U žarište interesa hrvatskog društva postavljeno je kazneno sudovanje, međutim treba osvijestiti činjenicu da nešto učinkovitije ili neučinkovitije kazneno sudovanje, nema utjecaj na gospodarski razvoj društva, dolazak ili odlazak investitora, tvrdi sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić koji ističe kako je za oporavak hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini nužna pravosudna reforma.
Dodaje kako je ispravljanje nepravde i prava satisfakcija građanima, kao i punjenje državnog proračuna, puno učinkovitije provesti kroz istinsku primjenu poreznih propisa, odnosno članak 63. Zakona o porezu na dohodak koji daje ovlast za utvrđivanje porijekla imovine i razrez poreza na imovinu koju ne opravdavaju valjani izvori prihoda (istinska revizija pretvorbe i privatizacije te postupaka predstečajnih nagodbi – crnih rupa i najvećih sramota hrvatskog zakonodavstva i pravosuđa).
Ističe kako je važna brza i efikasna naplata potraživanja, vlasničke parnice i radni sporovi, brzo ostvarivanje prava u upravnom postupku. Zatim, zakonito utvrđenje poreza, izdavanje dozvola za gradnju, koncesija i ostalih dozvola, zaštita tržišnog natjecanja, postupci javne nabave, brzina upisa u zemljišne knjige i eliminacija nepoštenih poduzetnika s tržišta prije nego povuku u propast poštene poduzetnike te ukupna pravna zaštita poštenih i sposobnih poduzetnika.
Nepromjenjivost zakonske regulative
U svom prijedlogu zakonskih izmjena sudac Kolakušić napominje kako bi pravosudna reforma trebala obuhvatiti nekoliko elemenata, a prvi od njih je nepromjenjivost zakonske regulative u razdoblju od najmanje 4 godine (trenutno se zakoni mijenjaju u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko mjeseci) i to posebice zakona koji reguliraju Trgovačke sporove, ovrhu i stečaj te Upravni postupak (porezi, koncesije, zaštita tržišnog natjecanja, građenje, postupci javne nabave). Naime, poduzetnici izrađuju projekcije uspješnosti svog posla za razdoblje od minimalno 3 godine, a to je gotovo nemoguće uz konstantnu izmjenu propisa i uvjeta poslovanja.
Transparentan postupak donošenja svih zakona
Transparentan postupak donošenja svih zakona, a procesni zakoni su osnovno sredstvo rada – alat sudova, podrazumijeva istinsku javnu proceduru pripreme zakona, objavu svih nacrta, prigovora i prijedloga te svih odgovara na iste (trajanje minimalno godinu dana).
Prilikom izrade svakog zakona šireg područja djelovanja nužno je sudjelovanje i koordinacija Ministarstva pravosuđa, gospodarstva i financija (trenutno pojedina ministarstva samostalno izrađuju zakone bez sudjelovanja ekonomista ili pravnika i ne uvažavaju se mišljenja praktičnih stručnjaka koji jedini mogu predvidjeti posljedice primjene propisa, osobito u pogledu procesnih normi).
Svaki zakon mora imati podlogu ekonomskih i fiskalnih učinaka, a ne proizvoljne projekcije koje nisu ničim obrazložene (kako će se pojedine procesne odredbe odraziti na trajanje sudskih ili upravnih postupaka, prihod od pristojbi, prihode od poreza i parafiskalnih nameta, itd. Primjerice, odredba o mogućnosti odbitka plaćanja PDV-a po nenaplaćenom računu isključivo u slučaju utuženja, proizvela je nekoliko tisuća nepotrebnih i često fiktivnih trgovačkih sporova).
Transparentnost poslovanja s institucijama RH
Javni registar svih poduzetnika koji su poslovali s RH, Županijama i lokalnim samoupravama, pravnim osobama u njihovom vlasništvu i vrijednosti tih poslova (Slovenija), javna objava podataka o raspolaganju imovinom građana kroz HBOR (podaci o svim kreditnim plasmanima, uvjetima i sredstvima njihova osiguranja), javni registar svih stečajnih i predstečajnih postupaka s naznakom vlasničke i upravljačke strukture (pojedinci su doveli do stečaja desetke trgovačkih društava i konstantno se pojavljuju na tržištu kao ometajući faktor), javna objava svih prvostupanjskih i višestupanjskih odluka sudova bez anonimizacije da svaki građanin i poduzetnik može usporediti primjenu prava u svom predmetu s drugim predmetom s istim ili sličnim činjeničnim stanjem, te je li uistinu postoje „povlašteni“ pojedinci ili poduzetnici kojima sude uvijek isti suci ili na koje se pravo primjenjuje na „drugačiji način“, itd., odnosno dobiti odgovore na sva pitanja koja se postavljaju u javnosti.
