Suđenje u Münchenu: Bivši šef Udbe BIH Ivan Lasić spreman je svjedočiti video linkom

Današnje ročište održano pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu na suđenju Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića obilježeno je iskazom policijskog službenika koji je istraživao okolnosti otmice Luke Sekule, za kojeg se sumnja da je kao Udbin profesionalni ubojica učestvovao u nizu Udbinih ubojstava. 24. veljače, suđenje se nastavlja svjedočenjem Bože Vukušića koji bi trebao svjedočiti tri dana uzastopno.

Lasić odgovorio sudu – spreman svjedočiti video linkom

Danas je suđenje započelo obaviješću predsjedavajućeg sudskog vijeća da je od Ivana Lasića, rukovoditelja II odjela savezne Udbe u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića zaprimljena pisana obavijest da je primio poziv za svjedočenje ali da se zbog visoke životne dobi i bolesti ne može na poziv odazvati. Istovremeno, Lasić je izjavio da je spreman dati svoj iskaz video linkom, pa će sudsko vijeće poduzeti potrebne radnje za takvo saslušanje.

Sudsko vijeće danas je završilo pregled video zapisa izjava Ivana Lasića danog Komisiji za žrtve rata i poraća započeto jučer. Također, čitani su dijelovi sudskog spisa.

Ročište je obilježeno je svjedočenjem policijskog službenika koji je istraživao okolnosti otmice Luke Sekule koji je tijekom 2009. godine bio tražen od strane njemačkog pravosuđa pod sumnjom da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Svjedočenje o otmici Luke Sekule

Prema iskazu današnjeg svjedoka, policijskom istragom utvrđeno je da je Luka Sekula 26. na 27. listopada 2009. godine otet u Švedskoj te u prtljažniku njegovog vlastitog automobila dovezen u SR Njemačku te ostavljen na jednom parkiralištu na auto-putu kraj Münchena.
Vinko Sindičić dojavio je njemačkoj policiji gdje se Sekula nalazi te je Sekula uhićen. Prema Sindičićevim tvrdnjama, Sekula je došao u Njemačku dobrovoljno i u potrazi za poslom.

Svjedok je bez sumnje ustvrdio da je Vinko Sindičić zajedno sa svojim pomagačima bio umiješan u otmicu Sekule. Sekula je pronađen s vidljivim ozljedama nanesenim nožem i pretučen. Tijekom istrage utvrđeno je da je Sekulina kreditna kartica korištena nakon njegovog hapšenja na željezničkom kolodvoru Münchenu, a policija je uspjela i očitati obrisanu poruku u Sindičićevom telefonu iz čijeg sadržaja je vidljivo da Sindičić daje upute svojim pomagačima da napuste Njemačku. Sindičić je zatražio i isplatu nagrade za dojavu koje je dovelo do uhićenja Sekule, te policija pretpostavlja da je i to mogući motiv za otmicu.

Sindičiću je za otmicu Sekule suđeno u Njemačkoj te je osuđen na dvije godine zatvora uvjetno, a Sekula je pušten iz zatvora te se vratio u Švedsku.

Priča o Luki Sekuli, njegovom odnosu s Vinkom Sindičićem i njegova uloga u ubojstvima hrvatskih emigranata, još je jedna od Udbinih priča prekrivenih gustim velom tajni.

Prema podatcima koje je prikupila bivša Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, Luka Sekula, sin Bože i Marice, djevojački Šarac, rođen je 6. listopada 1943. u Mirlović Polju, općina Ružići, kod Drniša. U mladosti sitni kriminalac, početkom šezdesetih prošloga stoljeća otišao je u inozemstvo. Prilikom jednoga od rijetkih posjeta zavičaju zavrbovao ga je operativac splitske Udbe Blagoje Zelić i angažirao kao profesionalnoga ubojicu.

