Nakon što je državna revizija u sklopu izvješća o obavljenoj reviziji proračuna za 2014. objavila, uz sve ostalo, mišljenje o privatizaciji Croatia osiguranja, u kojem se, između ostaloga, navodi da Vlada odluku o privatizaciji CO nije smjela donijeti sama, već joj je za takvu odluku bilo potrebno mišljenje Hrvatskog sabora, što se nije dogodilo, u javnosti se podiglo dosta prašine. Nažalost, dobar dio medija uglavnom je “prešutio” nalaz državne revizije, u kojem zapravo stoji da je privatizacija Croatia osiguranja bila nezakonita. Mnogi ovu aferu smatraju jednom od najvećih afera aktualne vlasti predvođene SDP-om.
Dio nalaza Državnog ureda za reviziju
“Državni ured za reviziju je mišljenja da je u svrhu postizanja cilja prodaje dionica koji se odnosi na uplatu sredstava u državni proračun, trebalo odrediti točan broj dionica koje se prodaju na način koji je najpovoljniji za Republiku Hrvatsku, odnosno na koji bi najviši iznos sredstava od privatizacije bio uplaćen u državni proračun. S obzirom da Društvo nije bilo u gubicima, nego je imalo značajne iznose zadržane dobiti i pričuva, ako je dokapitalizacija bila potrebna, trebalo je odrediti najniži potreban iznos dokapitalizacije”, stoji, između ostaloga, u nalazu Državne revizije.
Nakon što je objavljen nalaz državne revizije mnogi su reagirali, možda najupornije bivši zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, Tomislav Jelić, koji je zapravo rekao da bi se ovom aferom trebalo ozbiljno pozabaviti Državno odvjetništvo, zaključivši da je riječ o kriminalu.
Kada je javnosti postao poznat nalaz Državne revizije oni koji su imali podosta poteškoća opravdati nalaz, koji je bio nepovoljan po privatizaciju CO, su počeli osporavati nalaz, pa i samu Državnu reviziju, odnosno, glavnog državnog revizora. Govorilo se o “političkoj motiviranosti” glavnog državnog revizora.
Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan je upozorio da privatizacija Croatia osiguranja nije bila predmet revizije. “Ali, činjenica je da je ova revizija izvršenja državnog proračuna u javnosti postala interesantna samo zbog jedne rečenice u kojoj je revizor napisao da to nije provedeno u skladu sa zakonom i došlo je uvjetno mišljenje. Osobno mislim da je na odeređeni način to bilo politički motivirano i da te dileme državni revizor i treba razriješiti danas”, rekao je Dragovan.
Podsjetimo, glavni državni revizor, Ivan Klešić, ostao je dosljedan te je odlučno odbacio insinuacije o političkoj motiviranosti, zaključio je da je Ured državne reviziji svoje mišljenje temeljio na dokumentima Ministarstva financija i činjenici da je na snazi bio Zakon o pretvorbi iz 1992. u kojem stoji da u slučaju privatizacije osiguravajućih društava Vlada mora tražiti mišljenje Sabora, što, ponovimo, Vlada nije učinila.
Recimo koju o glavnom državnom revizoru i zašto dosad nije bilo problema?
Podsjetimo, malo tko u Hrvatskoj zna tko je zapravo glavni državni revizor i kako te kada se bira i s kojim ovlastima i zadacima. Naime, mr. Ivan Klešić, dipl. oec., odlukom je Hrvatskog sabora od 10. prosinca 2010. godine imenovan glavnim državnim revizorom, drugim riječima, već skoro punih pet godina mr. Klešić obavlja svoju dužnost i do iznesenog nalaza o privatizaciji Croatia osiguranja nije bilo, niti s jedne političke strane, ozbiljnijih prigovora na njegov rad.
Je li , mr. Ivan Klešić, kako bi se to reklo, zagrizao u kolač koji je teško “probaviti” kada je Državna revizija izašla s nalazom koji upućuje na nezakonitu privatizaciju Croatia osiguranja?
