Rijeka je u ožujku prošle godine pobijedila na izboru za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Prijetolnica kulture je grad – ili više njih – u EU kojeg svake godine određuje Europska unija na period od jedne godine, tijekom koje se u njemu organizira serija kulturnih događanja sa snažnim naglaskom na europsku dimenziju. Rijeka će 2020. dijeliti titulu prijestolnice kulture s irskim Galwayem, gradićem koji je poznat po tome što je u vrijeme irske borbe za neovisnost u 16. i 17. stoljeću ostao lojalan engleskoj kruni. Što ga na neki način čini bliskim Rijeci.
Europska prijestolnica kulture se bira od 1985., kad su bivša glumica i tadašnja grčka ministrica kulture Melina Mercouri i francuski ministar Jack Lang izašli s idejom da se jednom gradu u EU dodijeli ta titula, kako bi se Europljani zbližili i kako bi se pokazalo bogatstvo i raznolikost europskih kultura, te podigla svijest o zajedničkim vrijednostima i povijesti.
Europska unija će, prema odredbama natječaja, Rijeci doznačiti milijun i pol eura – oko 11 milijuna kuna. No, Ivan Šarar, pročelnik za kulturu grada Rijeke i bliski suradnik Vojka Obersnela, rekao je povodom izbora: “Nadamo se da će Ministarstvo kulture ispuniti svoje obećanje o ulaganju deset milijuna eura europsku prijestolnicu kulture. On je najavio osnivanje tvrtke koja će voditi projekt prijestolnice, a u tvrtku, kaže, treba uliti nešto novca.
“To je samo dio potrebnog novca, jer mi planiramo zaista ispuniti sve što smo naznačili u kandidaturi”, rekao je tada Šarar. A gdje je tu propali redatelj Oliver Frljić, kojeg je austrijska kritika doslovce pokopala kao redatelja koji s kulturom nema veze a Poljaci ga izbacili iz zemlje i podigli prijavu protiv njega zbog vrijeđanja nacionalnih i vjerskih osjećaja?
On je u srpnju prošle godine prestao biti intendant HNK Ivana pl. Zajca i prešao u tim za realizaciju projekta Europske prijestolnice kulture, a vođenje Kazališta preuzeo njegov bliski prijatelj i suradnik Marin Blažević, do tada ravnatelj opere. U okviru kandidature za Europsku prijestolnicu kulture Oliver Frljić je kao jedan od članova riječkog EPK tima, bio zadužen za koncipiranje kazališnog programa. Osmišljena je suradnja s raznim europskim redateljima i kazališnim institucijama, poput Rimini Protokolla, Jana Lauwersa i Needcompany, Oskarasa Koršunovasa i Krystiane Lupu.
“Frljić će svojim redateljskim radom izvan Hrvatske kao i budućim kontaktima u okviru toga, i dalje predstavljati specifičnosti vlastitog umjetničkog usmjerenja, ali i dodatno doprinijeti prepoznatljivosti Rijeke kao hrvatskog grada koji je ponio titulu prijestolnice kulture”, piše na stranicama Rijeka 2020 – europska prijestolnica kulture, službenim stranicama te manifestacije.
“Daljnjim radom, u realizaciji projekta Europske prijestolnice kulture, Oliver Frljić potvrđuje svoju odgovornost u okviru razvoja ne samo riječke, nego i hrvatske kulture, a svakako i svoje povjerenje u Rijeku kao grad koji ovu titulu i zaslužuje”, kaže se.
Dakle, s Europom bi trebao surađivati Frljić, i pred tom Europom predstavljati hrvatsku kulturu. I to uz nemali trošak hrvatskih poreznih obveznika. A taj isti Frljić je već jako lijepo predstavio hrvatsku kulturu u Poljskoj, u više navrata! I u drugim nekim zemljama! I svugdje nas – osramotio.
Usto, ideja Prijestolnice europske kulture je, kako je navedeno od strane samih organizatora, podizanje svijesti o zajedničkim vrijednostima i povijesti. Te zajedničke vrijednosti su uglavnom vezane na kršćanstvo, na kršćansku kulturu, a specifično u Hrvatskoj – i europskom dijelu mediterana općenito, te u Irskoj, Poljskoj, velilim dijelovima Njemačke i Belgije, Austriji, i još ponegdje – na katoličku. Kultura je naše zajedničko civilizacijsko naslijeđe. A Frljić to naslijeđe apsolutno prezire i mrzi. Kao što je i europska povijest dobrim dijelom, naročito kulturna povijest, vezana na kršćanstvo.
Kako se Frljić uklapa u sve to? Nikako. Ali sigurno je da će od Vlade i EU dobiti pozamašna sredstva, koja će vjerojatno upotrijebiti za ono što radi najbolje: primitivno vrijeđanje, naročito katoličkih nacija u Europi. Velika je vjerojatnost da nas čeka još jedno sramoćenje Hrvatske u režiji Olivera Frljića, o našem vlastitom trošku.
