Nikola Banić i M. Koić: UDAR – Tko su danas ustaše?

Foto: Fah

Mrežni jasenovački popis prepun pogrješaka masovna je prjevara jer ne postoji nikakva vidljiva volja za ispravljanjem tih pogrješaka što se može pokazati na mnogo konkretnih primjera (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj, Znači li odlazak u inozemstvo smrt?, Koliko treba vjerovati lažljivcu?, Mrežni jasenovački popis: Svaka dodatna informacija vezana uz taj popis od velikog je značaja, Jesu li partizani krivi za neke jasenovačke žrtve?, (Ne)kulturni mačak u vreći, Jasenovački popis – laž poželjnija od istine?, Jasenovac – slučaj Pilc i Jasenovačka pljačka novaca Ministarstva kulture i Jasenovački popis: Manipulacije s poznatima i slavnima, Korištenje žrtava Auschwitza za jasenovački popis, Jasenovac i memorandumska hrestomatija i Slavko Goldstein – tragika, mitomanija i laž i Crveni kustosi mogli bi na popis žrtava uskoro uvrstiti crvenkapicu i vuka, Jadovno u bezdanu mitova – beskrajna proizvodnja laži, Laganje o Borisu Tadiću i Jasenovcu i Jadovno i Jasenovac ili Ogigija i Jasenovac – Jadovno 947, Jasenovački kaleidoskop i Jasenovac.con – svaka slučajnost isključena).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad se nekome u razgovoru želi opisati brojnost pogrješaka u popisu, vjerojatno nije praktično nabrajati sve dosad objavljene primjere pogrješaka, već je praktičnije koristiti što jednostavnije riječi.

Do koje krajnosti idu „pogrješke“ u jasenovačkom popisu najbolje pokazuje sljedeći primjer.

Prema mrežnom jasenovačkom popisu najstariji Židov je Gavro Sebestien ili prema napomenama možda i Sebastijan, iz Varaždina, rođen davne 1824. godine. Gavru Sebestiena se ne spominje u digitalnom arhivu Yad Vashema kao niti ikoga s takvim prezimenom i takve metuzalemske starosti. To znači da su crveni kustosi pronašli žrtve starije od najstarijih iz Yad Vashema, imaju žrtve za koje u Yad Vashemu nikada nisu čuli, a kako im je krenulo mogli bi ih nadmašiti i brojem žrtava. Zato je cilj ovog članak nabrojiti dovoljno dodatnih osoba za koje se lažno navodi da su stradale u Jasenovcu kako bi se slobodno moglo reći da je sveukupno objavljeno više od tisuću poimeničnih pogrješaka na mrežnom jasenovačkom popisu i time dodatno pokazati koliko je taj popis znanstveno nevjerodostojan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ovom tekstu bit će prikazano preko 250 novih pogrješaka što je iznimno veliki broj, ali moguće ga je dostići čak i samo korištenjem individualnih svjedočanstava kojima se za pojedine osobe može pokazati da zapravo nisu stradale u Jasenovcu, već negdje drugdje. Da se dočaraju podatci dostupni u Yad Vashemu, ima smisla opisati one koji su dostupni za primjerice Sarajevo, ali treba odmah napomenuti da zbog mnoštva opcija pretrage spomenute brojke mogu varirati. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima više od 15500 zapisa o židovskim žrtvama koje su prije rata živjeli u Sarajevu, ali preko 60 % tih zapisa je iz notornog beogradskog pamfleta „Spisak žrtava rata“. Od prethodnog broja nešto više od 5500 zapisa odnosi se na Židove iz Sarajeva stradale u Jasenovcu, ali treba napomenuti da je 80 % tih zapisa tj. više od 4400 iz već spomenutog notornog „Spiska žrtava rata“ izdanog tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Broj zapisa u Yad Vashemu iz beogradskog „Spiska“ o židovskim žrtvama iz Sarajeva otprilike odgovara broju židovskih žrtava iz Sarajeva u mrežnom jasenovačkom popisu. Preostalih 20 % tj. nešto preko 1100 zapisa iz Yad Vashema o žrtvama iz Sarajeva stradalim u Jasenovcu temelji se na iskazima rodbine i svjedoka. Broj zapisa uvijek je veći od broja žrtava jer ima i po nekoliko zapisa o istoj osobi. Ovo je da se vidi koji je stvarni red veličine oko 250 novih „pogrješaka“ u jasenovačkom popisu kad se stavi u odgovarajuće relacije.

