Dobre predstave hrvatske U-17 nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Čileu razveselile su hrvatsku javnost. Hrvatska je ispala u četvrtfinalu od Malija, kasnijeg finalista natjecanja. Mladi izabranici Darija Bašića tako su ostvarili plasman među osam najboljih reprezentacija svijeta. Tri tjedna nakon Svjetskog prvenstva u Čileu dojmovi su se slegli pa smo odlučili razgovarati s hrvatskim izbornikom Darijom Bašićem.
Mladi trener hrvatske U-17 reprezentacije u razgovoru za narod.hr analizirao je nastup mladih nogometnih nada u Čileu. Bašić nam je otkrio što možemo očekivati od ove generacije, kakvo je stanje u mlađim selekcijama i među mladim hrvatskim trenerima te zbog čega je u ovoj generaciji čak 12 igrača iz zagrebačkog Dinama.
Narod.hr: Prije svega iskrene čestitke na uspjehu u Čileu. Nakon određenog vremenskog odmaka i nakon što su se slegli svi dojmovi i odradile analize, kako gledate na ostvarene rezultate u Čileu? Kakva su bila očekivanja prije odlaska na Svjetsko prvenstvo?
Prilikom odlaska na Svjetsko prvenstvo naša potajna nada i rezultat koji bi nas sve zadovoljio bio je prolazak grupe, odnosno prolazak u knock-out fazu. Kada smo vidjeli koji su nam protivnici u grupi, smatrali smo da je to dosta velik uspjeh s obzirom na protivnike unutar grupe, ali i s obzirom na neke okolnosti. Imali smo dva igrača koja su nam se ozlijedila i koja bi nam dobro došla u turnirskom načinu natjecanja. Dužina klupe je jako bitna kako bi svi mogli dati maksimum i tako priželjkivati neki rezultat.
Ono što je nas veselilo, posebno nakon pobjede protiv Nigerije, jest da smo osjetili da možemo daleko doći, a i javnost je osjetila da možemo ići do kraja. Mislim da smo pokazali zavidnu razinu nogometa, da se možemo nositi s najboljima na svijetu, a isto tako smo pokazali karakter.
Napravio se fantastičan rezultat, nemamo za čime žaliti, ali nam je bilo žao u trenutku nakon utakmice. Imali smo osjećaj da smo mogli pobijediti i proći dalje. Ali kada se realno pogleda slika, igrali smo protiv dvije top ekipe koje smo uspjeli pobijediti, to su Nigerija i Njemačka.
Imali smo put da smo igrali protiv finalista prvenstva pa nas je i taj ždrijeb potrošio. Realno u onome trenutku s obzirom na snagu Malija, a oni su fizički dominantni i biološki akcelerantniji, je bilo teško protiv njih igrati. S obzirom na ždrijeb i sustav natjecanja od grupe do knock-out faze sigurno je to ostavilo danak na nama, uz umor i potrošenost te sitne posljedice koje kroje formu na terenu. Ipak, mislim da možemo biti jako zadovoljni po pitanju rezultata.
Narod.hr: Plasman u četvrtfinale velika je motivacija za rad, ali i velika odgovornost. ‘Letvica’ je dosta visoko postavljena?
Slažem se. Ono što je sigurno pozitivno je da smo na pravom putu i da radimo dobre stvari. Igrači se razvijaju u dobrom smjeru, ali ovo što ste rekli je istina. Sada je kod ljudi i kod trenera u klubu veliko očekivanje od igrača. Ono što sam rekao u više navrata da tu sada treba biti dosta strpljiv i pametan. Ti dečki su pokazali da je pred njima razvojni put koji je stvarno dobar i dobro se razvijaju, ali treba uzeti u obzir da su to ljudi od 18 godina. Njihova forma i razvojni put će se sigurno mijenjati pa će biti boljih i lošijih utakmica.
Ne treba u niti jednom trenutku dovesti u pitanje jesi li oni ili nisu? Oni jesu kvalitetni, samo ih treba čekati, biti strpljiv. Bit će sigurno njihovih fantastičnih utakmica, ali će biti i jako loših utakmica. Treba s njima raditi na nogometnim stvarima, poticati ih, usmjeravati ih da bi bili svjesni zbog čega su ovdje gdje jesu. To je samo nogomet, njihov odnos prema nogometu i način na koji žive, a oni žive isključivo nogometnim životom.
Narod.hr: Mediji će tu imati veliku ulogu jer se (pre)često događa da se igrače diže u ‘nebesa’, a nakon što euforija splasne dolazi do sudara s realnošću.
