U različitim državama gdje žive Hrvati, bilo da je riječ o novim doseljenicima mlađe generacije ili nasljednicima stoljetnih hrvatskih zajednica, pitanje nacionalnih manjina tretira se na različite načine; a oni su, nažalost, u pojedinim zemljama usko vezani s dnevnom politikom.
Budući da se u hrvatskom društvu pitanje prava Hrvata u drugim državama postavlja tek odnedavno, u sklopu pregovora Srbije s Europskom unijom, te da status nacionalnih manjina u Hrvatskoj svako toliko prolazi kroz preispitivanja s različitih točaka gledišta, donosimo sažet pregled pravno-političkih stanja Hrvata u zemljama gdje čine značajnu manjinu.
Hrvati u Sloveniji
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u Sloveniji se 35.642 osobe izjasnilo Hrvatima (1991. godine Hrvatima se izjasnilo njih 52.876), a hrvatski jezik bio je materinski jezik za 54.079 stanovnika. Registracijski popis stanovništva Republike Slovenije iz 2011. godine nije uključivao prikupljanje podataka o nacionalnosti i materinskom jeziku stanovnika Republike Slovenije. Prema relevantnim procjenama, u Sloveniji broj stanovnika hrvatskog podrijetla nije manji od 55.000.
Hrvati u Sloveniji nemaju nikakva zakonska nacionalna prava, iako već duže vrijeme zahtijevaju da im se prizna status nacionalne manjine. U Republici Sloveniji status nacionalne manjine priznat je Talijanima i Mađarima koji su u čl. 64. Ustava RS definirane kao „autohtone nacionalne zajednice“ te imaju po jednog zastupnika u Državnom zboru (parlament), dok se Rome definira kao „posebnu“romsku etničku zajednicu.
Budući da hrvatska zajednica nema status nacionalne manjine, uskraćena je za niz prava koja uživaju Mađari, Talijani i Romi, uključujući (ozbiljniju) financijsku potporu slovenske države. Pojedine hrvatske udruge dobivaju tek minimalna financijska sredstva koja dodjeljuje Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Republike Slovenije – temeljem natječaja za kulturne projekte, čiji su kriteriji vrlo zahtjevni.
Hrvati u Mađarskoj
Prema različitim statističkim pokazateljima i procjenama, danas u Mađarskoj živi oko 50.000 Hrvata, i to: u Baranji i Podravini (Pečuh, Mohač, Šikloš), Bačkoj (Baja, Aljmaš, Kalača), duž mađarsko-austrijske granice Šopron, Jur, Sambotel, Kiseg) te u okolici Kaniže i Budimpešte. Bunjevci, Šokci, Raci, Dalmatini, gradišćanski Hrvati, pomurski Hrvati, podravski Hrvati i bošnjački Hrvati su tijekom dugih stoljeća obogatili ne samo svoju, već i mađarsku kulturu.
Prema posljednjem popisu stanovništva u Mađarskoj, provedenom 2011.godine, 26.774 osobe su se izjasnile Hrvatima. Iz navedenog podatka vidljiv je blagi porast broja pripadnika hrvatske zajednice u odnosu na 2001.godinu (4,1%).
Hrvati u Mađarskoj bili su zaštićeni temeljem prethodnog Ustava RM (iz 1990.), čiji je članak 68. regulirao prava povijesnih manjina koje su konstitutivni čimbenik RM i Zakonom o pravima nacionalnih i etničkih manjina br. LXXVII iz 1993. godine.
Novim Ustavom, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. godine, manjinska prava su praktički na istoj razini kao do sada, no u njemu se nacionalne manjine više ne spominju odvojeno u preambuli. Također, krajem 2011. godine u mađarskom Parlamentu usvojen je Zakon o narodnostima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. godine.
Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u RH i hrvatske manjine u RM, potpisan je 5. travnja 1995. u Osijeku. Zbog provedbe odredbi navedenog Sporazuma uspostavljen je Mješoviti hrvatsko-mađarski odbor za manjine (MOM) na razini vlada koji se sastaje jednom godišnje. Posljednje, XII. zasjedanje održano je 28. studenoga 2012. godine u Budimpešti.
