Prvi hrvatski doktor za drveće Fran Poštenjak poziva mjerodavne da povedu više računa o opožarenim područjima Hrvatske, jer je nužno upravo u ovo vrijeme, nakon ljeta, pokrenuti pošumljavanje vatrenom stihijom ogoljelih područja, kojih je prema registru šumskih požara do kraja ovogodišnjeg kolovoza bilo 5.186 hektara.
Poštenjak, koji je vlasnik tvrtke Arborin i sveučilišni bachelor hortikulture, u priopćenju ističe da su šumski požari stalna prijetnja hrvatskoj vegetaciji, posebice uz jadransku obalu, a jedan od najvećih požara ove godine izbio je u zimskim mjesecima na području šumarije Sinj, kada je opožareno 1.144 hektara uglavnom travne vegetacije.
Najviše stradavaju crnogorične vrste
U šumskim požarima najviše stradavaju crnogorične vrste, iako ni bjelogorica nije pošteđena. U panonskom dijelu najugroženije vrste su smreka i borovi (crni i bijeli bor), a u dinarskom području požar najviše šteti smreci, borovima i jeli.
Na području submediterana najviše stradavaju kulture crnog bora i horizontalnog čempresa dok su na području eumediterana gotovo podjednako ugroženi alepski, brucijski, dalmatinski crni, primorski bor, a najmanje pinija, te horizontalni i vertikalni čempres i borovice.
Također su ugrožene vazda zelene bjelogorice – crnika, oštrika, divlja maslina, lovor, rogač, tršlja, hudika, mirta, zelenika, obična planika, krkavina, vrijes, bušin, ružmarin, kadulja i smilje, navodi Poštenjak.
Iako su nadležne institucije “pravno i papirološki” dovele sustav prevencije do savršenstva, još je dosta posla za obaviti na terenu, upozorava prvi hrvatski doktor za drveće.
Gašenje požara trebaju voditi šumarski stručnjaci
Za vođenje gašenja šumskih požara treba angažirati lokalne šumarske stručnjake koji najbolje poznaju teren i kako pojedina vrsta stabla reagira prilikom požara.
Na požarištu treba čim prije izvršiti sanaciju staništa sa ciljem sprječavanja procesa površinske erozije tla i vratiti mikrofloru i mikrofaunu u tlo kako bi se nastavilo cikličko kruženje hranjivih tvari u tlu.
Poštenjak upozorava da je lošim izborom sadnog materijala za pošumljavanje ili lošim izborom vremena za izvođenje radova moguće anulirati sav trud i sredstva, ako se sadnice koje se posade posuše ili ako se bačeno sjeme ispere prilikom prve veće kiše.
Obnova opožarenih područja postiže se obnovom vegetacije sjemenom, sadnicama ili kombinirano. U panonskom području lužnjaka to se ne radi zimi dok je smrznuto tlo i niske temperature, već tijekom vegetacije u proljeće ili jesen.
Izbjegavati sadnju u sušno vrijeme
U zoni crnike sadnja se, savjetuje Poštenjak, obavlja u kasnu jesen sve do ranog proljeća. Sadnju je najbolje obaviti prije izraženih oborina, a treba je izbjegavati u sušno vrijeme zbog relativno malog volumena korijena koji može crpiti vodu. Sušno razdoblje može prouzrokovati nepovratni kolaps biljke zbog nedostatka vode.
Prije same sanacije opožarenih površina treba pregledati stanište i uzeti uzorke tla za daljnju analizu. Nakon obrade, ako je došlo do znatne devastacije staništa i erozije tla, sade se tzv. pionirske vrste koje su otporne na teške uvjete, a njihova je uloga priprema staništa za vrste koje su vrijednije po različitim karakteristikama.
U idealnom slučaju, ako požar nije devastirao stanište moguće je posaditi vrste koje čine tzv. klimatogenu vegetaciju – vrste koje su najpogodnije za prirodna staništa nekog prostora, navodi Poštenjak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
