Problemi s kojima se osobe lišene poslovne sposobnosti suočavaju svakodnevno dijelom su obuhvaćeni Prijedlogom Obiteljskog zakona, no njihova konkretna rješenja nisu precizirana, rečeno je danas, uz ostalo, na okruglom stolu na temu „Institut skrbništva u kontekstu novog Obiteljskog zakona”, koji je održan u Hrvatskom saboru.
Okrugli stol organizirali su Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku, Udruga za samozastupanje i udruga GONG.
Romana Jerković (SDP) iz saborskog odbora upozorila je na velik broj osoba koje su lišene poslovne sposobnosti: „Od 18 tisuća osoba koje su lišene poslovne sposobnosti, 16 tisuća potpuno je lišeno poslovne sposobnosti, što nije u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom“. Institut lišenja poslovne sposobnosti i institut skrbništva u hrvatskom pravu dio su materije obiteljskog prava.
Obiteljski zakon Republike Hrvatske donesen je 14. srpnja 2013. godine i od tada noveliran je četiri puta. U studenom prošle godine, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić predstavila je Prijedlog Obiteljskog zakona. Njime su uvodi ograničena poslovna sposobnost, što je izazvalo reakcije Udruge za samozastupanje koju su osnovale osobe s intelektualnim teškoćama.
Damjan Janjušević iz navedene udruge pohvalio je javnu raspravu, no dodao da još jednom žele sagledati Zakon prije nego dođe u drugo saborsko čitanje i bude usvojen. „Želimo otvoriti raspravu o mogućnosti da se u ovaj Zakon uvede podrška pri odlučivanju koja bi koegzistrirala uz model skrbništva. To je u skladu s Konvencijom koju smo usvojili“, rekao je Janjušević. Konvenciju UN-a potpisala je 2007. godine tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor, a članak 12. Konvencije jamči osobama s invaliditetom jednakost pred zakonom. Ona uključuje ostvarivanje poslovne sposobnosti i obvezu država potpisnica da preuzmu odgovarajuće mjere usmjerene na osiguravanje potrebne pomoći osobama s invaliditetom za ostvarivanje poslovne sposobnosti. Ivana Milas Klarić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu rekla je da bi izneseni zahtjevi značili izmjenu zakonodavstva koja objektivno nije moguća.
„No, postoji odredba prema kojoj je skrbnik dužan saslušati osobu i donijeti odluku u skladu s odlukom štićenika, osim ako je riječ o nečem što bi ugrozilo odluku“, dodala je Klarić. Nakon njezina izlaganja, predstavnica Udruga za promicanje inkluzije Neda Miščević pitala je koje su odredbe sankcioniranja skrbnika koji ne sluša svog štićenika.
„Pojedini štićenici žele izaći iz jednog sustava skrbništva, pri čemu se traži suglasnost skrbnika. Nažalost, skrbnici su uglavnom protiv toga. Što kada su njihovi interesi različiti“, dodala je Miščević i naglasila da je potpuno lišenje poslovne sposobnosti trebalo biti iznimka, a postalo je praksa.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak naglasila je da postoji nužnost promjene sustava skrbništva, a time i Obiteljskog zakona te da su uputili preporuku Ministarstvu socijalne politike i mladih. Podršku pravobraniteljici dala je profesorica Daniela Bratković i naglasila: „Ne možemo se zavaravati da možemo implementirati načela Konvencije. Nadalje, još je uvijek prisutna diskriminacija te populacije, čak i oko skrbnika. Ne vidim mehanizme koji će nadzirati rad skrbnika, hoće li oni zaista dati poticaj štićenicima ili donijeti odluku koja je u njihovu interesu“. Stavak 1. članka 233. Obiteljskog zakona određuje da je zaštitu osoba s invaliditetom, ako je to moguće, potrebno osigurati drugim sredstvima i mjerama predviđenim posebnim propisima prije nego se donese odluka o lišenju poslovne sposobnosti i skrbničkoj zaštiti. Nadalje, stavak 2. istog članka propisuje da je u provođenju skrbničke zaštite potrebno težiti što je moguće manjim ograničenjima prava osobe pod skrbništvom.
Iva Prpić, pomoćnica ministrice Opačić, dopunila je iznesenu statistiku i rekla da je riječ o većem broju, točnije 21 tisući osoba koje su lišene poslovne sposobnosti: „Ne kažem da do početka drugog čitanja ne možemo poboljšati neke odredbe. Zakonom se treba pronaći ravnoteža izmežu zaštite i ljudskih prava“.
Svoja iskustva nakon oduzimanja poslovne sposobnosti podijelio je prisutnima Nenad Sekušak iz Udruge za samozastupanje. „Oduzeta mi je poslovna sposobnost kada sam imao 18 godina, što znači da se ne mogu oženiti niti ostvarivati svoja prava. Nije u redu da država oduzima poslovnu sposobnost, nego treba pomoći ljudima da budu samostalni, da rade i imaju svoj život“, rekao je Sekušak.
Romana Posavec iz Udrue za samozastupanje također se suočila s oduzimanjem poslovne sposobnosti. „Živjela sam u instituciji deset godina. Radila sam u kuhinji. Nisam dobivala plaću, a osoblje je dobivalo. Nisam mogla ići van kada sam htjela. Nisam imala poslovnu sposobnost i nisam mogla odlučivati“; rekla je Posavec.
Očekuju da bi drugo saborsko čitanje moglo biti u ožujku, kako je rekao Janjušević iz Udruge za samozastupanje. Drugim čitanjem zakona smatra se rasprava o konačnom prijedlogu, a ono obuhvaća raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odlučivanje o amandmanima te donošenje zakona.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
