstvenog nazivlja.

Bogoslav Šulek rođen je u Sobotištu (Slovačka), 1816. godine. Pučku školu pohađao u Sobotištu, evangelički licej u Požunu (Bratislava).

Pošto je u Bratislavi 1838. diplomirao pravo i (evangeličku) teologiju, mladi Slovak Bogoslav (Bohuslav) Šulek s nepune 23 godine došao je u Hrvatsku, naučio hrvatski, prihvatio novu domovinu kao svoju i sve njezine probleme te postao jedan od najistaknutijih hrvatskih javnih, kulturnih i znanstvenih djelatnika druge polovice 19. stoljeća.

Ne zaredivši se za pastora i ne mogavši poći na studij u Jenu, u studenome 1838. godine dolazi k bratu u Brod na Savi, uspostavlja vezu s Ljudevitom Gajem (1839.) i od jeseni iste godine u Zagrebu radi u tiskari Franje Župana.

Ni u Hrvatskoj ni u Europi u 19. stoljeću onako uska stručna i znanstvena specijalizacija kakva je prevladala od 20. st. nije bila osobito raširena pojava, a Šulek se u svojim zanimanjima i bavljenjima isticao gotovo renesansnom svestranošću.

Jedan od prvih profesionalnih novinara u Hrvatskoj

Zahvaljujući svestranoj naobrazbi, poznavanju različitih europskih jezika, darovitosti i maru svestranost ga nije odvodila u diletantizam.

Svojim djelovanjem i svojim prinosima zadužio je hrvatsku kulturu, publicistiku, školstvo i znanost.

Na nekim je područjima bio ponajprije popularizator (npr. u fizici i kemiji), poticatelj i usmjerivač (npr. u glazbi, šumarstvu, vojnom nazivlju), ali je na drugima dao svoj nezaobilazan znanstveni doprinos (primjerice u botanici, leksikografiji ili u priređivanju povijesno-pravnih dokumenata).

Šulek je bio jedan od prvih profesionalnih novinara u Hrvatskoj koji je pratio i raščlanjivao sve bitne probleme hrvatskopga društva i i hrvatskoga naroda, uređivao je nekoliko ključnih časopisa od kojih je nekima bio i osnivač, usmjeravao hrvatsku kulturnu i znanstvenu javnost prema dostignućima europske znanosti i politike.

Kao pristaša zagrebačke jezikoslovne škole znatno je utjecao na razvitak hrvatskoga standardnoga jezika.

Pisao je također o fizici i kemiji, botanici i šumarstvu, jeziku, pravu i drugim područjima. Ne samo što je svojom razgranatom djelatnosti znatno pridonio nastanku i razvoju hrvatskoga strukovnoga i zanstvenoga nazivlja, nego je sustavno popisivao, uređivao i usklađivao znanstveno nazivlje cijelih struka i područja djelatnosti.

Otac hrvatskoga znanstvenog nazivlja

Leksikografska djela donijela su Šuleku naslov „oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja” jer su po dosegu, opsegu i pristupu te utjecaju na ne samo onodobne jezične tijekove bez premca u hrvatskoj leksikografiji 19. stoljeća.

Neki od strukovnih i znanstvenih naziva koje je predložio nisu preživjeli, ali se u hrvatskom još i danas rabe stotine riječi koje je Šulek preuzeo iz češkoga ili slovačkoga, iz velikih jezika ili ih je sam stvarao prema sustavnim načelima i kriterijima.

Od 1866. bio je član Jugoslavenske akademije (JAZU, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), a od 1874. do svoje smrti njezin tajnik.

U doktora znanosti promaknut je 1867. godine na temelju disertacije o Ruđeru Boškoviću.

Umro je 30. studenoga 1895. u Zagrebu, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Stotine njegovih riječi i danas se upotrebljavaju. Među njima su najčešći slavenizmi (bohemizmi, slovakizmi), internacionalizmi i njegove novotvorenice.

Može se bez pretjerivanja reći da je hrvatsko nazivlje na području društvenih i prirodnih znanosti, tehnologije i urbane civilizacije nezamislivo bez njega.

Zahvaljujući tomu, Šulek spada u najuži krug najutjecajnijih hrvatskih jezikoslovaca u povijesti.

Izvor: Narod.hr
Photo: commons.wikimedia.org