Dana 15. veljače 1991. osnovana je (zapravo obnovljena) Višegradska skupina koja se sastoji od četiri bivše komunističke zemlje Srednje Europe: Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke. Pokrenuta je zbog zajedničkog povijesnog kontinuiteta, gospodarskog i drugog povezivanja tih zemalja.
Višegradska skupina dobiva na značenju i snazi posebno zbog snažnog otpora nekim mainstream trendovima sa Zapada kao: antimigracijska politika, odnos prema Rusiji (tu nema potpune konzistentnosti te 4 zemlje), politika zaštite obitelji i braka, gospodarska suradnja, pravac Baltik-Jadran i dr.
Povijesna pozadina Višegradske skupine – višestoljetna regija Hrvatske
Ideja o suradnji srednjoeuropskih država, prepoznavanje zajedničkih interesa te suradnja u vezi s tim interesima prisutna je u našoj regiji još od srednjeg vijeka. U višegradskoj kraljevskoj palači izgrađenoj sjeverno od Budima u studenome 1335. godine na inicijativu mađarskog i hrvatskoga kralja Karla I. Roberta, održano je vijećanje na kojem su sudjelovali poljski kralj Kazimir III. i češki kralj Ivan Luksemburški. Cilj je sastanka triju kraljeva bio da otklone neprijateljstva i izgrade politički sporazum o gospodarskim i trgovinskim pitanjima koja se odnose na njihova kraljevstva.
Suradnja je obnovljena u veljači 1991. godine u mađarskom gradu Višegradu kada su mađarski premijer József Antall, predsjednik Poljske Republike Lech Walesa i predsjednik Čehoslovačke Vaclav Havel potpisali Višegradsku deklaraciju. Podjelom Čehoslovačke 1993. godine i danas prosperitetna Višegradska skupina (V4) ima četiri članice.
Višegradska skupina – zaštitni znak Srednje Europe
U posljednja je dva desetljeća Višegradska četvorka postala političkim zaštitnim znakom. Suradnja četiriju zemalja upotpunjena je u gospodarskim, trgovinskim, euroatlantsko- integracijskim, sigurnosno-političkim pitanjima te pitanjima politike susjedstva i europske politike.
Glavni se voditelji višegradskih zemalja još od razdoblja pregovora o pridruživanju Uniji usuglašavaju u istaknutim europskim pitanjima te prije svakog zasjedanja Europskog vijeća usuglašavaju svoje stavove. Suradnja V4 u mnogobrojnim je slučajevima donijela značajne uspjehe u ostvarivanju njihovih interesa u Bruxellesu, među kojima možemo spomenuti kohezijsku politiku, zajedničku agrarnu politiku, energetsku i klimatsku politiku, zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, politiku susjedstva te proširenje Unije i rad Schengenskog sustava.
Bitno je istaknuti kako su zemlje Višegradske skupine ostvarile impresivne rezultate u pogledu gospodarskog rasta i industrijskog razvoja. U deset prvih godina članstva u EU (između 2004.-2013.) su udvostručile BDP, pri čemu su samo pogodnosti članstva (u vidu korištenja EU fondova) doprinosile 1% rasta na godišnjoj osnovi. Izvozna bilanca rasla je trostruko brže nego izvoz “starih” članica EU u istom razdoblju, dok su prihodi iz vanjskotrgovinske interakcije sa zemljama izvan EU učetverostručeni.
Razvojni put svake pojedine članice Višegradske skupine stoga je i za Hrvatsku poučan primjer tranzicijske uspješnosti, koji svjedoči o konkretnom uspjehu malih i relativno slabih socijalističkih gospodarstava koja su se 1991. nakon sloma Sovjetskog saveza našla “nezaštićena” na globalnoj pozornici liberalne ekonomije i tržišnog natjecanja.
Višegradska skupina ima vrlo aktivnu političku i gospodarsku suradnju s baltičkim zemljama, Bugarskom, Rumunjskom, Slovenijom i Hrvatskom.
Svijetla budućnost Višegradske skupine – i Hrvatske!
Jedan od prioriteta Višegradske skupine trenutačno je stvaranje suvremenih prometno-infrastrukturnih veza smjera sjever-jug od Baltika do Hrvatske, kao i energetsko-tržišnih veza tih zemalja.
U vrijeme trenutnih političkih i drugih procesa u Europi i svijetu (mostobran u migracijskim procesima, brana gender ideologije, pitanja naftnih i plinskih tokova, strateška prometna europska transverzala sjever-jug i dr.) Višegradska skupina dobiva na velikom značaju.
Suradnja Višegradske skupine s Hrvatskom (i Slovenijom) sastoji se ne samo u zajedničkim vrijednostima ili postojećim zajedničkim interesima u vezi s politikama EU-a i proširenja Unije nego i činjenici uzajamnih prednosti da su Hrvatska i Slovenija prirodna južna vrata Višegradske skupine.
Iako je Hrvatska prvi službeni poziv za učlanjenje u V4 primila 1991., aktivnije približavanje poduzet će 2015. kada je tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sudjelovala na dvodnevnom sastanku predsjednika država Višegradske skupine u Mađarskoj kao posebna gošća. Ona je tada zahvalila V4 na partnerskom odnosu prema Hrvatskoj te je istaknula kako je „energetsko povezivanje naših država u zajedničkom interesu”. Zanimljivo je da je intonirana i hrvatska himna „Lijepa naša domovino“ i to prva po redoslijedu!
Bivše hrvatske vlasti zanemarivale su vrijednost Višegradske skupine i bile ponajviše regionalno okrenute prema balkanskim zemljama, posebno Srbiji. Gđa Kolinda Grabar-Kitarović Hrvatska aktivno se okrenula drugoj regiji: prostoru kojem je pripadala stotinama godina i s kojim dijeli teret komunističkog nasljeđa.
Trenutačna hrvatska vlast ne pokazuje zanimanje za priključivanje Republike Hrvatske Višegradskoj skupini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