Vinko Sindičić je u više navrata, pa i u sudskom postupku, u doba kada mu je u Zagrebu suđeno za ubojstvo Bruna Bušića, tvrdio da je Sekula Udbin profesionalni ubojica umiješan u cijeli niz ubojstava hrvatskih emigranata, uključujući i ubojstva Bruna Bušića i Stjepana Đurekovića. Tako je Sindičić je pred istražnim sucem Županijskoga suda u Zagrebu (10. veljače 1999.) svjedočio da se upoznao sa Sekulom u rujnu 1978. – kada su po Zelićevu nalogu njih dvojica trebala likvidirati Brunu Bušića u Londonu.

Kako proizlazi iz javno dostupnih izvora hrvatska redarstvena i pravosudna tijela mlako su reagirala na Sindičićevu izjavu da je Sekula profesionalni Udbin ubojica. Sekuli je poslan poziv za svjedočenje na njegovu splitsku adresu je i u to doba bilo poznato da kao švedski državljanin živi u Göteborgu. Umjesto da pokušaju nešto više saznati o planiranoj Bušićevoj likvidaciji u Londonu te o stvarnoj ulozi Blagoja Zelića, Jerka Dragina i Đure Lukića i eventualno kontaktiraju švedsku policiju i pravosudna tijela radi provjere i ispitivanja Sekule, čini se da je Luka Sekula čak bio upozoren na opasnost, pa je 21. listopada 1998., dakle, dok se Sindičić još nalazio u škotskome zatvoru, posjetio PU Splitsko-dalmatinsku i zatražio primitak u hrvatsko državljanstvo. U svega nekoliko dana dobio je domovnicu, a bratu Milanu ovjerio punomoć da može raspolagati s njegovom imovinom. Vratio se u Göteborg, nedostupan ruci hrvatske pravde.

Ostat će jednako nedostupan i nakon što ga je 27. listopada 2009. uhitila bavarska policija. Sekula je nakon otprilike četiri mjeseca istražnoga zatvora oslobođen i pušten da se vrati u Švedsku, dok je istodobno, 5. veljače 2010. godine, zbog njegove otmice u Njemačkoj uhićen Sindičić.

Mediji u Srbiji dodatno će osvijetliti cijeli slučaj, a time i razloge zašto je Sekula morao biti pušten. Tako je on-line izdanje beogradskog dnevnika “Vesti” od 26. veljače 2010. godine objavilo da je on zapravo bio kidnapiran u švedskom gradiću Södertälju kod Stockholma i protuzakonito doveden u Njemačku. Prema pisanju “Vesti”, Sekula je na slobodu je izašao u zatvorskoj uniformi, jer nije imao što za obući, s obzirom na to da je odjeća u kojoj se zatekao u Minhenu, stjecajem okolnosti, bila sva u krvi.

U svojoj izjavi istom dnevniku, Luka Sekula kaže da je 26. listopada 2009. godine, u garaži, u blizini Stockholma gdje je stanovao, kada je namjeravao ući u svoj automobil dobio iznenada snažan udarac u glavu. Od tog časa se ne ničeg ne sjeća, niti je znao što se događa s njim. Tek kasnije postalo mu je jasno da je otet, strpan u prtljažnik automobila i nekud odvezen. Za vrijeme tog dugog puta on je samo jednom razumio o čemu otmičari govore i shvatio da se radi o ljudima sa prostora bivše Jugoslavije. Kasnije je tokom istražnog postupka imao priliku suočiti se s jednim od četiri učesnika otmice. Utvrđeno je da su ga otmičari vozili u prtljažniku njegovog automobila skoro 2.000 kilometara i ostavili na jednom parkiralištu 36 kilometara ispred Münchena. Bio je sav u krvi i jedva se pomicao. Tada ga je uhitila njemačka policija i odvela u zatvorsku bolnicu u Münchenu.

Nakon nekoliko mjeseci, temeljem njemačke potjernice, u Sloveniji je uhićen Riječanin Arsen Posavec i izručen Njemačkoj. Optužen je da je Sindičiću pomogao oteti Sekulu. Obojica su osuđena uvjetno: Sindičić na dvije godine, a Posavec na godinu i deset mjeseci zatvora.”

Suđenje se nastavlja 24. veljače, svjedočenjem Bože Vukušića koji bi trebao svjedočiti tri dana uzastopno.