Vukojević: Mustač od Špiljaka dobio zadatak, Čolak naredio Perkoviću da pribavi taj ključ

Na današnjem suđenju protiv bivših komunističkih djelatnika Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudioništvo u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića svjedočio je ponovno Vice Vukojević, nekadašnji sudac Ustavnog suda, te Jan Gabriš, bivši djelatnik SDS-a (Udbe).

Zanimljivo je da je obrana prvi put danas pokazala u kojem će smjeru  ići: Perković i Mustač su bili jako dobri momci koji su se našli u žrvnju između Beograda s jedne strane, i emigranata- posebno navode da su to bili nekadašnji članovi Hrvatskog državotvornog pokreta, koji su sve činili da ih unište- s druge strane, a oni su bili rodoljubi koji su to pokušavali spriječiti i formirati Hrvatsku.

Vice Vukojević je u svom prvom svjedočenju 25. ožujka govorio o saborskoj Komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća, o tome do kojih je spoznaja i na koji način Komisija došla.

Potvrdio je kako je glavnu ulogu o likvidacijama imao Savez komunista Jugoslavije. Udba je izvršavala naredbe komunističke partije, naglasio je Vukojević. Opisao je sucu Manfredu Dausteru tijek postupka od naredbe do izvršenja ubojstava hrvatskih emigranata.

Govoreći konkretno o Đurekovićevu ubojstvu rekao je kako je vrhovni operativac Stanko Čolak naredio Perkoviću da nabavi ključ Đurekovićeve tiskare: ” … i tako je počelo”, izjavio je svjedok.

Izlagao je tehnologiju ubijanja političkih emigranata te rekao  kako je Mika Špiljak mogao narediti ubojstvo Đurekovića.

“Na televiziji je javno govorio kako je ubio pozornika u drugom svjetskom ratu”, rekao je Vukojević i dodao: “Franjo Vugrinec rekao je kako je Špiljak vikao na Mustača pokazujući mu neke knjige. Tada je počelo”.

Rekao je kako je u Udbi Đurekovićeve papire obrađivao Goran Ljubičić. Vukojević je rekao sucu kako je mnogo saznanja došlo iz tajnih dokumenata iz slovenskog arhiva, a govorio je i o istrazi ubojstvu Brune Bušića.

Mustač od Špiljaka dobio zadatak

Svjedočio je o tome kako mu je Franjo Vugrinec jednom prilikom 2011., jer su radili zajedno u MUP-u nakon osnutka Republike Hrvatske, ispričao kako je išao cijeli mehanizam ubojstva Đurekovića i uloge Mustača i Perkovića u tome. Prema njegovom iskazu Mustač je od Špiljaka dobio zadatak te je on to digao na savezni nivo, koji je je to potom odobrio.

Čolak kao savezni SDS-ovac zadužen za emigraciju tu je cijelu operaciju provodio, prema riječima Vukojevića, te da je on bio je taj koji je naredio Perkoviću da pribavi taj ključ i preuzeo cijelu organizaciju.

Sudac Dauster pitao je zašto bi konkretno Mika Špiljak inzistirao na Đurekovićevom ubojstvu.

Vanja Špiljak bio je optužen za učešće u gospodarskom kriminalu u Ini, kazao je Vukojević. Tako je u vremenu kada se radio cjevovod u Molvama, trebalo  uvesti nove cijevi koje su za posebene plinove. Cijevi su uvezene preko više firmi, kako bi se prekrio kriminal u poslovanju.

Vukojević je kazao da se može reći kako su za likvidaciju Đurekovića motiv bili mutni poslovi Vanje Špiljka i knjige koje je o jugoslavenskim komunističkim elitama pisao Stjepan Đureković.

Cijena ubojstva

Vukojević je također svjedočio  o tome kako je glavnim operativcima Udbe bilo zabranjeno putovanje u inozemstvo gdje su bili njihovi agenti, što je Perković više puta prekršio. Tako je jedom prilikom putovao sa Ilijom Svilarom u Njemačku i tom prilikom je Svilar pao u ruke njemačke policije, a Perković je uspio pobjeći. Srećko Šimurina mu je zbog toga prijetio suspenzijom.

Vukojević navodi kako je Mustač imao ulogu da sve iskomunicira između ministra policije u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića, Pavla Gažija i Josipa Perkovića.

Vukojević je naveo kako je Perković za ubojstvo Stipe Bilandžića trebao dobiti 60 tisuća njemačkih maraka, te kako mu je je savezni vrhovni dužnosnik isplatio određenu sumu novaca i za pokušaj ubojstva Nikole Štedula. Sve je imalo svoju cijenu ,zaključio je Vice Vukojević.

Sa svjedočenjem je Vukojević ovdje za danas stao, no već sutra nastavlja – kad se očekuju detaljni i direktni odgovori i pitanja.

Jan Gabriš zajedno s Perkovićem radio rekonstrukciju službe SDS Jugoslavije u vremenu od 1980. do 1990.g.

Sljedeći je svjedočio Jan Gabriš koji je govorio o svojim poslovima u SDS-u Zagreb na republičkoj razini – prvo je obavljao poslove u analitici, kao što su registracija i vođenje dokumentacije svih poslova SDS-a. Od 1985. do 1990. radi u odjelu za obradu neprijateljske emigracije, a šef mu je  bio Branko Traživuk, tada Perkovićeva desna ruka. Godine 1990. preuzeo je arhivu.

