Boris Beck: Sredovječni ljudi koje je liječnik eutanazirao nisu došli u bolnicu umrijeti…

Boris Beck
Foto: Narod.hr

Ljudi ne umiru samo od korone. Recimo, u Berlinu su prošli tjedan uhitili Stefana R. koji je prije dva mjeseca, preko gay stranice za upoznavanje, pozvao doma 44-godišnjeg inženjera elektronike Stefana Trogischa, ali ne zbog druženja, nego da ga ubije i pojede. Da nije njegove oglodane kosti bacio u obližnji park, pitanje je kada bi berlinski ljudožder bio otkriven, piše Boris Beck za Večernji list, u kolumni koju djelomice prenosimo.

Istog dana kad su nađene kosti nesretnog inženjera, u Essenu je uhićen liječnik Sveučilišne bolnice koji je dao smrtonosne injekcije dvama pacijentima, teško oboljelima od korone. Jedan je imao 47 godina, a drugi 50, i bili su na samrti, a doktor ih je koknuo u dogovoru s obitelji. Međutim, veliko je pitanje koliko su i kakvih zakona prekršili. Što se kanibalizma tiče, zakonodavac ga nije predvidio kao zločin, tako da zapravo nije kažnjivo jesti ljude. To se ustanovilo 2001. nakon stvarno bizarnog slučaja, a što se može, opet u Essenu.

> Liječnik ubio 2 pacijenta s koronom, tvrdi na zahtjev obitelji

Pomaganje pri samoubojstvu je zabranjeno, a do veljače ove godine bila je zabranjena i institucionalno organizirana eutanazija, ali tada je Savezni ustavni sud u Karlsruheu zaključio da se eutanazija ne smije zabranjivati.

Slučajevi toliko različiti, a toliko slični. I Stefan R. i liječnik Sveučilišne bolnice vole ljude, svaki na svoj način. Stefan R. voli ih onako kako ja volim čokoladu, ljubavlju pogubnom za objekt te strasti. Liječnik iz Essena voli ljude tako da im ne dozvoljava patiti – pa ako ih ne može izliječiti, uvijek ih može skratiti za glavu. Inženjer Trogisch nije došao nepoznatomu da ga ubije, došao je računajući na određeni zabavni i ugodni susret; ni eutanazirani, neimenovani sredovječni ljudi, nisu došli u bolnicu umrijeti, nego ozdraviti – ali, eto, njihove nade nisu bile ispunjene.

(…)

A što je nego eutanazija, samo se tako ne naziva iz obzirnosti, ono opetovano izjavljivanje da nema respiratora za sve i da se mora birati tko će dobiti kisik, a tko ne? U ovoj krizi bez presedana, dok se društvo drobi kao u nekom divovskom stroju što nas steže sve više, i dok se urušavaju škole, bolnice i crkve, nije li svatko svakome neprijatelj, svatko svakomu vuk, i zar nije postalo jedino pravilo: pojedi ili ćeš biti pojeden?

Uz neminovni epilog da se one slabe i suvišne baca iza sebe. Bio bi to pakao na zemlji da nema požrtvovnosti: liječnika i medicinskih sestara koji svoje smjene odrađuju u onim užasnim svemirskim odijelima, nemoćno gledajući kako im pacijenti umiru; učiteljica i učitelja koji održavaju i on-line i off-line nastavu, ulažući neizmjeran trud da bi se ispredavali barem nešto; uopće svih onih koji skrbe o nekom drugom, i ne gledaju koga će pojesti, i ne razmišljaju o tome hoće li biti pojedeni.

(…)

Uostalom, i kapitalizam je poredak kanibalizma i eutanazije: onoga koji još ima mesa na kostima oglodat ćemo, bez obzira na to jesmo li korporacija, banka, osiguravajuće društvo ili porezna uprava; onoga kojega smo oglodali, bacit ćemo preko palube. Nikakvo čudo da ljudi prihvate te vrijednosti i da im se prilagode – da se nude ljudožderu da ih pojede, i da u tome uživaju, i da mole doktora za otrovnu injekciju, pa da umru sa smiješkom na licu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr