Josip Perković i Zdravko Mustač jučer su u Munchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu bivšeg visokog rukovoditelja INA-e i potom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića te su osuđeni na kaznu doživotnog zatvora. Presuda Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj neosporno pokazuje da je hrvatsko pravosuđe svo vrijeme duboko „kontaminirano“ udbaškim kadrovima i iluzorno je očekivati njegovu učinkovitost u procesiranju brojih drugih politički motiviranih zločina.
No, sada je sazrelo je vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskoga prvosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja glasi: “nema kaznenoga djela ako je nešto počinjeno u interesu partije”.
Nužno je provesti lustraciju hrvatskoga pravosuđa. Na tu činjenicu ukazuje i zadnje izvješće SOA-e. Iluzorno je očekivati od SDP-a ili tzv. „narodne koalicije“ da će to ikad učiniti, dapače radit će sve da se to nikada ne dogodi. Ista situacija je i kod HDZ-a, oni su protiv lustracije. Jednako tako i Most se prije nekoliko mjeseci eksplicitno izjasnio da je protiv lustracije.
Ajmo vidjeti što je to lustracija i gdje je i kako provedena. Zastupnički dom rumunjskoga parlamenta je jedan od zadnjih parlamenata koji je još u ožujku 2012. godine donio zakon o lustraciji odnosno zakon koji bivšim komunističkim dužnosnicima i doušnicima zabranjuje obnašati javne dužnosti pet godina. Zakon obuhvaća vodeće ljude Rumunjske komunističke partije i visoke dužnosnike u državnim službama i pravosuđu, od aktivista u propagandi do osoba u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, od partijskih sekretara do vojnih zapovjednika. Prema odredbama toga zakona, bivši ministri, članovi CK komunističke partije, tužitelji, agenti i doušnici Securitatea ne mogu obnašati bilo kakve javne dužnosti poput predsjednika države, zastupnika u parlamentu, senatora i gradonačelnika te dužnosti u vladi i diplomaciji. Ovu vijest naravno te 2012. niti kasnije niste mogli pročitati u “velikim” i “glavnim” hrvatskim medijima.
Što je lustracija? Lustracija je pojam kojega su svojedobno stari Rimljani koristili za naziv ceremonijalnog čišćenja ili pomirenja, koji je bio važan dio njihovog vjerskoga kulta. Trenutno ovaj pojam se koristi za uklanjanje osoba iz javnoga političkoga života koji su bili aktivni u službi totalitarnih režima kao primjerice denacifikacija poratne Njemačke ili nakon pada real-socijalističkih režima. U Hrvatskoj još nije donesen pravni okvir ili zakon o lustraciji i vjerojatno nikada niti neće ni biti donesen, koliko je još jaka udbaška mreža posvuda.
Svrha lustracijskoga zakona
Svrha donošenja takvog zakona u Hrvatskoj bi bila spriječiti bivše nositelje visokih dužnosti u komunističkoj partiji, UDBI ili KOS-u te njihove doušnike da i danas budu nositelji vlasti, imaju visoko pozicionirana politička mjesta u državi, prvosuđu, vladi, javnim poduzećima ili rade kao urednici ili novinari. U drugim zemljama bivšeg istočnoga bloka, kao što su to Češka, Slovačka, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Makedonija, Rumunjska i Albanija, zakoni o lustraciji su usvojeni i ovaj pojam lustracije opisuje provjeru državnih službenika i drugih osoba javnog života na temelju bivših tajnih arhiva na moguću suradnju s komunističkim tajnim službama i sigurnosti.
Češka je objavila popis od skoro tisuću bivših špijuna komunističkoga režima. Ako se za nekoga utvrdi da je surađivao i da se okoristio tom suradnjom, oduzet će mu se javna dužnost. Temeljni cilj lustracije je u prvome redu da se takve osobe javno moralno prikaže kao osobu koja nije dostojna djelovati u javnosti. Uglavnom je riječ o moralnoj osudi. Tim osobama se ne brani raditi bilo koje poslove, samo ne mogu najmanje pet godina obnašati nijednu javnu dužnost.
Je li lustracija potrebna Hrvatskoj? Hrvatska je izbjegla donošenje zakona o lustraciji, iako je tri puta bio predlagan u Saboru. Pitanje je što se nakon 25-26 godine može postići takvim zakonom. Presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču nedvojbeno traži provedbu lustracije u hrvatskome pravosuđu, za njih zločini Udbe očito ne postoje. Možda bi bilo dobro početno ustrojiti registar te javno objaviti imena i prezimena osoba aktivnih u javnom i političkom životu te pravosuđu Hrvatskoj na koje bi se takav zakon odnosio. Što mislite koliko bi se osoba iz javnog i političkog života našlo na tom popisu?
Prema nekoj mojoj analizi našlo bi se dosta takvih osoba počevši od Sabora, ministarstava, pravosuđa, Ustavnog suda, Vrhovnog suda, veleposlanstava, Grada Zagreba, županija, gradonačelnika, direktora i članova nadzornih odbora javnih poduzeća i medijskih stručnjaka do uglednih odvjetnika. Bez lustracije se nalazimo, slikovito, u živome blatu, odnosno u poziciji smo trkača kojemu su oko nogu svezani lanci, piše Portal hrvatskoga kulturnog vijeća.