Sarajevski Židovi navodne žrtve Jasenovca

Još uvijek prevladavajući trend na projugoslavenskoj ljevičarskoj sceni je da se u ljudima koji ne dijele njihovo mišljenje uspijeva vidjeti ustaše što je vjerojatno posljedica djelovanja crvene kuge na zdravo rasuđivanje. U novije vrijeme koristi se i novokomponirana kovanica filoustaša što bi trebala biti samo manje utuživa umotvorina dokonih filozofa. To bi značilo da su i svjedoci čija se svjedočanstva ne slažu s mrežnim jasenovačkim popisom također ustaše, a njihova svjedočanstva su prema tome u očima projugoslavenskih ljevičara ustaška svjedočanstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da bi se zato ovdje spriječile projugoslavenske tužaljke, koristit će se židovska svjedočanstva jer bi se eventualnim projugoslavenskim optužbama moglo zaključiti da su autori tih svjedočanstava zapravo židovski (filo)ustaše što bi samo pokazalo besmisao takvih razmišljanja.

Dovoljan broj ovakvih svjedočanstava moguće je pronaći u digitalnom arhivu Yad Vashema koji je dostupan na mrežnoj stranici http://yvng.yadvashem.org/ na kojoj je moguće provjeriti i sve navode koji će se koristiti ovdje u tekstu.

Ta je stranica korištena i u prethodnim člancima na ovu temu, ali ne za pronalaženje ovako velikog broja od preko 250 pogrješaka pa bi ovom pronalaženju možda bilo zgodno pridodati neko ime. Kako nazvati takvo masovnije korištenje navodnih ustaša za otkrivanje pogrješaka u mrežnom jasenovačkom popisu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Budući da je ono barem u prenesenom značenju donekle slično korištenju radijskih valova u radaru (engl. RAdio Detection And Ranging) za detekciju objekata, u duhu takve analogije imalo bi ga smisla nazvati UDAR (engl. Ustashe Detection And Ranging). Malo satire i igre riječima ne škodi u cijeloj tragikomediji vezanoj za mrežni jasenovački popis. Da bi se izbjeglo ponavljanje, kod korištenja UDAR-a će se zanemariti sve prethodno objavljene lažne žrtve.

Za početak vrijedi usmjeriti UDAR prema Sarajevu budući da iz njega prema mrežnom jasenovačkom popisu dolazi najveći broj židovskih žrtava Jasenovca. Ako se traži podudaranje imena, prezimena, imena oca, mjesta i godine rođenja pri čemu se u obzir uzimaju i informacije iz napomena u mrežnom jasenovačkom popisu, onda je korištenjem udara u Yad Vashemu moguće naći svjedočanstva da ovih 40 osoba nije stradalo u Jasenovcu, već na nekim drugom u svjedočanstvima navedenim mjestima: Gracija Abinun, Salamon Abinun, Cipora Adižes, Jakob Albahari, Salamon Albahari, Šalom Albahari, Erna Alkalaj, Avram Altarac, Moise Altarac, Moise Altarac, Leon Atijas, Leon Bahar, Regina Buchalter, Slavko Engel, Aron Finci, Gabriel Finci, Isidor Finci, Sadik Finci, Rena Gaon, Rozika Kabiljo, Erna Kajon, Rifka Kajon, Palomba Katan, Benjamin Levi, Estera Levi, Isak Levi, Nehama Levi, Sara Levi, Jakob Maestro, Haim Montiljo, Isak Montiljo, David Papo, Jozef Papo, Jozef Papo, Moise Papo, Roza Papo, Benjamin Pinto, Avram Romano, David Romano i Jakob Romano.

