Kako obaviti razgovor s djecom o ratu u Ukrajini?

Kad su vijesti o invaziji na Ukrajinu počele pristizati, srce mi se stisnulo. Slušajući o obiteljima koje su rastrgane jer su roditelji otišli u borbu, srce mi se slomilo. Brinula sam se zbog izgubljenih života i prestravljene djece koja su se skrivala u improviziranim skloništima, piše Wendy Wisner na Verywellfamily.

Također sam se brinula za svoju djecu, ovdje u SAD-u. Znala sam da će, čak i ako ih pokušam zaštititi, čuti o tome što se događa. Htjela sam biti sigurna da neće biti previše uplašeni zbog priča i slika koje se prikazuju na televiziji i društvenim mrežama.

Posebno sam se brinula za svog četvrtaša, koji je osjetljiva duša, a da ne spominjem koliki je poznavatelja povijesti i zemljopisa. Kad smo prvi put započeli razgovor o ratu u Ukrajini, zauzeo je intelektualni pristup – nabrajajući povijesne činjenice o prošlim sukobima u tom području i pitajući se kako bi se karta Europe mogla promijeniti ako Ukrajinu preuzmu ruske snage.

Nekoliko dana poslije, djelovao je tmurnije. Njegov učitelj je spomenuo sukob u školi, a njegov je odgovor bio: “Volio bih da ljudi jednostavno prestanu pričati o tome!” Znala sam da ga muči slušanje o tome. Kako objasniti nasilje, gubitak ljudskih života i traume koje uzrokuje rat, a da to ne bude potencijalno traumatično iskustvo za dijete?

Znam da nisam jedina koja ne zna koji je najbolji način razgovora s djecom o tim temama – kako uravnotežiti da budu informirani, a pritom se pobrinuti da njihovo mentalno zdravlje ne bude narušeno. Imajući to na umu, obratila sam se nekolicini stručnjaka na tom području u potrazi za savjetima kako pomoći našoj djeci u ova izazovna vremena.

Zašto je važno razgovarati o ovoj temi?

Možda bi bilo primamljivo jednostavno zanemariti tu temu i nadati se da dijete neće puno čuti o tome, ali to vjerojatno nije najbolji pristup, kaže Nakia Scott, dr. med., ABIHM (American Board of Integrative Holistic Medicine), dječja i adolescentna psihijatrica. Čak i ako ih želite zaštititi od te teme, većina djece ima pristup društvenim mrežama, čut će o događajima od svojih prijatelja ili će čuti vijesti na TV-u, kaže dr. Scott.

Ključno je imati sigurnu odraslu osobu koja će im pomoći u procesuiranju ovoga što se događa. „Djeci može biti vrlo zastrašujuće slušati priče o teroru i ratu bez razumijevanja konteksta“, objašnjava dr. Scott. „Na primjer, mlađa djeca u našoj zemlji mogu se pitati je li rat u Ukrajini blizu mjesta gdje žive i jesu li u opasnosti.”

Sasvim je razumljivo ako se osjećate neugodno otvarajući tu temu, kaže Megan Ledet, LCSW (Licensed Clinical Social Workers) i potpredsjednica Službe za adolescente Lightfully Behavioral Health. „Apsolutno je normalno da roditelji oklijevaju ili osjećaju otpor prema razgovoru sa svojom djecom o ratu. Imamo prirodni instinkt da zaštitimo svoju djecu od onoga što je u životu neizvjesno, prijeteće, nepoznato ili izaziva tjeskobu.”

Ipak, važno je da tu temu pokušamo proraditi sa svojim emocijama i pronađemo način da je iznesemo našoj djeci.

„Djeca će se ugledati na svoje roditelje da bi naučili upravljati izazovnim emocijama i zbog toga spremnost da razgovarate s njima, čak i ako vam je neugodno, može biti način oblikovanja zdravog pristupa teškim osjećajima”, kaže Jennifer B. Dragonette, doktorica psihologije, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije.

Sedam savjeta stručnjaka kako voditi ovakav razgovor

Znati da su ovakvi razgovori važni je jedno, a pronalaženje najboljeg načina za njihovo vođenje je nešto drugo. Ovo su savjeti stručnjaka za vođenje razgovora o ratu u skladu s dječjom dobi.

Neka budu primjereni dobi za razgovor

Vaš će predškolac imati drugačiju sposobnost razumijevanja rata od vašeg osnovnoškolca. Isto tako, razgovor s tinejdžerom zahtijevat će sasvim drugačiji pristup nego za mlađu djecu.

Mlađoj djeci će možda trebati općenitije objašnjenje, kaže dr. Dragonette. „Može pomoći da mlađoj djeci damo do znanja kako se trenutačno u svijetu zbiva sukob koji je zastrašujuć te da mnogi odrasli pokušavaju pomoći da bi se ljude odvelo na sigurno”, predlaže ona.

S druge strane, starija su djeca vjerojatno preko prijatelja ili društvenih mreža već čula za sukob. Budući da su sposobni bolje razumjeti koncepte o vladama i ratu, kulturi s njima možete voditi izravnije razgovore, obraćajući pozornost na njihove emocionalne reakcije dok prolazite kroz te teme, kaže dr. Dragonette.

Izaberite pravo vrijeme i mjesto za razgovor

Najbolje je odabrati vrijeme za razgovor o nečemu poput rata kada je vaše dijete opušteno i otvoreno. „Neka djeca su najspremnija za rasprave ujutro, u autu na putu kući iz škole ili za vrijeme večere. Vrijeme rasprave o ratu, ili bilo čemu teškom, u potpunosti ima veze s jedinstvenim potrebama vašeg djeteta”, kaže Ledet.

