Zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Saša Zelenika izjavio je danas kako društveni napredak bez ulaganja u znanost i istraživanje nije moguć, te kako u svim uspješnim društvima i ozbiljnim državama postoji svijest o velikoj moći znanosti.
“Vlada RH prepoznaje tu vrijednost i unatoč izazovima nastavit će raditi u njenu korist i na njenu daljnju integraciju u europski i svjetski znanstveni istraživački prostor,” rekao je Zelenika na današnjoj konferenciji “Znanost susreće gospodarstvo” i objasnio kako hrvatska znanost treba jasno definirane kriterije vrednovanja i prema tome raspodjelu sredstava najvrsnijim znanstvenicima te zapošljavanje doktora znanosti i u gospodarstvu.
Duboko je uvjeren da su transnacionalna iskustva iznimno dragocjena u kontekstu svih nastojanja u izgradnji što snažnijih veza između hrvatske znanosti i gospodarstva, te da postoje mnogi uspješni primjeri suradnje gospodarstva i znanosti temeljeni na inovacijama koje su dokaz da hrvatska znanost i gospodarstvo mogu ostvariti uspješnu suradnju.
Ravnatelj instituta Ruđer Bošković, Tome Antičić tvrdi kako je u uspješnim zapadnim zemljama znanost jako povezana s gospodarstvom te kako je to okosnica ekonomskog uspjeha zapada.
“Na žalost, u Hrvatskoj takva suradnja ne postoji, osim u iznimnim slučajevima. Dok se to ne promjeni, hrvatsko gospodarstvo nema osnove da se oporavi. Upravo radi te činjenice, Vlada RH je pokrenula niz inicijativa i strategija kako bi poboljšala suradnju znanosti i gospodarstva, među kojima su ogromne mogućnosti kroz strukturne projekte, formiranje cluster konkurentnosti u poljima gdje je Hrvatska kompetitivna i ima realne mogućnosti dobiti veću tržišnu ulogu u Hrvatskoj i u EU,” smatra Antičić i dodaje kako nije prihvatljivo baviti se samo fundamentalnom znanošću bez istovremene bliske suradnje s gospodarstvom.
Antičić je istaknuo kako Institut Ruđer Bošković poduzima brojne korake, kao što su donošenje novih kompetitivnih pravilnika, usklađenost planova s europskim smjernicama i strategijama, nove politike zapošljavanja, fokus na međunarodni izvor financiranja te strukturni fondovi kroz koji se misli ojačati sposobnost za vrhunsku znanost i za blisku suradnju s gospodarstvom.
“Iako se situacija u Hrvatskoj ne čini optimistična, uzme li se u obzir gospodarska kriza, uvjeren sam da se s obzirom na kvalitetu ljudskog potencijala koji imamo u znanosti i industriji može postići oporavak hrvatskog gospodarstva. Tu je važna i komunikacija te blisko poznavanje našeg znanstvenog istraživačkog potencijala, industrijskog potencijala te programe koje nude resorna ministarstva i fondovi EU,” naveo je Antičić.
Smatra kako su zapadne zemlje postigle uspjeh zahvaljujući isključivo suradnji znanosti i gospodarstva te kako se tamo očekuju veliki inputi od znanstvenih institucija koje prirodno naginju gospodarstvu zbog doprinosa jednom i drugom, a da u Hrvatskoj to nije slučaj.
“Kod nas to nije slučaj, nego je riječ o paralelnim kolosijecima. Gospodarstvenici u pravilu uopće ne računaju na znanstveni input i obratno jer se znanstvenici ne trude komercijalizirati svoje rezultate. Pokušavamo to promijeniti, ali tu je i širi problem mentalnog sklopa Hrvata koji je kriv i treba se promijeniti,” objasnio je Antičić.
Na novinarski upit zašto se to kod nas događa, Antičić je rekao kako postoje širi problemi koji se tiču zapošljavanja.
“Vani je normalno da jedan kvalitetan profesor ima deset novaka. Svi ti novaci će doktorirati, ali samo jedan će ostati u znanosti. Ostalih devet će otići u industriju. Kod nas se to ne smatra normalnim. Jedan profesor će imati samo jednog novaka koji će ostati u sustavu. Umjesto toga imamo hrpu ljudi koji su zainteresirani raditi doktorat i koji automatski idu van Hrvatske. Imamo jedan od najvećih odljeva mozgova u Europi što je katastrofa,” objasnio je Antičić.
Tvrdi kako je jedan od razloga mentalitet gdje se očekuje da od čovjeka koji stekne doktorat ostane u sustavu znanosti. Navodi da to nije praksa van Hrvatske i da to ne može funkcionirati.
“Vani imamo sustav koji isto u Hrvatskoj ne funkcionira, a tiče se načina zapošljavanja. Onaj koji je zaposlen u instituciji u Hrvatskoj ima garantiran posao, dok je vani drugačije gdje se čovjek mora dokazivati svakih par godina da dobije permanentnu poziciju. Kod nas imamo kolektivne ugovore, zakone o radu i slično koji će se morati mijenjati da budemo kompetitivni,” zaključio je Antičić.