Hrvatska državna samouprava (HDS) je legitimno političko i administrativno tijelo Hrvata u Mađarskoj. Posljednji izbori za lokalne i manjinske samouprave održani su 3. listopada 2010. god. te temeljem izbornih rezultata utemeljeno je 127 lokalnih hrvatskih manjinskih samouprava i 7 teritorijalnih. Pitanje ostvarivanja prava na parlamentarno zastupstvo manjina regulirano je tzv. Zakonom o izboru parlamentarnih zastupnika, koji je izglasan krajem 2011. godine.
Prema tom Zakonu manjine imaju pravo na tzv. povlašteni zastupnički mandat, za koji je potrebno ostvariti ¼ glasova potrebnih u redovnom postupku za ostvarivanje redovnog mandata, ukoliko neka narodnosna lista ne udovolji navedenim zakonskim uvjetima, tada će se kandidatu koji je ostvario najviše glasova na narodnosnoj listi omogućiti tzv. status savjetodavnog predstavnika bez prava glasa. Pripadnici narodnosti prilikom izbora moraju odlučiti hoće li glasovati za stranačku ili narodnosnu listu, odnosno ne mogu glasovati za stranačku ako glasuju za narodnosnu.
Za Hrvate je Mađarskoj organizirano učenje hrvatskog književnog jezika za djecu u 36 dječjih vrtića, 38 osnovnih škola te u dvjema gimnazijama (u Budimpešti i Pečuhu). U Pečuhu djeluje Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj. Gradišćanski Hrvati imaju svoje (trojezične) udžbenike. Ostale ustanove mađarskih Hrvata se službe nastavnim materijalima na hrvatskom književnom jeziku koje se tiska u nakladi budimpeštanske neprofitne udruge Croatica Kht.
Službena uporaba hrvatskog jezika na području lokalnih i općinskih samouprava zajamčena je Ustavom i Zakonom.
Hrvati u Crnoj Gori
Hrvati u Crnoj Gori imaju priznat status nacionalne manjine. Kao novi korak u izgradnji još čvršćih i intenzivnijih odnosa, Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Republici Crnoj Gori i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj potpisan je 14. siječnja 2009. godine u Zagrebu te je stupio na snagu 5. svibnja 2011. godine.
Potpisivanjem navedenog Sporazuma osigurava se kvalitetno ostvarivanje svih manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori i Crnogoraca u Republici Hrvatskoj.
Hrvati u Austriji
Prema podacima središnjeg ureda za statistiku u Austriji je 1. siječnja 2017. živjelo 73.328 Hrvata koji posjeduju hrvatsko državljanstvo. Prema podacima dušobrižničkih ureda za Hrvate u Austriji, u toj zemlji živi oko 140.000 Hrvata. Od tog broja, oko 30.000 su gradišćanski Hrvati, dok su ostali Hrvati useljenici od polovine XX. stoljeća.
Mnogi Hrvati su uzevši austrijsko državljanstvo ostali bez hrvatskoga. Naime, u Austriji je na snazi vrlo strog zakon o državljanstvu koji dvojno državljanstvo ne dopušta gotovo nikada, tako da su se Hrvati prilikom preuzimanja austrijskoga državljanstva kako bi stekli određena prava u toj zemlji, bili primorani odreći se svojega hrvatskog državljanstva. Procjenjuje se da je čak 50% sadašnjih Hrvata u Austriji na taj način ostalo bez hrvatskog dravljanstva.
Austrijskim Zakonom o manjinama (Volksgruppengesetz-1976.) gradišćanski Hrvati postaju manjinska skupina. Na području manjinske zakonske regulative nije u posljednje vrijeme došlo do promjena s izuzetkom unošenja državnog cilja o multikulturalnosti, vezanog uz nacionalne manjine, u Ustav Republike Austrije.
Austrijski Državni ugovor iz 1955. godine, i to posebno članak 7. tog Ugovora, temelj je zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca u Gradišću, Koruškoj i Štajerskoj. Austrija se u članku 7. obvezala da će ispuniti konkretne standarde zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca. Austrijski je Državni ugovor međunarodni ugovor, što znači da je Republika Austrija međunarodno vezana za sadržaj Državnog ugovora.
Hrvati u Slovačkoj
Hrvatska nacionalna manjina jedna je od 13 Ustavom priznatih nacionalnih manjina u Slovačkoj. U Slovačkoj ne postoji Zakon o nacionalnim manjinama, već su prava manjina uređena nizom zakona.
