Foto: Commons.wikimedia.org

Ove godine svetkovina svetog Josipa pada u nedjelju, stoga se odlukom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata njezina proslava prebacuje na ponedjeljak.

Sveti Josip, zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj.

Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda.

Bio je pobožan čovjek, znao je ići pravim putem. Imao je plemenitu dušu. Primio je Mariju i Isusa pod svoj krov, pratio ih kroz život i branio, prehranjivao ih je radom svojih ruku. Po duši je bio pravednik, tj. svetac, po dostojanstvu Marijin suprug, muž nebeske kraljice, a po zanimanju othranitelj Isusa, Sina Božjega. Bio je ponizan, skroman i šutljiv, nikada se nije uzdizao ili hvalisao pred ljudima. Josip je imao čast, da su mu kao glavi obitelji, bili poslušni i Isus, Sin Božji i Marija, Majka Božja. Josip zajedno s Marijom i Isusom čini Svetu obitelj. Svetkovina sv. Josipa slavi se 19. ožujka, a 1. svibnja je spomendan sv. Josipa radnika.

Vlada Dubrovačke Republike je 20. ožujka 1521. godine prihvatila prijedlog da se u Republici, svetkovina svetog Josipa slavi kao zapovijedni blagdan.

U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva.

Točnije, u saborskom protokolu od tih dana, na latinskom jeziku piše: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…”.

Tada je Hrvatska biskupska konferencija donijela odluku da se osobito mora štovati u Hrvatskoj. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.

Odlukom Hrvatskog nacionalnog vijeća Republike Srbije blagdan sv. Josipa jedan je od četiriju blagdana hrvatske zajednice u Srbiji.

Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu.

Na Generalnom kapitulu 1680. sveti Josip jednoglasno je izabran za glavnog zaštitnika Karmelskog reda. Papa Pio IX. proglasio ga je 1847. zaštitnikom sveopće Crkve. Papa Ivan XXIII. uvrstio je njegovo ime u Rimski kanon. Sveti zbor za bogoštovlje dekretom od 1. svibnja 2013. godine ime svetoga Josipa uključuje i u II., III. i IV. Euharistijsku molitvu, uvijek nakon spomena Djevice Marije a prije apostola.

Sveti Josip uzor očevima

Jedna od značajki koje bi trebale resiti pravog kršćanskog muškarca jest i umijeće odgoja, odnosno način na koji se muškarac odnosi prema svojoj djeci prenoseći na njih temeljne vrijednosti, odnos prema životu, radu, njihovoj majci (ženi) te u konačnici i odnos prema Bogu.

Josip je bio Isusov poočim, zastupnik njegova nebeskog Oca na zemlji, no u očima njegovih sunarodnjaka on je bio Marijin muž i Isusov otac. Kao takav, preuzeo je sve dužnosti koje idu s tom ulogom.

Izvor: narod.hr/svetijosip.com