Budući da vrlo često podatci u mrežnom jasenovačkom popisu nisu pouzdani o čemu je već mnogo pisano i što je slikovito objašnjeno djelovanjem jasenovačkog LSD-a, ima smisla uzeti u obzir i postojanje takvih pogrješaka što će se opet dodatno argumentirati na kraju teksta.

Ako se UDAR opet usmjeri prema Sarajevu i ako se koriste prethodno spomenuti kriteriji podudaranja, ali uz dopuštanje razlike u godinama rođenja u mrežnom jasenovačkom popisu i svjedočanstvima u Yad Vashemu ne veće od 5, onda se u lažne jasenovačke žrtve može ubrojiti i ove 73 osobe: Aron Abinun, Daniel Abinun, Flora Abinun, Izrael Abinun, Regina Abinun, Simha Abinun, Adolf Aksen, Erna Albahari, Moric Albahari, Jozef Alhalel, Estera Alkalaj, Blanka Altarac, Flora Altarac, Greta Altarac, Izrael Altarac, Jakob Altarac, Mazalta Altarac, Sara Altarac, Zlata Altarac, Albert Atijas, Mordehaj Atijas, Sonja Atijas, Mošo Augenstein, Moise Bahar, David Barabaš, Albert Baruch, Jakob Baruch, Hana Danon, Lea Danon, Paula Danon, Aron Eskenazi, Bencion Finci, Izrael Finci, Klara Finci, David Gaon, Sara Gaon, Lea Hirschl, Rut Hirschl, Jozef Kabiljo, Sida Kabiljo, Jakob Katan, Samuel Katan, Sara Katan, Sida Klein, Aron Koen, David Koen, David Koen, Mordehaj Konforti, Moric Konforti, Šulamit Kulberg, Berta Levi, Bukica Levi, Haim Levi, Jakob Levi, Luna Levi, Rifka Levi, Rikica Levi, Šabetaj Levi, Isak Maestro, Rafael Maestro, Samuel Mačoro, Bencion Papo, Estera Papo, Flora Papo, Hana Papo, Berta Romano, Blanka Romano, Izrael Romano, Luna Romano, Salamon Romano, Jozef Salom, Haim Schwarz i Jakob Trinki.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na temelju korištenja UDAR-a prema Sarajevu moglo bi se pronaći još više potencijalnih pogrješaka kad bi se u obzir uzimala i podudaranja u kojima se ne može usporediti jedino ime oca u slučajevima kad je ono navedeno u mrežnom jasenovačkom popisu, ali nedostaje u svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema. No zbog specifičnosti Sarajeva u smislu velikog broja osoba s istim gotovo svim podatcima, takvi slučajevi se neće navesti radi izbjegavanja moguće slučajne pogrješke.

