„Kao predsjednik Memorijalnog odbora Yad Vashem i kao predsjednik Knesseta, imao sam priliku pozdraviti velik broj svjetskih vođa. Neki od njih tražili su oproštaj u ime svog naroda i njihove povijesti. To su, između ostalog, učinili i predsjednici Poljske. Međutim, nikad nisam čuo takve isprike od predsjednika Francuske (zemlje koja je surađivala s Nijemcima i imala je fašističku vladu) ili belgijskih, slovačkih ili talijanskih čelnika.
Takve se riječi očekuju od poljskih čelnika, a kad te iste riječi ne izgovore čelnici drugih zemalja, to se onda ne smatra se skandalom“ govori Szewach Weiss, bivši predsjednik Knesseta i Memorijalnog muzeja holokausta Yad Vashema.
Ovaj vrlo utjecajni političar i borac za istinu o holokaustu javno se pita: zašto se Poljake i dalje traži da se ispričavaju zbog genocida na njihovom teritoriju koji je počinila nacistička Njemačka, piše visegradpost.com
Dr. Szewach Weiss je rođen u Poljskoj, a od smrti spasili su ga Ukrajinci i Poljaci.
„Prije nekoliko mjeseci posjetio sam grad u kojem sam živio kao dijete, Boryslav (danas u Ukrajini). Gradonačelnik grada, mladić koji govori poljski, pozvao nas je u posjetu. Pred ulazom u Gradsku vijećnicu stoji golemi kip Bandere. Čovjek koji je danas postao nacionalni junak Ukrajine. Za Židove i Poljake u 1940-ima, tada je bio kriminalac na čelu skupine ubojica.
Posjetili smo središte Boryslava gdje se nalazi zgodna četverokatnica s poštom. Ispred njega nalazi se spomenik s riječima zahvale sovjetskoj vojsci za oslobađanje Boryslava, te ime sovjetskog vođe Staljina. Za većinu ljudi Staljin je ubojica. Ali 1944, dakle u to vrijeme, sovjetska vojska je za nas značila oslobođenje od dijabolične njemačke okupacije i spašavanje naših života.
Nedavno sam prisustvovao sastanku u školi u malom selu pokraj Varšave, gdje se nalazi muzej posvećen Władysławu Grabskom (predsjednik ministarskog vijeća Poljske 1923.-25). Za Poljake je bio važan i kompetentan premijer. Za Židove je postao neugodan i neprijateljski raspoložen. Naime, njegova je vlada nametnula posebne visoke poreze na židovske trgovine koje vlasnici tih trgovina nisu mogli platiti. U razdoblju kada je Grabski bio premijer, više od 100.000 Židova napustilo je Poljsku.
Na drugoj strani, čini mi se da i Poljaci i Židovi imaju poseban pozitivni osjećaj za velikog Jozefa Pilsudskog (maršal, poljski naxionalni vođa i obnovitelj države Poljske od 1918-22., predsjednik Vijeća ministara 1926.-28. i 1930., ministar rata u 1918-19. i 1926-35.). Židovi su posebno suosjećali s Pilsudskim jer je poštovao ljudska i građanska prava, uključujući židovsku manjinu.
To su samo neki, gotovo slučajni primjeri, kako bi ilustrirali kako se različite individualne, nacionalne ili vjerske uspomene ili osobe mogu različito promatrati.
Zaboravljamo neke događaje koji su se dogodili prije nekoliko stoljeća. Oni se pojavljuju u povijesnim knjigama, ali ne izazivaju bol i tugu. S druge strane, sve što se dogodilo u dvadesetom stoljeću, osobito u Drugom svjetskom ratu, još uvijek je živo u našem sjećanju, a za Židove je istrebljenje njihovog naroda postalo predmetom velike boli. Znam da Poljaci imaju slične osjećaje kada se sjećaju poniženja koje su pretrpjeli tijekom njemačke okupacije.
Da Drugi svjetski rat nije završio u svibnju 1945. s potpunom kapitulacijom Njemačke, tko zna ne bi li i Poljaci dijelili sudbinu Židova.
Poljska ima specifično i ponekad nepošteno mjesto (u Europi op.). Kao predsjednik Memorijalnog odbora Yad Vashem i kao predsjednik Knesseta, imao sam priliku pozdraviti velik broj svjetskih vođa. Neki od njih tražili su oproštaj u ime svog naroda i njihove povijesti. To su, između ostalog, učinili i poljski predsjednici. Međutim, nikad nisam čuo takve isprike od predsjednika Francuske (zemlje koja je surađivala s Nijemcima i imala fašističku vladu) ili belgijskih, slovačkih ili talijanskih čelnika.
Takve se riječi očekuju od poljskih čelnika, a kad te iste riječi ne izražavaju čelnici drugih zemalja, ne smatra se skandalom!
Činjenica je da je najveća tragedija židovskog naroda uglavnom bila na poljskom teritoriju (predratne teritorije).. Ali činjenica je i to da je pruski (njemački) narod taj koji se ponašao najgore, dok su se Poljaci borili protiv Hitlerove Njemačke. S druge strane, dio Europe koji je, na ovaj ili onaj način, surađivao s Hitlerovom Njemačkom počinio je užasan grijeh (navedena Francuska, Italija, Slovačka op.). Nakon svih ovih godina razumijevanja i pozitivnih odnosa između Poljske i Izraela, nadam se da će se ovaj nejednak tretman promijeniti”.
Poljski Senat je nedavno izglasao zakon o Holokaustu,koji je izazvao polemike u međunarodnoj javnosti. U zakonu stoji da se novčanim ili zatvorskim kaznama do tri godine kažnjava one koji “poljskom narodu ili poljskoj državi” pripisuju zločine koje su počinili njemački nacisti u okupiranoj Poljskoj. Prema tvdnjama poljske vlade, radi se prvenstveno o sprečavanju korištenja izraza “poljski logori smrti” za logore koje su otvorili njemački nacisti u okupiranoj Poljskoj.
Dr. Szewach Weiss, rođen 1935. godine, poljski Židov jedna je od žrtava koji je kao dijete preživio nacistički holokaust. Nakon odlaska u Izrael ostvario je sjajnu znanstvenu i politčku karijeru. Bio je od 1981 čak osamnaest godina član Knesseta, čak i predsjednik parlamenta, Godine 2000. Postao je predsjednik Memorijalnog vijeća Yad Vashema, a kasnije i veleposlanik Izraela u rodnoj Poljskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
