Njemačka je mnogim strancima idealan izbor, te žele živjeti u njoj. Baš zato postaje zanimljiva činjenica kako ima i onih Nijemaca koji napuštaju domovinu. Takvi iseljenici bili su predmet istraživanja jedne opsežne studije. Njemačku uglavnom napuštaju jer su nezadovoljni poslom i životom, žele novo iskustvo ili jednostavno imaju životnog partnera iz inozemstva, navodi dw.de.
Iseljenik je osoba koja je svoj život potpuno organizirala u inozemstvu. Pogledaju li se brojčani podaci, između 1967. i 2013. godine iz Njemačke se iselilo oko 1,4 milijuna Nijemaca više nego što ih se vratilo. Zemlje u koje odlaze su Švicarska, SAD, Austrija, Poljska, Velika Britanija, Španjolska i Francuska. Velik je broj i iseljenika i povratnika, a kao razlog tome znanstvenici navode međunarodnu mobilnost.
Uglavnom se radi o natprosječno obrazovanim ljudima, u mlađim godinama. Veliki dio njih su akademski obrazovani i zauzimali su vodeće položaje.
Studiju su zajednički izradili Zaklada za integraciju i migracije, Savezni institut za istraživanja stanovništva te Sveučilište Duisburg-Essen. Jedan od autora, Marcel Erlinghagen, priznaje da studija nije reprezentativna. Ispitano je 1.700 iseljenika i doseljenika.
“Pogrešno je uvjerenje da su iseljenici oni koji su doživjeli neuspjeh. Isto vrijedi i za povratnike”, ističe direktor Saveznog instituta za istraživanja stanovništva Norbert Schneider.
Što je pokazalo istraživanje?
Ispitanici, njih čak dvije trećine, naveli su da u inozemstvu imaju bolje ili čak daleko bolje plaće nego u Njemačkoj, a manje su samo kod 13 posto ispitanih iseljenika.
Društveni život iseljenika uglavnom je bio lošiji, s obzirom kako su zbog selidbe izgubili prijatelje i poznanike.
Kod onih koji su se vratili u Njemačku društveni je život bio bolji, ali plaća lošija.
Oko 41 posto iseljenih Nijemaca jednog dana se želi vratiti u domovinu, trećina njih bi radije ostala u zemlji u koju su se iselili, a četvrtina je neodlučna.
Studija o migraciji iznosi i zaključak da je kod 40 posto povratnika u Njemačku motiv za povratak isti kao i kod onih koji se iseljavaju: nezadovoljstvo.
Priča Floriana Schmitza
“Više nisam želio živjeti u Berlinu”, kaže Florian Schmitz koji od 2013. godine živi u Solunu u Grčkoj. U Berlinu mu je bilo teško pronaći posao iako je završio studij komparativne književnosti, španjolskog jezika i književnosti Latinske Amerike.
Zbog svega je postao depresivan i razmišljao o preseljenju u Argentinu, no kako je upoznao svog životnog partnera grčkog podrijetla, s njim je otišao u njegovu domovinu.
Sada u Grčkoj ne zarađuje više nego u Berlinu, ali se zato osjeća korisnim. Radi na organizaciji Festivala dokumentarnog filma u Solunu i ima svoj blog na internetu. Piše i roman, vratila mu se volja za pisanjem koja ga je u Berlinu napustila.
Sam kaže kako ne zna hoće li zauvijek ostati u Grčkoj, ali povratak u Njemačku za sada ne dolazi u obzir. Čak bi radije odselio u neki drugi dio svijeta. “Uvijek sam imao želju otići nekuda”, zaključuje Schmitz.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