Navodne žrtve iz drugih gradova

Sarajevo je zbog svoje specifičnosti navedeno samostalno, a u nastavku će se skupno uzeti u obzir osobe iz Beograda, Bihaća, Bijeljine, Bjelovara, Brčkog, Daruvara, Dervente, Iloka, Karlovca, Koprivnice, Lipika, Ludbrega, Mostara, Našica, Nove Gradiške, Osijeka, Pakraca, Požege, Slavonskog Broda, Splita, Travnika, Tuzle, Varaždina, Vinkovaca, Visokog, Vukovara, Zagreba, Zavidovića, Zemuna, Zenice i Žepča. Ako se traži podudaranje imena, prezimena, imena oca, mjesta i godine rođenja pri čemu se u obzir uzimaju i informacije iz napomena u mrežnom jasenovačkom popisu, onda je korištenjem UDAR-a u Yad Vashemu moguće naći svjedočanstva da ove 54 osobe nisu stradale u Jasenovcu, već na nekim drugim u svjedočanstvima navedenim mjestima: Haim Atijas, Sofija Augenfeld, Vera Bienenstock, Vilma Bienenstock, Leon Blass, Regina Bresslauer, Zora Bresslauer, Hanzi Cenover, Aleksandar Davidović, Esta Davidović, Gizela Davidović, Josip Davidović, Lazar Davidović, Zlata Deitelbaum, Marko Eskenazi, Berta Fischer, Saša Frank, Regina Gaon, Leo Goldner, Naftali Günsberg, David Hecht, Adolf Herzog, Laura Hirschfeld, Olgica Jelić, Moric Kabiljo, Palomba Kalderon, Irena Kastner, Jakob Mautner, Emanuel Mozes, David Noškes, Malvina Pollak, Andrija Ripp, Greta Schlesinger, Paula Schlesinger, Šarlota Schlesinger, Boris Schultz, Helena Schwarz, Roza Schwarz, Boris Schwarzenberg, Gizela Schwarzenberg, Gabriel Schähter, Samuel Sorger, Laura Spiller, Richard Spiller, Farkaš Spitzer, Milan Spitzer, Aleksandar Stein, Sigmund Stern, Ljudevit Sternfeld, Ilonka Weiss, Nada Weiss, Izidor Winter, Gustav Wollner i Regina Zilzer.

Ako se i ovdje nastavi postupak kao kod Sarajeva pa se UDAR opet skupno usmjeri prema spomenutim mjestima i ako se opet koriste prethodno spomenuti kriteriji podudaranja, ali uz dopuštanje razlike u godinama rođenja u mrežnom jasenovačkom popisu i svjedočanstvima u Yad Vashemu ne veće od 5, onda se u lažne jasenovačke žrtve može ubrojiti i ovih 59 osoba: David Adler, Safira Altarac, Nada Bauer, Ernestina Baum, Tea Epstein, Roza Finci, David Francos, Gizela Francos, Armin Friedmann, Sara Gaon, Ela Goldschmidt, Zelma Grünwald, Đurđa Grünwald, Regina Günsberg, Teodor Hary, Matilda Herzog, Olga Heumer, Tereza Hirtweil, Franjo Jakob, Flora Juhn, Eliša Kabiljo, Jozef Kabiljo, Samuel Kaf, Moric Katan, Terezija Kolarić, Gizela Lang, Luna Levi, Josip Lyon, Estera Maestro, Ernest Messinger, Vlasta Mogan, Salamon Montiljo, Tibor Mozes, Mira Neumann, Vera Neumann, Bukica Perera, Blanka Pinto, Zdenko Reich, Alfred Rosenberg, Hugo Rosenberg, Salamon Rosenberg, Isak Schlesinger, Lidija Schlesinger, Paula Schlesinger, Zlata Schwarz, Mariška Stein, Nelly Stein, Vera Stein, Josip Stern, Marta Stern, Aleksandar Strauss, Isak Trinki, Simha Trinki, Leontina Vadas, Jakob Vales, Malvina Wachsler, Josip Weiss, Mira Weiss i Mavro Winkler.

