„Nadnevci kao 8. svibnja 1945. ili 22. lipnja 1941., bez obzira na sve suvremene revizionističke pokušaje njihove rehabilitacije u celofanu fluidnog “antifašizma”, u svome su temelju neodvojivi od cjeline jugoslavenskog komunističkog naslijeđa“, rekao je Zlatko Hasanbegović povjesničar s Instituta društvenih znanosti “Dr. Ivo Pilar” za narod.hr.
„Oni su konstitutivni elementi jugoslavenske komunističke totalitarne vladavine, pa je naš odnos prema njima zapravo odnos prema toj istoj vladavini“, kazao je Hasanbegović.
„Sadržaj tog konkretnog „antifašizma“ su jugoslavenska država i nedemokratski komunistički poredak, a što je sve u suprotnosti s dvjema temeljnim ustavnim vrjednotama na kojima počiva moderno hrvatsko društvo: hrvatska država i demokracija“, istaknuo je Hasanbegović.
Hasanbegović smatra da obilježavanje i slavljenje Dana oslobođenja Zagreba te Dana antifašističke borbe predstavlja „ostatke jugoslavenskog totalitarnog naslijeđa u javnom životu koje i danas poput zloduha onemogućuju demokratsku konsolidaciju hrvatskog društva.“
„U povijesti Zagreba i sjećanju brojnih Zagrepčana ostaje činjenica da su 8. svibnja 1945. u grad ušle postrojbe Jugoslavenske armije kao oružana sila nove komunističke Jugoslavije stvorene mimo stvarne volje hrvatskog naroda koji se nije mogao demokratski i putem referenduma izjasniti želi li živjeti u hrvatskoj ili jugoslavenskoj državi“, pojasnio je Hasanbegović.
„Istog dana, u pozadini navodnog “oslobođenja”, u Zagrebu je začet revolucionarni državni teror, ne samo nad poraženim ratnim neprijateljem, već i nad svim potencijalnim ili izmišljenim protivnicima Komunističke partije Jugoslavije zaokupljene glavnim ratnim ciljem, preuzimanjem vlasti i uspostavom države novoga tipa po uzoru na Sovjetski Savez“, kazao je povjesničar Hasanbegović.
„Izvansudske likvidacije brojnih Zagrepčana odvođenih na stratišta ili u logore OZNE na rubovima grada, stotine montiranih političkih procesa protiv stvarnih ili izmišljenih protivnika KPJ, konfiskacija i nacionalizacija privatnog vlasništva, te korjenita likvidacija građanskog društva i njegovih ustanova neodvojivi su od simbolike 8. svibnja 1945“, zaključio je Hasanbegović.
Hasanbegović smatra da ustrajati na oživljavanju jugoslavenskog komunističkog naslijeđa i njegove ikonografije znači i dalje produbljivati ideološke rascjepe u hrvatskom društvu i prenositi teret i kontroverze teške prošlosti na buduće naraštaje.
„Obveza je hrvatske države i svake vlasti uvažavati, sjećati se i poštovati žrtve svih nedemokratskih vladavina, bez obzira je li riječ o režimu NDH ili komunističke Jugoslavije“, kazao je Hasanbegović te dodao da moderno hrvatsko društvo i državu treba graditi na jedinom mogućem konsenzusu i simboličkom kapitalu pobjedničkog rata za državnu nezavisnost od 1991. do 1995.
Sve ostalo je ideološko sektaštvo i politikantstvo, pa i u slučaju pozivanja na konfuznu preambulu hrvatskoga ustava koja se, uostalom, ukoliko predstavlja instrument trajnog nacionalnog, društvenog i ideološkog razdora voljom ustavotvorca može i promijeniti, zaključio je Hasanbegović za narod.hr.