Ledet kaže da je najbolje izbjegavati razgovor o teškim temama tijekom trenutaka stresa, a dr. Dragonette preporučuje izbjegavanje te teme prije spavanja.

Usredotočiti se na one koji pomažu

Koliko god rat bio grozan, uvijek postoje priče o nadi, velikodušnosti, snazi i ustrajnosti ljudskog duha. Možete se usredotočiti na te priče, kaže dr. Dragonette. „Pronađite pozitivne priče koje ćete podijeliti sa svojom djecom, kao što su organizacije koje dolaze u pomoć ljudima u potrebi ili mladi ljudi koji se strastveno zalažu za mir”, predlaže ona.

Također možete potaknuti svoje dijete da bude pomagač, kaže dr. Monica Barreto, pedijatrijska psihologinja u Orlando Health Arnold Palmer, bolnici za djecu. Na taj način u toj situaciji možete svojem djetetu dati svrhu i učiniti da se osjeća manje bespomoćno.

„I za mlađu i za stariju djecu, pronalaženje načina da se pomogne može biti utješno i može im dati osjećaj kontrole“, kaže dr. Barreto. „To može biti davanje donacije, pisanje pisma ili crtanje slike.“

Pitajte ih što oni znaju

Umjesto da dijete zasipate informacijama, možete mu postaviti otvorena pitanja da biste procijenili što već zna. Time će razgovor biti manje jednostran, kaže Ledet. Također se možete usredotočiti na ono što već znaju i krenuti odatle.

„Pitajte svoje dijete što je čulo o ratu i kako shvaća događaje koji se trenutačno zbivaju”, preporučuje Ledet. „Pitajte ih kako se osjećaju u vezi s tim što se događa. Potaknite ih da postavljaju pitanja i ostavite razgovor otvorenim.”

„Imajte na umu da ne morate znati niti imati sve odgovore“, kaže dr. Barretto. U ovom slučaju, u redu je reći svom djetetu da trebate potražiti neke informacije te da ćete im odgovoriti poslije, objašnjava ona.

Budite svjesni njihovih reakcija

Svako dijete će malo drugačije reagirati na te razgovore i možda vam neće moći izravno reći plaši li ih nešto ili im je neugodno. Pokušajte biti što svjesniji kako se mogu osjećati.

„Kad razgovarate o ratu i primijetite kako se oči vašeg djeteta šire, to bi mogao biti znak da ga je ono što ste rekli možda zaprepastilo”, kaže Ledet. „Tada recite nešto poput: ‘Primijetila sam tvoju reakciju na ono što sam upravo rekla, hajdemo razgovarati o tome kako si se zbog toga osjećao’. To može uvelike doprinijeti razvoju povjerenja i pomoći našoj djeci u osjećaju sigurnosti i suzdržanosti.”

Glavna ideja je da želite stvoriti siguran prostor da biste dopustili svom djetetu da „osjeti osjećaje“, prilagodite vaš ton kada je to potrebno i dajte djetetu prostor koji mu je potreban za obradu osjećaja.

Ograničiti medije

Ovih dana, s medijima koji su nam doslovno na dohvat ruke, može biti teško zadržati djecu podalje od 24-satnog ciklusa vijesti. No dr. Scott predlaže da pokušamo ograničiti izloženost djece, osobito u vrijeme emitiranja slika nasilja i rata.

„U nekim kućanstvima, televizor je stalno uključen tijekom dana zbog pozadinske buke”, napominje dr. Scott. „Ovo može biti posebno štetno u vrijeme rata kada može biti užasnih i grotesknih slika i zvukova.“

Dr. Scott također predlaže da razgovaramo s našom starijom djecom i tinejdžerima o ograničavanju upotrebe medija. Možete razgovarati s njima o učincima izloženosti uznemirujućim vijestima i slikama te predložiti ograničenja medija tijekom tog vremena.

Učinite to malo po malo

Nakon nekoliko dana neprekidnih razgovora, zamolila sam svog četvrtaša da procijeni koji je najbolji način za razgovor s djecom o ratu. Njegov odgovor? Učini to malo po malo: nemoj zatrpavati svoje dijete s previše informacija odjednom. „Možda razgovarati o tome svaki dan po malo“, predložio je.

Dr. Scott se slaže s takvim pristupom. Također napominje da ćete možda otkriti da, kad s djetetom započnete razgovor o ratu, ono jednostavno možda neće biti spremno. U redu je: neka vaš prvi razgovor jednostavno bude uvod u temu i pričekajte da dijete bude spremno za više.

„Ako dijete nije spremno razgovarati o temi rata, prihvatite to“, savjetuje dr. Scott. „Možda im treba vremena i možda će im biti ugodnije da se poslije  ponovno vrate na temu.“

Savjet za kraj

Kako god razgovarali o ratu sa svojim djetetom, važno je zapamtiti da su sva djeca različita i zahtijevaju različite pristupe složenoj i emocionalno intenzivnoj temi kao što je ova. Pokušajte susresti svoje dijete tamo gdje se trenutačno nalazi i budite svjesni načina na koji reagira na tom putu.

Ako se dijete čini posebno uznemireno ili pogođeno svjetskim događajima, razmislite o pronalaženju dječjeg terapeuta s kojim će razgovarati. Možete pitati svog pedijatra za savjet. Ako je vaše dijete školske dobi, možete se za mišljenje obratiti i njihovom školskom psihologu.