Za razliku od Sarajeva gdje se zbog velikog broja ljudi za nekoga s mrežnog jasenovačkog popisa s navedenim imenom oca kod traženja podudaranja nisu uzimala u obzir svjedočanstva iz digitalnog arhiva Yad Vashema bez navedenog imena oca, kod prethodno navedenih mjesta s manjim brojem Židova ovdje ta svjedočanstva itekako ima smisla također uzeti u obzir. Da to ima smisla može se vidjeti i u čestim slučajevima kad je za neku osobu s mrežnog jasenovačkog popisa moguće pronaći više svjedočanstava od kojih se u nekima navode ime oca, a u drugima ne, ali su svi ostali podatci isti, odnosno može ih se koristiti, iako nije navedeno ime oca. Ako se dakle traži podudaranje imena, prezimena, mjesta i godine rođenja pri čemu se u obzir uzimaju i informacije iz napomena u mrežnom jasenovačkom popisu, ali se ime oca ne može usporediti zbog nenavođenja u prikladnom svjedočanstvu iz Yad Vashema, onda je korištenjem UDAR-a moguće naći svjedočanstva da ovih 20 osoba nije stradalo u Jasenovcu, već na nekim drugom u svjedočanstvima navedenim mjestima: Lea Adler, Lola Adler, Zlata Adler, Sida Altarac, Aron Bararon, Riza Bienenfeld, Regina Brodmann, Šulamit Diamant, Josip Epstein, Klara Finci, Aleksandar Goldberger, Roza Gross, Isak Hochberger, Zdenko Kaiser, Ivica Kolarić, Sara Konforti, Edita Kraus, Sida Papo, Alfred Pfeffermann i Rikard Schultz.

Ako se za kraj UDAR sa svim prethodno spomenutim kriterijima podudaranja vezanim za ime oca usmjeri opet prema istim mjestima, ali uz dopuštanje razlike u godinama rođenja u mrežnom jasenovačkom popisu i svjedočanstvima u Yad Vashemu ne veće od 5, onda se u lažne jasenovačke žrtve može ubrojiti i ovih 18 osoba: Eda Adler, Mošo Alkalaj, Blanka Atijas, Luna Atijas, Minka Atijas, Rudolfina Brecher, Blanka Danon, Sida Finci, Geza Fischbein, Sara Kabiljo, Erna Levi, Flora Levi, Rahela Levi, Šandor Montiljo, Isak Pardo, Olga Spitzer, David Weisser i Leon Weisser. Sve ostale podatke o svim ovdje navedenim osobama kao i sve ostale prethodno spomenute materijale odsad i nadalje moguće je pronaći i preuzeti na stranici http://croatiarediviva.com/jasenovac-materijali/.

Ustaša je svatko koga zanima istina

Ako sve ovdje navedene nisu stradale u Jasenovcu, gdje su onda stradale? Ako je vjerovati svjedočanstvima, onda su to Auschwitz, Loborgrad, Đakovo, Lepoglava, Sajmište, Banjica, Topovske šupe, Šabac, različiti gradovi, ali ne Jasenovac. Svjedočanstva koja navode Jasenovac u ovom tekstu nisu navedena jer je prvenstveni cilj razotkrivanje jasenovačkih laži.

Što se tiče Auschwitza, vrijedi dodati još nekoliko komentara. Od svih navedenih osoba njih 63 se odnosi na kako svjedočanstva kažu žrtve Auschwitza. Među tih 63 je za njih 11 sumnja u Auschwitz navedena i u napomenama u mrežnom jasenovačkom popisu što znači da se na neki način svjesno išlo koristiti i podatke o osobama za koje su postojale opravdane sumnje da su zapravo stradale u Auschwitzu, a ne u Jasenovcu.

Slično vrijedi i za neka druga spomenuta mjesta pa se čini da se u žrtve Jasenovca stavljalo koga se kod stiglo. Da su različita stavljanja i promjene podataka u mrežnom jasenovačkom popisu i suvremena stvarnost koja traje i danas svjedoče i najnovije izmjene na njemu koje su se dogodile u četvrtak 18. kolovoza 2016. godine. S popisa su uklonjeni Branko i Dušan Stapar te Milan Tonković. Adamu i Draginji Stapar te Adolfu Pesahu su navedena imena očeva Petar, Maksim i Jozef koja su dosad bila nepoznata. Adolfu Pesahu je kao godina smrti umjesto prethodne 1942. sad navedena 1944. uz napomenu nepouzdanosti. Eugenu Hochbergeru je mjesto rođenja iz Drenovca Banskog promijenjeno u Slatinski Drenovac. Aleksandru Platužiću je ime promijenjeno u Aleksandar Šandor, Ivanu Kasalcu prezime u Kosalec, a Antunu Handiću u Handžić. Na mrežni jasenovački popis su kao nove osobe dodani Đorđe Stefanović za kojeg ne piše da je ubijen, već da je nestao i to 1944. godine kad su između ostaloga prema srbijanskom povjesničaru Koljaninu u beogradske logore iz Hrvatske slani Srbi, Židovi pa čak i Hrvati.

