“Moje bilance i bilance mojih kompanija u zadnjih šest mjeseci u rukama su imali najveći svjetski analitičari, njih stotine. Ako oni kažu da smo odlični, što da ja kažem nekim ljudima koji sad govore da nismo”, odgovorio je Ivica Todorić na novinarski upit u lipnju 2014. godine.
Niti tri godine poslije Ivica Todorić ne govori ništa. Ne oglašava se. Njegov “Agrokor” stenje u mukama, a zajedno s njim i “pola Hrvatske”. U vjerodostojnost bilance Todorićevih tvrtki najozbiljnije se, pak, sumnja. Štoviše, ruski bankari, praktično novi vlasnici “Agrokora”, tvrde da je lažirana, podsjeća Vinko Vuković u Slobodnoj Dalmaciji.
U lipnju 2014. godine Ivica Todorić dao je intervju slovenskoj televizijskoj postaji Planet TV. Upravo je bio kupio “Mercator” i bilo mu je jako stalo do toga da ga Slovenci upoznaju i kao običnoga čovjeka, od krvi i mesa, a ne kao nezasitnog predatora.
Bogat sam, ali zbog obitelji
“Nitko ne može voljeti ‘Mercator’ više od mene. Bio sam danas u ‘Mercatoru’, sastao sam se sa sindikatima i menadžmentom. Oni su plakali kad sam išao, a i ja sam plakao. Mislim da su oduševljeni. Ja sam svoj novac dao, kad ne bih uspio, sve bi mi otišlo dođavola”, priznao je tom prigodom Todorić.
U razgovoru za “Vjesnik” 2000. godine kazao je da uopće nije bogat.
“Da mi ne rade sin i kći i da tata nema penziju, teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem”, Todorićev je iskaz iz intervjua “Vjesniku” koji je brzo stekao kultni status.
Doznali smo tom prigodom i da najpoznatiji hrvatski tajkun ne pije kavu nego ruski čaj s medom, da njegovo vrijeme nije skupo, nego vrijedno, da malo spava i puno radi, da u ured dolazi u osam sati, te da se kući vraća “ne prije početka središnjega Dnevnika”.
“Smatram se bogatim čovjekom stoga što imam stabilnu i zdravu obitelj. Inače, bogataš nisam ni po jednom kriteriju. Vrijeme u zadnjih deset godina, u smislu stvaranja osobnih vrijednosti, doista nije bilo moralno. Nedavno je rečeno kako će Vlada mjeriti nekakvo bogatstvo. Osobno neću moći zadovoljiti ni jedan kriterij”, iznenadio je Todorić, nakon čega je uslijedio dio o očevoj mirovini i teškom preživljavanju, uz dodatak kako živi u stanu od roditelja, kako nema novca na računu, kako vozi auta od tvrtke i kako ima ono što je imao i prije devedesete.
Bilo je to, naravno, vrijeme prije Kulmerovih dvora. Dvorca koji je 2006. postao rezidencija Todorićevih.
“Ne patim od luksuza, niti stignem uživati u njemu. Ali, imam bogate i utjecajne prijatelje koji me primaju u svojim domovima. Ako mene netko ugosti u dvorcu u Francuskoj, pa gdje bih ja njemu u Hrvatskoj uzvratio? Moram imati infrastrukturu”, pravdao se u Jutarnjem listu 2008. godine.
Osam godina ranije, pričajući za “Vjesnik”, priznao je da je tajkun. Istina, bez plaće, stana, auta i ičeg svog, ali ipak – tajkun.
“Smatram se uspješnim poduzetnikom. Ukoliko to podrazumijeva tajkuna, onda ja jesam tajkun. Pouzdano mogu ustvrditi da su tajkuni jedini uspješni dio hrvatskog gospodarstva. Bez njih nema prosperiteta naše države. Daj Bože da tajkuna u budućnosti ima što je moguće više”, jasan je bio Todorić.
Morate postaviti cilj
Za kraj tog davnog razgovora ponudio je i koeljovski mudru mudrost, besplatan savjet svojim mogućim epigonima:
“Da bi se u životu uspjelo, morate znati što hoćete i postaviti određeni cilj koji treba biti dostižan. Naravno da mora zadovoljavati i vaše realne mogućnosti. Ne mogu si ja sad iznebuha zamisliti kako ću otići na Mount Everest ne razmišljajući o tom činu. Za takav pothvat nužni su vam suradnici, pravi tim ljudi.”
A bila je tu i jedna mračna slutnja, istina daleka, ali dovoljno crna da zabrine:
“Sve sam uložio u ‘Agrokor’, samo, za razliku od nekih, moje dionice još vrijede i još nisam propao. Sada smo uspješni, ali čovjek ne može ništa unaprijed garantirati.”
U razgovoru za “Finance”, još jedan slovenski medij koji je odabrao kao komunikacijski kanal u povodu kupnje “Mercatora”, naglasio je kako “Agrokor” tek kreće s velikom europskom pričom. Iako se, ponosno je podvukao, u “Agrokoru” odavno europski dela.
“Tu se radi od jutra do večeri, ovisno o zadacima. U našem sjedištu u Zagrebu nezamislivo je da ideš u pet sati doma jer je toliko posla i tolika odgovornost”, izjavio je u tom intervjuu objavljenom u veljači 2015. godine.
Osvrnuo se tada i na konkurenciju. Upro je prstom u diskontne lance “Lidl” i “Hofer”, pohvalio ih za odlično poslovanje, ali i upozorio da protiv “Konzuma” nemaju šansi.
“Naš koncern u prednosti je na ovim prostorima jer bolje poznaje okruženje. Ne mogu nas preteći”, samouvjereno je rekao. I nastavio u istome tonu.
”Kao javna osoba navikao sam da se o meni daju krive informacije. Napravio sam nešto što nikome u regiji nije uspjelo, među 200 milijuna ljudi. Sam se sebi čudim! Ali nisam samo ja zaslužan za to, nego i deseci tisuća mojih zaposlenika. I nećemo stati, rast ćemo dalje. Postali smo najuspješniji, pa si zamislite koliko bi ih rado bilo na našem mjestu.
Radimo velike poslove koje nitko ne razumije, možda mali broj ljudi. Razumiju nas veliki svjetski investitori. U puno stvari bolji smo od velikih svjetskih kompanija. Ali zato moram prihvatiti da nas ne razumiju, da se pišu stvari koje nisu točne”, Todorićevi su riječi stare dvije godine.
“Sa svojim kapitalom mogu raditi što želim. U regiji smo uspješno restrukturirali oko 300 tvrtki. Kad bi to barem svaka država mogla! Polovinu od 35 tvrtki koje su udružene u ‘Konzum’ preuzeo sam pod pritiskom sindikata, i to pred stečajem, a ponovno smo ih razvili”, istaknuo je za “Finance” Todorić.
Cijeli članak možete pročitati na Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
