Promjene političkih krajolika u Europi u posljednjih nekoliko desetljeća iznjedrile su nove političke opcije, među kojima konzervativizam teško pronalazi put i teško se prepoznaje.
U velikom broju članica Europske unije na vlasti su stranke koje naglašavaju konzervativne elemente u svojoj politici. Međutim, samo nekolicina europskih vlada odlikuje se atributima koji danas oblikuju predodžbu o konzervativizmu.
U političkoj teoriji, konzervativizam je skupni pojam koji označava ideje i pokrete kojima je cilj očuvanje postojećeg stanja ili pak tradicionalnih oblika društvenih odnosa.
Današnje političke snage nemoguće je definirati sukladno tradicionalnim profilima
Konzervativizam, uz liberalizam i socijalizam, spada u svjetonazore oblikovane u 18. i 19. stoljeću u Europi. On se kao politička ideja raširio u anglosaksonskom svijetu, ponajviše u Americi. Ondje se razvijao u specifičnim društvenim okolnostima i međuodnosu s liberalizmom.
>Finska dobila najkonzervativniju vladu od II. svjetskog rata – velike političke promjene u Europi
Današnje političke snage u Europi u pravilu je nemoguće definirati sukladno tradicionalnim idejnim profilima. Jedan od razloga jest i taj što su se tradicionalne političke ideje u Europi, poput kršćanske demokracije, socijalne demokracije i liberalizma u međuvremenu razvodnile u novim političkim okolnostima i pod snažnim utjecajem političkih impulsa iz Amerike.
Brojne stranke u Europi, koje su ranije bile izrazito kršćansko-demokratske ili sličnog profila, danas se često predstavljaju kao liberalno-konzervativne. Razlog tomu su njihova prilagodba okolnostima i pokušaji očuvanja utjecaja u različitim idejnim prostorima.
Nadalje, današnje stranke ne slijede tradicionalnu logiku političkog profiliranja. Često se događa da jedna stranka primjerice u gospodarskom smislu slijedi liberalne, a u nekom drugom društvenom području konzervativne obrasce.
Stranke opisom svojih profila često zavaravaju birače
Naposlijetku, stranke same opisom svojih profila često namjerno zavaravaju birače, pa je i pojam konzervativizma teško prepoznatljiv. Ukratko, pridjev “konzervativni” danas se može naći u opisu neke političke snage zajedno s pridjevima “liberalni” ili “centristički”, kao što već tradicionalno postoje “lijevo-liberalne” i “desno-liberalne” snage.
U današnjem političkom izričaju u Europi, prepoznatljive su dvije tendencije. Na jednoj strani, stranke koje okupljaju politički establišment često se predstavljaju kao “liberalno-konzervativne” ili “centrističke”.
>Dijanović: Što je zajedničko konzervativnim snagama u Europi?
S druge pak strane, konzervativnima se predstavljaju uglavnom novije političke snage koje naglašeno zastupaju tradicionalne društvene vrijednosti poput nacionalnog identiteta, obitelji i odgovarajuće društvene obrasce.
U metodološkom smislu, posebice kad je riječ o gospodarskoj i socijalnoj politici, među tim strankama moguće su su međutim velike razlike i obrasci koji se mogu pribrojiti različitim idejnim tradicijama.
Tradicionalno konzervativne stranke preobrazile se u krajnje liberalne
Mnoge velike europske stranke tradicionalno se opisuju kao konzervativne, iako su u međuvremenu prošle preobrazbu prema liberalnom ili čak lijevom profilu. To se posebice odnosi upravo na njihov pristup tradicionalnim vrijednostima i društvenim strukturama.
Kad je riječ o dominantnim političkim snagama u Europskoj uniji, one se uglavnom dijele na bivše kršćansko-demokratske, socijalističke i liberalne. Međutim, profili mnogih stranaka postali su neprepoznatljivi i imaju elemente različitih političkih škola.
Politički konzervativizam pritom rijetko dolazi do izražaja, osim kad su njegovi nositelji stranke koje naglašavaju važnost nacionalnog identiteta i tradicionalnih vrijednosti.
Mađarska i Italija među rijetkim primjerima
Vlade koje u tom pogledu slijede konzervativni koncept danas su u Finskoj, Italiji i Mađarskoj, s tim da ponovno valja napomenuti kako se to odnosi isključivo na pristup pitanjima nacionalnog identiteta, obitelji i tradicionalnih društvenih struktura. Pritom talijanska i mađarska vlada naglašeno ističu te vrijednosti.
>Orban poručio: Mađarska će braniti tradicionalne obitelji, zaustaviti demografski pad
To je bilo slučaj do nedavno i u Poljskoj, no smjenom vlasti na nedavnim izborima došlo je do radikalnog zaokreta. Paradoks je u tome što je na čelu nove poljske vlade, koja nastoji potpuno promijeniti smjer razvoja poljskog društva i umjesto tradicionalnih nameće liberalna mjerila, nalazi Donald Tusk, svojedobni predsjednik Europske pučke stranke. Ta je stranka nastala kao okupljalište pretežito kršćansko-demokratskih snaga.
Političar sličnog profila kao Tusk još je uvijek na vlasti u Nizozemskoj. To je Mark Rutte, čelnik nominalno konzervativne Pučke stranke, protagonist liberalizacije nizozemske politike. Na nedavnim izborima u Nizozemskoj pobijedio je Geert Wilders, zagovornik tradicionalnih vrijednosti. Međutim, unatoč tome što je Wilders dobio relativnu većinu, još uvijek je upitno hoće li moći osnovati vladu.
U većini zemalja na vlasti stranke koje se nazivaju konzervativnima, a to nisu
Stranke koje sebe nazivaju konzervativnima, ili liberalno-konzervativnima, sudjeluju u vlasti u Austriji, Bugarskoj, na Cipru, u Češkoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Irskoj, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Poljskoj, Rumunjskoj, i Švedskoj.
Međutim, one su u pravilu daleko od onoga što se danas naziva konzervativnim. U nekim slučajevima, primjerice u Irskoj ili Poljskoj vlade sastavljene od takvih stranaka promiču izrazito liberalne ili lijeve ideje ili su pak nositeljice woke ideologije.
Unatoč tome što su, sukladno njihovim opisima vlastitog profila, konzervativne snage na vlasti u većini europskih zemalja, u stvarnosti je riječ o strankama koje s konzervativizmom imaju malo toga zajedničkoga, ili čak predstavljaju njemu suprotstavljene ideje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