Pitanja nacionalnih manjina od parlamentarnih izbora u lipnju 2010. prešla su isključivo u nadležnost Savjeta Vlade za nacionalne manjine, koji je savjetodavno, inicijativno i koordinacijsko tijelo Vlade SR, u čijem radu sudjeluju predstavnici nacionalnih manjina.
Slovački Parlament je usvojio tekst Zakona o upotrebi jezika nacionalnih manjina (stupio na snagu 1. srpnja 2011. godine). Međutim, za hrvatsku manjinu ovaj Zakon ne donosi nove pozitivne vrijednosti jer nije usvojen prijedlog po kojem bi Jarovce (Hrvatski Jandrof) s 20,6% i Čunovo sa 16,2% hrvatske populacije (prema popisu stanovništva iz 2001. godine) bile zasebne općine nego su i nadalje sastavni dio grada Bratislave pa broj pripadnika hrvatske manjine u tom ukupnom broju stanovnika je malen te oni ne mogu ostvariti svoje pravo.
Hrvati su izuzetno dobro integrirani u slovačko društvo, vrlo dobro su povezani s matičnom državom, a imaju i izvrsnu prekograničnu suradnju s gradišćanskim korpusom.
Hrvati u Češkoj
Nakon II. svjetskog rata, Nijemci su protjerani iz cijele tadašnje Čehoslovačke, tzv. Benešovim dekretima, a Hrvati su također prisilno raseljeni u 118 sela sjeverne Češke (1946./47. i 1948. do 1950.) te im je oduzeta sva imovina.
Hrvatski kulturni dan u Jevišovki 1999. godine bio je značajan jer se Petr Uhl, tadašnji opunomoćenik Vlade ČR za ljudska prava i predsjednik Savjeta Vlade za narodnosti, ispričao moravskim Hrvatima zbog postupka i nepravednih progona.
Prema češkom popisu stanovništva iz 2001. godine, u Češkoj živi 1.585 Hrvata. Hrvati su priznati kao nacionalna manjina nakon demokratskih promjena u Čehoslovačkoj 1989. godine. Danas se u češkoj statistici Hrvati vode u rubrici “ostali”. Ustav Češke Republike iz 1993.g. spominje zaštitu svih nacionalnih manjina koje žive u Češkoj Republici.
Češka je Vlada 1994. donijela Uredbu o potpori svim nacionalnim manjinama u njihovim nastojanjima da očuvaju kulturu i identitet te razvijaju informativnu i izdavačku djelatnost.
U Češkoj je 2001. godine donesen Zakon o pravima pripadnika nacionalnih manjina kojim se uređuju prava pripadnika nacionalnih manjina i nadležnost upravnih i samoupravnih tijela u odnosu s njima. Zakon propisuje da će pripadnici nacionalnih manjina biti članovi Savjeta Vlade za nacionalne manjine. Članovi Savjeta birat će se posebnim Statutom.
Republika Hrvatska i Češka Republika nemaju sklopljen Sporazum o zaštiti nacionalnih manjina.
Hrvati u Italiji
Hrvati u talijanskoj regiji Molise žive već stoljećima, doselivši se tamo tijekom 15. i 16. stoljeća u bijegu pred Turcima. Nažalost, njihov broj se iz godine u godinu smanjuje. Danas moliški Hrvati žive samo još u tri mjesta u kojima čine većinsko stanovništvo. Prema podacima Centralnog statističkog instituta (ISTAT) u moliškoj provinciji Campobasso 2011. godine živjela su 1.822 Hrvata (2001. godine živjelo ih je 2.081), i to u Kruču (AcquavivaCollecroce) 674, Mundimitru (Montemitro) 454 te u Filiću (San Felice) 694. Radi se o najmanjoj priznatoj jezičnoj manjini u Italiji.
Velika skupina Hrvata živi u sjeveroistočnom dijelu Italije, u regijama Friuli Venezia-Giulia i Veneto te Lombardia i Marche. Procjenjuje se da tamo živi oko 60.000 ljudi hrvatskog porijekla, koji su znatnim dijelom hrvatsko ekonomsko iseljeništvo. Međutim, regiju Furlanija-Julijska krajina/ Friuli Venezia-Giulia Hrvati naseljavaju već stoljećima te u posljednjih 15-ak godina nastoje ostvariti status „jezične manjine“, koji je predviđen Zakonom o normama zaštite povijesnih jezičnih manjina.