Tako je. Moram reći da sam bio oduševljen interesom našim medija. To je za svaku pohvalu jer se stvorila pozitivna priča oko nas. Uloga je medija da se to dobro prezentira, a uloga nas trenera je da ih jednostavno vodimo pravim putem. Ovo je samo 1% onoga što se od njih očekuje, a na kraju ćemo vidjeti je li ovo bio rezultat ili nije. Ako iz ove generacije tri ili četiri igrača dođe u A selekciju znači da je ovo uspjeh i da smo mi svi u prethodnim etapama napravili pravu stvar. To je najbitnije.
Narod.hr: Upravo to je bilo moje sljedeće pitanje, znači može se procijeniti da bi tri ili četiri igrača iz ove selekcije u A reprezentaciji bilo uspjeh?
Kada bi taj broj bio u A reprezentaciji to bi bio velik uspjeh. Mogli bismo reći da bi to bilo ‘osvojeno Svjetsko prvenstvo’. Bio bi to fantastičan rezultat jer onda bismo imali i određen broj igrača koji bi bili u nekoj od liga petice, u jačim ligama ili u jačoj ekipi HNL-a.
Narod.hr: Pitanje koje se uvijek rado postavlja našim izbornicima, bez obzira o kojem sportu se radi jest: da li biste sada mijenjali nešto da možete? Isto pitanje upućeno je i vama.
Što se tiče tih promjena, imam svoju ideju i viziju o tome. Kada znate ishod normalno je da biste mijenjali neke stvari. Po pitanju promjena, ujedno i stalne edukacije sam dosta pozitivan. Smatram da u utakmicama koje dobijete ima stvari koje biste trebali mijenjati da bi se igrači razvijali u dobrom smjeru, kada se izgubi to je onda još više tako. Kada pogledam unazad što sam radio, i prije tri, četiri godine, neke stvari bih sigurno radio drukčije.
Promjene su dakle bitne. Što se tiče ovoga prvenstva, ne postoji tuga i žalost i zato smatram da smo izvukli maksimum, smatram da bismo svi potpisali ovakav uspjeh prije prvenstva. Što se tiče tih trenerskih poteza, nije bilo sve savršeno, jer ne postoji savršena utakmica. I kada izgubite 5:0 nije sve toliko loše, isto tako i kad je obrnuto.
Narod.hr: Dosta ste mlad trener, imate 30 godina. Na mjestu izbornika ste naslijedili Luku Pavlovića, u svibnju ste nastupili u Bugarskoj na Europskom prvenstvu za ovu kategoriju. Isto se doguralo do četvrtfinala. Kako se kao trener nosite s pritiskom ovoga posla? Dosad ste bili angažirani u Naftašu, Prečkom, Zagrebu i Lučkom. Kako je uopće bilo uskočiti u poziciju izbornika i kao mlad trener raditi s mladim igračima?
Što se tiče pritiska, moram reći da imam dobru toleranciju na pritisak. Mislim da pritisak nekada može biti dobar i da čovjeka tjera da bude bolji, kvalitetniji i da se koncentrira na usavršavanje. Dakle, to sam doživljavao isključivo kao nešto pozitivno. Straha apsolutno nisam imao, jer se cijeli život educiram, pripremam i čekam svoju priliku. U svakome trenutku sam dakle morao biti spreman, to je tako.
Treba ipak reći da sam imao veliku odgovornost, najprije prema ljudima koji su me tu postavili. Prije svega gospodina Jozaka koji u tome dijelu odigrao značajnu ulogu u mojem postavljanju. Imao sam veliku odgovornost prema njemu, prema Savezu, naravno i prema igračima te svom stručnom stožeru.
Svi su vidjeli da dajem svoj maksimum, i da ono što govorim i vjerujem – radim. U svemu tome jako uživam i to je prekrasna etapa i dio mog trenerskog posla, ali i života. Živim svoje snove, oduvijek sam htio ovo raditi, biti na terenu s igračima i raditi. Nema straha ni pritiska, idemo maksimalno raditi što bolje možemo i vjerovati u ono što činimo.
Narod.hr: Spomenuli ste odgovornost prema Hrvatskom nogometnom savezu i prema Romeu Jozaku. Kakva je suradnja s tehničkim direktorom Saveza? Posljednjih se mjeseci dosta govorilo o njegovoj odgovornosti u radu. Kakvi su ciljevi postavljeni pred vas od strane HNS-a, od tehničkog direktora i koliko je trajanje vašeg ugovora sa Savezom?
Moram prvo reći da je komunikacija na vrhunskom nivou, na dnevnoj bazi se čujemo i komuniciramo. Tako je bilo i u kvalifikacijama za Euro, i za vrijeme Eura, pa i sada je tako. Ciljevi koji su bili postavljeni pred mene su bili da se i na Europskom i na Svjetskom prvenstvu pokažemo u najboljem svijetlu.
