Iako su pisanice još pretkršćanski običaj, danas su one postale simbolom Uskrsa. Simboliziraju proljetno buđenje prirode i novog života. One se tradicionalno daju na dar. U prošlosti su mladići djevojkama, ali i obrnuto, darivali obojana jaja (pisanice) kao znak ljubavi i privrženosti. Također, šarana jaja su korištena kao simbol izmirenja. Tako su osobe darivajući jedne drugima šarano jaje prešutno tražile oproštenje ili ga davale. Prema vjerovanju pisanica ili bojano jaje trebala bi zaštiti od zlih sila. Zbog toga se ljuska od tih jaja mljela i bacala na polja, oranice i stavljala u staje.
Obojena jaja su nađena već u pretpovijesnim grobovima.
Kod starih Egipćanja i drugih naroda postojale su legende da je svijet nastao iz jajeta. Iz tih raznih starih vjerovanja kršćanstvo je preuzelo jaje kao simbol ponovnog rađanja i novog vječnog života.
Tako sveti Augustin u 5. stoljeću spominje da je jaje kršćanima simbol Kristova uskrsnuća, no tek se u 10. stoljeću počinje širiti običaj darivanja tog simbola za Uskrs.
Pisanice su simbol novoga života i Isusovog uskrsnuća. U prošlosti, jaja su se bojala prirodnim bojama, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Boje i motivi pisanica imaju simboličko značenje.
Jaje je vrlo prikladan predmet za bojanje, zbog svoga obloga oblika i dovoljno čvrste ljuske. Za bojanje se mogu uzeti jaja bilo koje ptice, najčešće su kokošja jaja. U prošlosti su se jaja bojala na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Prije bojanja, jaje se može i ispuhati; kroz probušenu rupicu iscure bjelanjak i žumanjak pa ostane samo ljuska jajeta. Tako jaje ima duži vijek trajanja.
Najčešće prirodno bojanje jaja je pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras. U Podravini i većem dijelu Slavonije, biljni ornamenti gotovo su jedini ukras. U Slavoniji su često kombinacije biljnih ornamenata i geometrijskih ukrasnih likova. U Dalmaciji se kao simboli mogu naći srce, rozeta ili nešto slično.
Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama, da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.
Jaje unutar ljuske sadrži novi život, koji se rađa probijanjem ljuske. Kao takvo, jaje je simbol novoga života te Isusova napuštanja groba i uskrsnuća. Crvena boja pisanica simbolizira Isusovu Krv, čijim je prolijevanjem dao žrtvu za otkupljenje ljudskoga roda. I znakovi na pisanicama imaju svoje simbolično značenje: krug oko jajeta predstavlja vječnost, točkice su Marijine suze, dok je trokut simbol Presvetog Trojstva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
