Prije samo pet tjedana U ime obitelji uputila je otvoreno pismo premijeru Milanoviću. Naveli smo jasno što očekujemo da hrvatski premijer u izbjegličkoj krizi zatraži od Europske komisije i NATO-a. (http://narod.hr/hrvatska/u-ime-obitelji-izbjeglicka-kriza-evo-sto-ocekujemo-od-premijera-milanovica).
Dolazak migranata tek je bio počeo, a Milanović je dane provodio pričajući kako su vrata Hrvatske svima otvorena, kako je prihvat svih koji žele ući u zemlju pitanje ljudskosti i dobrote. Premijer, poznat po sprječavanju izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj – komunističkih dužnosnika osumnjičenih za političko smaknuće hrvatskih emigranata – danima je Domovinu i svijet podučavao o europskim vrijednostima.
Gotovo niti jedan medij u Hrvatskoj u tom trenutku, prije 5 tjedana, nije postavljao logična pitanja: Koliko od 4 milijuna migranata na putu za Europu Hrvatska može prihvatiti? Koliko će koštati zbrinjavanje tih nesretnih ljudi? Što će biti kad Njemačka, Austrija i druge zemlje zatvore svoje granice? Gotovo svi mediji njihali su se u ritmu sa Zokijem pjevajući „Give peace a chance“, pretvarajući životnu krizu milijuna ljudi u jeftinu predizbornu kampanju.
U ime obitelji je, unatoč nepovoljnim medijskim okolnostima na koje je i navikla kroz posljednje dvije godine, odmah, 7.9. pozvala premijera da od Europske komisije i NATO-a zatraži 3 mjere:
1. Da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, odn. istočne hrvatske granice
2. Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti, budu raspoređene među članicama EU na pravedan način te da se odvajaju od ekonomskih migranata
3. Da bogate zemlje u okruženju Sirije počnu primati izbjeglice
A onda je krenula paljba. Prva pera SDP-a, zadužena za promicanje Zorana Milanovića – tri su dana za redom – 8., 9. i 10.09. objavljivala komentare kojima su se natjecali tko će me više izvrijeđati i do neprepoznatljivosti iskriviti pismo upućeno Milanoviću.
Prvo, 8.9., Jelena Lovrić: http://www.jutarnji.hr/jelena-lovric-zeljka-markic-i-damir-kajin—kakva-koalicija-bojovnika-za-krscanski-zapad–a-protiv-muslimanske-ugroze-/1412486/
Onda 9.9. Jurica Pavičić: Kako Željka Markić može pomisliti da zastupa kršćanstvo? http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/298850/Default.aspx
I onda, 10.09., najhrabriji na kraju – Boris Vlašić: http://www.jutarnji.hr/sirijci–dobro-dosli-u-hrvatsku-kakvu-zeli-zeljka-markic-/1413792/
Svakome tko je pročitao otvoreno pismo U ime obitelji o izbjegličkoj krizi – jasno je kako tumačenja ovo troje odlično plaćenih komentatora – i kad su Jutarnji i Slobodna u predstečaju i kad nisu – nemaju veze niti sa mojim stvovima niti sa stavovima U ime obitelji. Svakome tko je objektivan – jasno je da su ti tekstovi puni vjerskih predrasuda pa i, usudila bih se reći, osobne mržnje prema meni – u biti izraz bijesa zbog uspješnog referenduma o ustavnoj zaštiti braka – kojem su se svo troje gorljivo protivili i od kojeg se, niti nakon dvije godine – još uvijek, izgleda, nisu oporavili…
Lovrić, Vlašić i Pavičić pokazali su, uz već poslovične predrasude prema svima koji od njih misle drugačije o braku ili Zoranu Milanoviću, zabrinjavajuće nepoznavanje procedura ulaska migranata u zemlje EU, nerazumijevanje političkih odnosa zemalja članica EU i međunarodne zajednice, i nezainteresiranost za ekonomske posljedice ulaska danas gotovo 200 000 migranata u Hrvatsku… da dalje ne nabrajam…
Danas, kad su sva tri zahtjeva koja je U ime obitelji prije 5 tjedana uputila premijeru Milanoviću pozicije većine zemalja EU, kad Njemačka vraća gotovo svakog drugog migranta u zemlje iz kojih je došao, kad je Mađarska zatvorila svoju granicu, a pitanje dana je kad će to učiniti i Slovenija – zanima me što meni i U ime obitelji imaju poručiti Jelena Lovrić, Boris Vlašić i Jurica Pavičić? Možda… ispriku?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