Da ne dopustimo da nas netko nadigra, razbije ili da to ode u jednu vrstu debakla. Uspjeh je bio svaki prolazak u knock-out fazu. Sve više od toga bilo je više od očekivanog, a tako je bilo i u Čileu. Svi ciljevi su ostvareni, od prvog kojeg smo zacrtali, pa čak i do viših ciljeva.
Što se tiče ugovora i mog posla u Savezu, moram reći da su me ti ljudi tu postavili, vjerojatno računaju na duže vrijeme sa mnom. Ugovorom jesmo vezani, to stoji na papiru, ali ti datumi su nebitni. Sljedeći korak je da zajedno s Petrom Krpanom i 99′ godištem probamo proći kvalifikacije do Europskog prvenstva. To je sljedeći naš projekt. Nakon toga mi i ljudi iz Saveza, koji imaju cilj i ideju, ćemo vidjeti kako i što ćemo dalje raditi i razvijati.
Narod.hr: Kada bismo govorili o individualcima u našoj reprezentaciji, nekako su najviše iskočili Brekalo i Moro, iako ima dosta dobrih igrača na ostalim pozicijama. Možete li nekoga izdvojiti s čijim ste napretkom posebno zadovoljni?
Ono što uvijek volim spomenuti jest da svaka ekipa koja dođe do visokog plasmana, mora imati dva ili tri igrača koji će iskočiti. Ali na način da njih ekipa izbaci kao produkt kvalitetne igre, to se dogodilo kod Brekala i More. Svakako tu treba spomenuti i ostale. Soldu kao stopera koji je odigrao na vrhunskom nivou, i dobar je u kontinuitetu. Kalaica je isto tako bio dobar kroz ovo natjecanje, Erlić također, vratar Šemper… Igrači koji odrađuju taj dio posla koji nije vidljiv prema vani, ali je itekako bitan i oni uvijek drže visoku razinu stabilnosti u igri.
Upravo to je kvaliteta ove momčadi, kroz velik broj utakmica smo bili stabilni i na visokom nivou. Onda se uvijek dogodi da netko iskoči iznad te granice, i odigra nešto bolje i kvalitetnije. To je upravo produkt ovoga što sam rekao. Normalno da Brekalo koji kao profil igrača ima izrazit dribling, koji može riješiti situacije ‘jedan na jedan’, zahvaljujući momčadi dolazi do izražaja. On je vrhunski talentiran za takve stvari.
Narod.hr: Dosta kritika upućeno je vama, HNS-u i ovoj reprezentaciji da je u ovoj generaciji većina igrača iz Dinama. Radi se o čak 12 igrača u ovoj selekciji. Znamo da se radi o generaciji koja je 2013. na Old Traffordu osvojila Nike Cup. Da li se zaista radi o tolikoj koncentraciji kvalitete u jednome klubu? Zašto ima najviše igrača iz zagrebačkog Dinama u ovoj selekciji?
To je ono što sam već nekoliko puta odgovorio. Dinamo ima jako dobar proces selekcije, od skautinga igrača pa sve ostalo. Oni doslovno ono što je najkvalitetnije u jednom godištu probaju dovesti kod sebe u klub. Kod generacije 98′ se dogodilo da je to – to. Oni su veliku koncentraciju igrača iz cijele Hrvatske doveli kod sebe u klub.
To se dogodilo zahvaljujući selekcijskom procesu. Oni su to i pokazali jer su izdominirali svojim godištem, imali su 30 pobjeda iz 30 utakmica u ligaškom sustavu natjecanja, a zaostatak ostalih klubova bio je jako velik. Mi smo uspjeli selekciju pojedinačnu napraviti iz ostalih klubova, ali mislim da za ovu generaciju je Dinamo ipak broj 1. To što se dogodilo da je 12 igrača u reprezentaciji iz Dinama je sasvim realna slika.
Narod.hr: Kako komentirate razvoj naših mladih igrača na području cijele Hrvatske? Znamo da je sport dosta vezan uz gospodarsku situaciju u državi koja nažalost nije najbolja. Koji su po vama naši ključni problemi i što bismo morali popraviti da bi taj razvitak bio što bolji?
Što se tiče ovog dijela o vezi sporta i gospodarstva to ste dobro rekli. Kako mi budemo kao država rješavali naše ekonomske probleme tako će se i kvaliteta trenažnog procesa i rada u nogometu povećavati. Ono što vidim kroz rad i predavanja na Akademiji je da se sve više trenera educira i radi na sebi.
Sigurno je to jedno bogatstvo jer se onda može sustavnije i kvalitetnije raditi s djecom. Ono što sam kroz zadnjih godinu dana primijetio, kako komuniciram sa šefovima škola iz cijele Hrvatske, je da su se klubovi dosta unaprijedili.