Koji je zadatak Državnog ureda za reviziju i glavnog državnog revizora?
Vjerojatno mnogi posljednjih dana postavljaju takvo pitanje, naime, riječ je o najvišoj revizijskoj instituciji Republike Hrvatske koja je prema Zakonu o državnom uredu za reviziju samostalna i neovisna u svom djelovanju, a kojom upravlja glavni državni revizor, u ovom slučaju već spomenuti mr. Klešić.
Nadalje, sjedište Državnog ureda za reviziju je u glavnom gradu Republike Hrvatske Zagrebu te ima svojstvo pravne osobe, dok se sredstva za rad Državnog ureda za reviziju osiguravaju iz državnog proračuna. Međutim, prema Zakonu Državni ured za reviziju može ostvarivati vlastite prihode obavljanjem revizije nacionalnih i međunarodnih sredstava te sudjelovanjem u međunarodnim projektima i programima, no vlastiti prihodi koriste se za unapređenje rada Državnog ureda za reviziju.
Što zapravo podliježe državnoj reviziji?
Riječ je o državnim prihodima, rashodima, financijskim izvještajima, i financijskim transakcijama jedinica državnog sektora, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba koje se financiraju iz proračuna, pravnih osoba kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, društava i drugih pravnih osoba u kojima Republika Hrvatska, odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinsko vlasništvo nad dionicama, odnosno udjelima te korištenje sredstava Europske unije i drugih međunarodnih organizacija ili institucija za financiranje javnih potreba.
Revizija se obavlja na način i prema postupcima utvrđenim okvirom revizijskih standarda Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (INTOSAI) i Kodeksom profesionalne etike državnih revizora. Ukratko i vrlo jednostavno, revizija je i postupak ispitivanja financijskih transakcija u smislu zakonskog korištenja sredstava, drugim riječima, zadatak glavnog državnog revizora, koji upravlja Državnim uredom za reviziju, je da provjeri zakonitost financijskih transakcija te da upozori na eventualne nezakonitosti, kao što je to učinjeno u slučaju Croatia osiguranja.
Glavni državni revizor ima imunitet kao i saborski zastupnici
Glavnog državnog revizora imenuje Hrvatski sabor, točnije, saborska većina, i to na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove, uz mišljenje Odbora za financije i državni proračun. Glavni državni revizor imenuje se na mandat u trajanju od osam godina s mogućnošću ponovnog imenovanja. Naravno, s obzirom na funkciju glavni državni revizor ima imunitet baš kao i zastupnici u Saboru.
Glavni državni revizor donosi strateški plan Državnog ureda za reviziju, isto tako donosi godišnji program i plan rada Državnog ureda za reviziju, izvješćuje Hrvatski sabor o radu Državnog ureda za reviziju, predlaže Hrvatskom saboru zamjenika glavnoga državnog revizora, imenuje povjerenstvo za polaganje ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora, nadzire provedbu zakona i drugih propisa te nadzire izvršavanje poslova i poduzima mjere za osiguravanje učinkovitosti rada Državnog ureda za reviziju.
Zanimljivo da Hrvatski sabor glavnog državnog revizora može smijeniti tek ukoliko on to sam zatraži, odnosno, ukoliko bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo ili ako trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti. Isto tako glavni državni revizor ima zamjenika kojeg imenuje Hrvatski sabor na prijedlog glavnoga državnog revizora, na vrijeme od osam godina.
Čini se kako je Klešić “stao na žulj” SDP-ovoj Vladi koja se našla u još većem problemu jer ga ne može smijeniti. Klešić, ako je suditi po tome da do sada nije bilo negativnih komentara na njegov rad(osim od strane SDP-a – već su se bunili kada su kao stranka kažnjeni s 5 milijuna kuna je jer nisu predali financijsko izvješće na vrijeme), radi svoj posao dobro, a reakcije koje stižu iz vladajuće stranke mogle bi biti pokazatelj straha od mogućih budući “otkrivanja nepravilnosti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
