Komentar čitatelja
Želimir Marić – 10.08.2015.
Tko pametan ne bi bio za zajedništvo? Međutim, naravno, zajedništvo ima granice koje su određene samim sadržajem tog pojma.
Radujemo se skupa s Predsjednicom kad vidimo “političku zrelost u Hrvatskom saboru, koja je pokazana postizanjem nacionalnog konsenzusa u obrani hrvatskih nacionalnih interesa.” I svaki put je takvo nešto povod za veliku radost.
Međutim, zajedništvo nema apslutnu vrijednost. Nekad ju nije moguće ostvariti – ne smije se zanemariti sadržaj onoga oko čega se ponekad i sporimo. Npr. ako neki građani misle da je brak zajednica muškraca i žene, a neki ne, onda se može konstatirati da u toj stvari kod te dvije grupe građana ne postoji zajedništvo; tad je, kao u hrvatskom slučaju dobro, uporabiti demokratske instrumente, npr. referendum, i donijeti odluku, jer nekakva odluka, ovakva ili onakva, mora se donijeti. I tu nema ničeg tragičnog, ničeg strašnog zato što po tom pitanju ne vlada “zajedništvo”.
Drugi primjer, koji se odnosi na nešto što je doista nacionalni interes prve kategorije, naime pitanja odnosa prema abortusu, između ostalog i za to što se i tiče prioritetnog problema Hrvatske danas – demografske situacije. U svijetu, a i kod nas postoje u principu dvije manje-više jasno odijeljenje grupe sa svojim stavovima, naime pro-life i pro-choice. Predsjednica Grabar-Kitarović se u predizbornoj kampanji nedvosmisleno izjasnila za stranu pro-choice (“Ja sam za život, ali poštujem i pravo na izbor,”; odgovor tipičan za pro-choice scenu, gdje se,kao, abortus prihvaća kao doduše nepoželjno, ali, eto, legitimno rješenje, gdje odrasli imaju pravo na “choice, izbor” u odnosu na odluku da se namjerni pobačaj učini ili ne). Po ovom pitanju, ako se radi o ovako dijametralno suprotstavljenim stavovima u ovako važnoj stvari, logički nonsens bi bio govoriti o “zajedništvu”.
Mogli bismo nabrajati dalje očite slučajeve iz života gdje je inzistiranje na “zajedništvu” naprosto besmisleno: zajedništvo hrvatske i srpske strane u borbama za Vukovar, zajedništvo ministra Vulina i katoličkih vjernika oko procjene uloge blaženog kardinala Stepinca za vrijeme 2. svjetskog rata, zajedništvo oko pitanje prihvaćanja ili neprihvaćanja aktualnog institucionalnog veličanja djela i lika Josipa Broza Tita u Republici Hrvatskoj, itd. itd.
Zajedništvo je vrijedna stvar za narod i za naciju. Ali nije dobro da posluži odvraćanju od dogovora, rasprave, pa i legitimnih demokratskih sučeljavanja kad se radi o bitnim životnim temama i nacionalnim interesima. Te rasprave, taj dijalog ne treba, a priori, proglasiti “jalovima” – put do zajedništva sigurno ne vodi preko jednomulja.