Rijeka recimo dosta iskače i ulaže u omladinski pogon, u razgovoru sa šefom škole Hajduka vidim da i oni rade dosta na tome. Istra je polako počela mijenjati neke stvari. S područja Slavonije i Baranje se preko Krpana čujem s brojnim trenerima i vidim da se puno radi te da nogomet napreduje. Naravno da bismo mi htjeli vidjeti odmah nekakve promjene, ali treba vremena.
Mislim da promjene idu u dobrom smislu pa i ovaj naš rezultat je proces jednog višegodišnjeg rada. Vidjet ćemo kroz vrijeme koliko smo napravili na razini Hrvatske, recimo kad generacija 2000. dođe do U-19 reprezentacije. Mislim da je nogomet s obzirom na naš broj na dosta visokoj razini. Dosta smo fanatični po pitanju nogometa, što je svakako dobro. Treneri u klubovima rade u teškim uvjetima i trebamo uložiti u infrastrukturu da bi uvjeti bili još bolji.
Ključ leži u još većoj edukaciji, a vidim da se broj trenera koji se educiraju povećava. U gotovo svakom klubu imate barem jednog educiranog trenera i to je pravo bogatstvo i svakako pozitivna stvar. Ako kroz sljedeće godine poboljšamo infrastrukturu pa da klubovi imaju bolje terene i kvalitetnije uvjete to će se podići na još višu razinu. I ako se uz ovo nabrojano situacija u državi popravi, a vjerujem da hoće jer smo snažni ljudi i možemo se izvući iz svih problema, tako će i stanje u nogometu biti puno bolje. Ljudi će se onda i više okrenuti sportu te će se i kvaliteta povećati. Ipak s obzirom na broj stanovnika mislim da radimo čuda u našem sportu.
Narod.hr: Spomenuli ste edukaciju trenera. Prevladava mišljenje da naši mladi stručnjaci ne mogu dobiti pravu šansu. Kako je stanje s našim mladim trenerima? Pruža li se njima prava prilika?
Kroz fakultet i Akademiju sam primijetio da imamo dosta mladih i kvalitetnih kadrova. E sad treba vidjeti što znači ‘mlad trener’? Da li se misli na čovjekove godine ili na trenersko iskustvo? Mislim da trebamo malo više vjerovati u svoje kadrove, dakle ne moramo smatrati da su u inozemstvu uvijek kvalitetniji treneri jer imamo i kod nas jako dobrih i pametnih trenera.
Imamo trenere koji su imali dobru igračku karijeru pa su se educirali, imamo i one koji su imali slabije karijere ali su ogroman trud uložili u edukaciju. Mislim da je ključno stvoriti dobru komunikaciju između mladih i onih iskusnijih trenera. Kao što sam i ja imao sreću da me u određenom periodu karijere educiraju Ilija Lončarević i Valentin Barišić koji su iskusni treneri. Dakle treba dati šansu mladima i vjerovati u njih, ali uz mentorstvo starije i iskusnije generacije. Na tome bi se moglo svakako još raditi i time pomoći mlađoj generaciji.
Narod.hr: Ilija Lončarević, čije ste ime spomenuli, više nije u Savezu. Možete li vi dati odgovor koji je razlog tome?
To bi trebalo pitati gospodina Lončarevića, vidjeti kakvi su bili odnosi između njih. Nekad dolazi do pucanja komunikacije, a koliko imam informaciju oni se jesu razišli. Kada se čujem s njime ne razgovaramo o tome, već prevladavaju nogometne teme. To je pitanje osobne stvari u koju iskreno ne bih ulazio.
Narod.hr: Situacija u hrvatskom nogometu u posljednjih tjedan dana je dosta turbulentna. Kakav je vaš komentar na uhićenja Zdravka Mamića i Damira Vrbanovića?
Neke stvari se događaju, nekad i uz veliku pompu oko svega, i ne moguće je reći da se ništa ne događa i da sve prolazi. Sigurno je da se događaju stvari za koje će se na kraju vidjeti kakve su i što su, do koje je granice i kako išlo, ili nije išlo, tko je u pravu ili nije u pravu. Za to su nadležna tijela koja će se baviti time. Dinamo i HNS i dalje funkcioniraju, a treneri moraju raditi svoj posao. Govoriti o tome tko je ili nije kriv nije na nama trenerima.
Sigurno da nekada nije ugodno raditi kada se u medijima piše o negativnim stvarima, bilo bi puno ljepše da se piše o lijepim nogometnim temama i događajima. Ali u životu se događa svašta, treba se fokusirati na rad, a ove stvari rješavaju drugi ljudi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