Pitanje statusa manjina, kako talijanske u Hrvatskoj, tako i hrvatske u Italiji, bitan je segment ukupnih bilateralnih odnosa dviju država.
Talijanski Ustav ne poznaje pojam nacionalne manjine, već jamči samo zaštitu jezičnih manjina (članak 6). U cilju bolje zaštite hrvatske manjine u Italiji, odnosno talijanske manjine u Hrvatskoj, 5. studenoga 1996. godine u Zagrebu je potpisan Ugovor između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o zaštiti manjina. Temeljem navedenog ugovora (članak 8.) Italija je izričito priznala, kao autohtonu, hrvatsku manjinu u regiji Molise. Na taj način Hrvati u regiji Molise su prvi puta službeno priznati kao manjina. Ugovor hrvatskoj manjini jamči slobodno izražavanje kulturnog identiteta i nasljeđa, uporabu materinskog jezika u privatnom i javnom životu te osnivanje vlastitih kulturnih ustanova i udruga.
Jednako tako, Hrvati, čija je nazočnost posebno utvrđena u sjeveroistočnoj regiji Furlaniji-Julijskoj krajini/Friuli Venezia-Giulia, kao i činjenici da ispunjavaju sve pretpostavke sukladno talijanskoj legislativi i odgovarajućim međunarodnim dokumentima, u posljednjih 15-ak godina nastoje ostvariti status „jezične manjine“, koji je predviđen Zakonom o normama zaštite povijesnih jezičnih manjina. Pozitivan pomak po tom pitanju napravljen je u proljeće 2015., kada je senator Aldo Di Biagio predao zahtjev za priznanje hrvatske jezične manjine u pokrajini Furlanija-Julijska krajina Ustavnoj komisiji Senata, no po ovom pitanju odluka još uvijek nije donesena.
U Zagrebu je 16. listopada 2008. godine potpisan Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o suradnji u području kulture i obrazovanja. Ovim ugovorom se postavio okvir za rješavanje određenih bilateralnih pitanja vezanih i uz status manjina te je 2015. godine potpisan Izvršni program suradnje u području kulture i obrazovanja između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike za godine 2015.-2019.
Ne postoje organizirane političke stranke Hrvata u Italiji, niti predstavnik hrvatske manjine u talijanskom Parlamentu.
Hrvati na Kosovu
Hrvatska nacionalna manjina na Kosovu malobrojna je i iz godine u godinu je u sve težoj situaciji. Iako su Hrvati stara manjina na Kosovu (Župa sv. Nikole u Janjevu stara je preko 700 godina) sada ih je u ukupnom broju kosovskog stanovništva 0,017%. Brojno stanje Hrvata u Janjevu i Letnici može se precizno utvrditi s obzirom na to da se radio o populaciji katolika, praktičnih vjernika, koji poštuju praksu blagoslova kuća iza Nove godine. U Janjevu obitava 300 Hrvata, dok ih je u Letnici 50 (zadnji popis na kojeg su se odazvali Hrvati bio je 1991. godine, tada ih je bilo na cijelom Kosovu oko 8.800).
Nekoliko osoba hrvatske nacionalnosti nalazi se i u gradovima, no oni su izuzetak. U Janjevu je situacija malo bolja radi mlađeg naraštaja jedinog hrvatskog svećenika, koji brine o preostalim Hrvatima. Sve se u Janjevu događa oko i u Župnom uredu. Samo Janjevo dalo je dvadesetak svećenika i isto toliko časnih sestara ali oni su svi u Republici Hrvatskoj i po svijetu. I u Janjevu i u Letnici nezaposlenost je glavni problem, a u Republiku Hrvatsku nisu otišli (izbjegli) samo oni koji nemaju nikoga u Republici Hrvatskoj.
Skupština Republike Kosova je 8. prosinca 2011. godine usvojila amandmane na Zakon o promoviranju prava zajednica i njihovih pripadnika u Republici Kosovo u kojem su Hrvati i Crnogorci eksplicite dobili službeni status manjine. Službenim priznanjem statusa manjine Hrvati na Kosovu stječu institucionalnu zaštitu i pravo zapošljavanja u sklopu manjinskih kvota u lokalnim i državnim institucijama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