Što je možda još važnije, osim Đorđe Stefanovića na mrežni jasenovački popis popis dodan i Friedrich Schulbaum. Naime, Friedrichu Schulbaumu je kao jedan od izvora podataka naveden i Yad Vashem čime se može naslutiti da i crveni kustosi znaju koristiti njegov digitalni arhiv i da im nije nepoznat, ali ipak ne ispravljaju pogrješke na koje on ukazuje. Za razliku od Friedricha Schulbauma imena Adolfa Pesaha i Eugena Hochbergera ne nalaze se u digitalnom arhivu Yad Vashema pa se po tome može zaključiti da je ili baza podataka JUSP-a mnogo detaljnija od digitalnog arhiva Yad Vashema ili da se pogrješke u mrežnom jasenovačkom popisu ne žele ispravljati.

Nakon ovdje navedenih podataka slobodno se može reći da je već samo korištenjem javno dostupnih podataka na Internetu bez fizičkog odlaska u arhive ili knjižnice moguće navesti preko tisuću primjera lažnih jasenovačkih žrtava, a u arhivima ih je gotovo sigurno moguće naći još i puno više.

Naravno, na Internetu je moguće pronaći i mnoge druge još uvijek neobjavljene, ali ipak postojeće pogrješke u mrežnom jasenovačkom popisu što će i biti učinjeno u nekim drugim člancima. Tako je i u digitalnom arhivu Yad Vashema i za ovdje spomenute, a i za neke dodatne gradove moguće pronaći još podataka da se pronađu dodatne lažne žrtve, ali glavni cilj ovdje je bio premašiti broj od tisuću lažnih žrtava.

Osim što je trenutno udio objavljenih pogrješaka preko 1 % cijelog popisa, treba izdvojiti da je za pojedine gradove moguće spomenuti i veće udjele. Primjerice, ako se gleda dio popisa koji se odnosi na osobe rođene u Sarajevu, trenutno je preko 4 % tog dijela popisa pogrješno pri čemu su tu uračunati i podatci iz memorandumskih izvora. U tu kategoriju od 3 % do 5 % još spadaju Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Banja Luka, a za neke gradove srednje veličine kao što je Dubrovnik i preko 11 % tog dijela popisa je pogrješno.

Naravno, za još manja mjesta moguće su pogrješke od preko 50 %, a za ona vrlo mala naselja i 100 %, odnosno sve žrtve iz tih mjesta su „pogrješka“ pri čemu se ističu mjesta u istočnoj Hercegovini i oko Kalnika uz cestu Križevci – Koprivnica. Treba napomenuti da su to samo naočitije pogrješke. Zaključno se može reći da je ukupni trenutni udio objavljenih pogrješaka kod židovskih žrtava iz mrežnog jasenovačkog popisa daleko premašio najblažu granicu tolerancije pogrješke od 3 %, a time je jasno označena granica između pogrješke i namjere.

Kako su se u ovom članku koristila svjedočanstva navodnih ustaša u očima projugoslavenskih ljevičara, postavlja se pitanje tko su zapravo ustaše danas nakon više od 70 godina od kraja Drugog svjetskog rata. Ako se pogleda koga sve danas Yugo-ljevičari u Hrvatskoj nazivaju ustašama, odmah upada u oči da se najčešće radi o ljudima koje jednostavno zanima istina i koji je pokušavaju istražiti ili predstaviti drugima.

Drage čitateljice i čitatelji, razmislite, jeste li u tom smislu možda i vi ustaše?

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.