Skupina švedskih znanstvenika već se sedamnaest godina natječe za ručak u lokalnom restoranu, koji će osvojiti onaj znanstvenik koji prije mirovine napiše što više članaka s citatima iz pjesama Boba Dylana, piše The Guardian.
Oklada je počela 1997. i znanstvenim člankom Jona Lundberga i Eddieja Weitzberga pod naslovom “Dušikov oksid i upala: Odgovor je u vjetru” (Nitric Oxide and Inflammation: The Answer is Blowing in the Wind).
“Oboje volimo Boba Dylana pa kad smo počeli pisati članak koji se odnosi na mjerenje dušikova oksida u respiratornom sustavu i crijevima….naslov je jednostavno iskrsnuo te je savršeno pristajao uz članak”, objasnio je nedavno Weitzberg.
Nekoliko godina kasnije, knjižničarka je uočila referencu na Dylana koju su u svom radu imala još dva znanstvenika s istog sveučilišta. Jonas Frisén i Konstantinos Meletis svoje su istraživanje o sposobnosti ne-neuronskih ćelija da generiraju neurone kod miševa i ljudi u članku 2003. naslovili “Krv na tračnicama: Tek igra sudbine?” (Blood on the Tracks: A Simple Twist of Fate?).
Četvero znanstvenika ubrzo je stupilo u kontakt te je napravljena oklada – onaj tko napiše najviše članaka s Dylanovim citatima, osvaja ručak u lokalnom restoranu Jöns Jacob.
Vijest o tome brzo se proširila na štokholmskom Karolinska institutu, gdje sva četvorica rade, pa se okladi ubrzo priključio i peti član – Kenneth Chien, profesor kardiovaskularnih istraživanja. Prije nego se s njima susreo, već je imao članak u kojem je citirao Dylana – “Zapleteno u plavom: molekularna kardiologija u postmolekularnom dobu” (Tangled Up in Blue: Molecular Cardiology in the Postmolecular Era), objavljen 1998.
S petero “suparnika” tempo referenci na Dylana se ubrzao. Tako su, primjerice Lundberg i Weitzberg objavili članke “Biološka uloga nitrata i nitrita: Vremena se mijenjaju” (The Biological Role of Nitrate and Nitrite: The Times They Are a-Changin, 2009.); “Dijetetski nitrati: Nadolazeći spori vlak” (Dietary Nitrate – A Slow Train Coming, 2011.).
“Oklada nije za stroge znanstvene radove. Mogli smo upasti u nevolje zbog toga. Radi se o člancima koje smo napisali o istraživanju od strane drugih, uvodi u knjige i stari poput toga”, pojasnio je Weitzberg.
Sva peterica znanstvenika veliki su obožavatelji Dylana, no usprkos svemu imaju realan pogled na njegovu ulogu u svojim karijerama, što dokazuje i Weitzbergova izjava za jedan medij.
“Radije bi postao slavan zbog svog znanstvenog rada nego Dylanovih citata”.