Perković ga je 1996., kaže, pozvao da naprave rekonstrukciju službe SDS u vremenu od 1980. do 1990.g. Tu rekonstrukciju je zatražio dr. Franjo Tuđman, a dozvolu je izdao Miroslav Tuđman. Namjera je bila da se napravi analiza svih segmenata službe. Navodno nisu uspjeli dobiti svu potrebnu dokumentaciju, tako da je ono što su napravili  samo kostur analize.

Dauster Gabrišu: Jeste li letjeli od arhiva do arhiva u prikupljanju dokumentacije?

Kazao je kako ne zna što je Tuđman namjeravao s tom analizom komunističkih tajnih službi, ali da pretpostavlja da je htio izbjeći sukobe koje danas imamo. Dobar dio informacija u toj rekonstrukciji je navedeno po osobnom sjećanju.

Na pitanje suca Daustera tko je pisao, a tko sakupljao materijal, Gabriš je rekao da su obojica, i Perković i on sve radili. “Obadva smo bili pčele i sve radili”, rekao je.

„Jeste li letjeli od arhiva do arhiva u prikupljanju dokumentacije?“, upitao je sudac.

„Ne, zatražena dokumentacija koju smo dobili bila je jako siromašna jer je bilo različitih interesa da se ova analiza ne napravi“, odgovorio je Gabriš.

„Kao upravitelj arhiva trebali ste znati što se dogodilo sa dokumentima i po informacijama i imenima koja se navode u Rekonstrukciji ipak ste imali uvid u velik dio materijala?“, zaključuje sudac.

Gabriš je rekao kako je taj posao imao oznaku državne tajn, ali su informacije počele curiti u javnost. Zato sumnja u daktilografkinju koja je radila s njima – Željku Jukić.

Soba u SIS-u i ‘obrada’ dokumenata

Na pitanje suca Daustera je li oznaka državne tajne naređena od dr.Tuđmana, Gabriš je odgovorio kako su tu oznaku stavili on i Perković radi zaštite osoba koje se navode u toj analizi.

Između ostaloga, u analizi se navodi i kardinal Franjo Kuharić, kao i tajno prisluškivanje Franje Tuđmana u vremenu dok nije postao Predsjednik RH , kazao je Gabriš.

Na intervenciju odvjetnika Siniše Pavlovića oko spominjanja Kardinala Kuharića, Gabriš je pojasnio da je Kuharić bio obrađivan, a ne suradnik Udbe.

„Navodite da ste za svoj rad dobili jednu prostoriju u SIS-u i službenicu, za koju kažete da je loše govorila hrvatski. Od koga ste dobivali materijal za rad?“, upitao je odvjetnik Pavlović.

„Ne znam. Pitajte Perkovića, on je poručivao dokumentaciju. Za taj posao smo dobili neke novce, moj dio sam dobio od Perkovića na ruke, a bio je u visine cijene jednog odijela“, rekao je Gabriš.

Gabriš: Osobni dosje Stjepana Đurekovića ne postoji, ali postoji dosje akcije „Brk”

Jan Gabriš govorio je i o uništavanju dosjea “iz praktičnih razloga” pa je moguće da su neki važni dokumenti “slučajno uništeni”. Navodi međutim kako su sve informacije snimljene na mikro filmove i da se svaki dosje može rekonstruirati. Gabriš tvrdi kako osobni dosje Stjepana Đurekovića ne postoji, ali kazao je da postoji dosje akcije „Brk“.

Gabriš je optužio Jerku Vukasa da je dozvolio “čerupanje i iznošenje dokumenata” jer je on, naime, dozvolio Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću da iznose dokumente.

Sud je potom pitao: „ Govori li vam nešto ime Vinko Sindičić?“.

Gabriš je odgovorio kako je Vinko Sindičić isluženi suradnik SDS-a kojeg je SDS koristio i kao svog ‘kilera’. „Bio je u službi SDS RH, ali je imao direktne kontakte i sa SDS-om na državnoj razini“, rekao je te dodao: „Pošto svinjarije koje je radio služba više nije mogla prikrivati, prestao je biti suradnik kodnih imena  Pitagora i Mišo“.

Specijalna Udbina blagajna 

Gabriš potvrđuje postojanje specijalnih blagajni u kojima se uvijek nalazilo između 100 i 200 tisuća DM. S tim novcem su isplaćivane nagrade za obavljene poslove suradnika i putni troškovi.

Gabriš je govorio o razlozima akcije Brk kojom se obrađivao Stjepan Đureković.

„Potreba za obradom je bila zbog pisanja knjiga, povezanosti sa emigracijom, kriminalnih radnji u državi. Kod nas se niti jedan posao  nije sklopio bez mita, tako je Đureković solo uzimao novac, a ne u organiziranom kriminalu u Ini“, rekao je te dodao kako se u to vrijeme nitko nije usudio voditi istragu protiv Vanje Špiljka i Miše Broza.

Gabriš: Mi smo, znate, u jednom času presvukli dres i počeli raditi za Hrvatsku

Kroz iskaz Jana Gabriša i kroz nekoliko drugih postupaka obrana je konačno pokazala kakva će biti strategija: Perković i Mustač su bili jako dobri momci koji su se našli u žrvnju između Beograda, posebno Kontraobavještajne službe (KOS), koji su činili sve da razore Hrvatsku, govoreći o razdoblju prije 1990., a osobito poslije.  S druge su strane bili na udaru emigranata (posebno su naveli da su to bili nekadašnji članovi Hrvatskog državotvornog pokreta), koji su sve činili da ih unište- dok su istovremeno oni bili rodoljubi koji su to pokušavali spriječiti i formirati Hrvatsku.

Sam Gabriš je ponovio u toku svog današnjeg svjedočenja: „Mi smo, znate, u jednom času presvukli dres i počeli raditi za Hrvatsku“.