Sudski postupci su javni, javno se objavljuju odluke, ne postoji društveno opravdani razlog za anonimizaciju sudskih odluka osim u izuzetnim slučajevima, osobni podaci poput OIB-a i adresa već su dostupni u brojnim javno dostupnim registrima – sudski registar, registar obrtnika, zemljišne knjige), ako nastavimo s praksom anonimizacije sudskih odluka trebamo anonimizirati i sve navedene registre, jedinstveni javni registar o dostavi sudskih i upravnih pismena u kojima svaka fizička i pravna osoba prema svojem OIB-u može utvrditi vodi li se protiv njega neki ovršni ili drugi postupak, te je li mu upućeno kakvo pismeno te ga pravovremeno osobno preuzeti. Ogroman broj građana i tvrtki ovršeni su bez saznanja kako se protiv njih vodi ovršni postupak.
Smanjenje nelikvidnosti i zatvorenog kruga neplaćanja
Rok plaćanja zakonski regulirati do 60 dana bez iznimaka (iznimke u našem društvu uvijek postaju pravilo). Fiskalizacija svih računa poslovnih subjekata kao i evidencija svih oblika negotovinskog prometa (prijeboji, cesije), a ne samo prometa gotovinom (porezna uprava može pratiti ponašanje poduzetnika na tržištu i urednost u plaćanju obveza te pravovremeno reagirati, trgovački sporovi i ovrhe ubrzavaju se nekoliko puta).
Brzim i učinkovitim ovršnim, trgovačkim i stečajnim postupcima vjerovnici brzo dolaze do zarađenog novca, nepošteni ili nesposobni dužnici uklanjaju s tržišta, a tvrtkama koje su spletom tržišnih okolnosti dovedene u stanje nelikvidnosti omogućava se druga prilika.
Trgovački parnični, ovršni i stečajni postupci
Većina trgovačkih parničnih i ovršnih postupaka radi isplate mora biti riješena i provedena naplata u roku do 6 mjeseci. Trenutno parnični postupci traju 5 do 7 godina do pravomoćnosti, nakon koje tek slijedi ovršni postupak, često bezuspješan jer su dužnici godinama u blokadi, brisani iz registra ili je otvoren stečajni postupak.
Stečajni postupak mora ići u 4 pravca:
1. Brzo i učinkovito uklanjanje s tržišta poduzetnika koji čine smetnju na tržištu (očito nepošteni ili nesposobni poduzetnici) prije nego odvedu u propast poslovne partnere – brzi stečajni postupak i prije blokade računa radi neurednosti u plaćanju obveza. (u Engleskoj se poduzetnik smatra nesposobnim za plaćanje ukoliko 21 dan nije podmirio obveze u iznosu od 7.500 kn, u Portugalu je stečajni razlog podmirivanje obveza sa zakašnjenjem kroz razdoblje od 6 mjeseci),
2. brzo omogućavanje nastavka poslovanja tvrtki koje su ispunile stečajne uvjete, ali postoji interes za nastavak poslovanja, prodaja stečajnog dužnika kao cjeline (društveni – Gredelj, Imunološki zavod, brodogradilišta, poslovni – zainteresirani kupci za nastavak djelatnosti), restrukturiranje,
3. brza prodaja imovine i namirenje vjerovnika u slučaju nemogućnosti nastavka poslovanja, svi postupci stečajnog dužnika moraju se voditi isključivo pred nadležnim trgovačkim sudom (trenutno se ovršni postupci vode pred općinskim sudovima što ponekad traje i do nekoliko godina jer ti postupci nisu hitne naravi, da bi se tek onda mogli dovršiti na trgovačkim sudovima),
4. omogućavanje ugovorne i prisilne predstečajne nagodbe poštenim poduzetnicima i tvrtkama od posebnog društvenog značaja (veliki broj radnika, specifična proizvodnja ili usluga) prije ili eventualno u prvih 8 dana blokade poslovnog računa.
Trgovački ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave radi isplate treba biti dovršen u roku od 60 dana:
Postupak se mora voditi pred trgovačkim sudovima (trenutno Fina, Javni bilježnici – protivno Ustavu RH i Zakonu o javnom bilježništvu – samo nesporni pravni poslovi).
Donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zahtjeva svega nekoliko minuta rada i ne predstavlja nikakvo opterećenje sudovima (svega nekoliko javnih bilježnika donijelo je desetine tisuća ovršnih rješenja svake godine), sudska pristojba ide u državni proračun i postupak je od početka do završetka u Ustavom određenoj nadležnosti sudova, ne gubi se vrijeme u dostavljanju spisa od javnih bilježnika do nadležnih sudova povodom prigovora ovršenika).
U prigovoru protiv rješenja o ovrsi mora se učiniti vjerojatnim da potraživanje nije nastalo, da je djelomično ili u cijelosti prestalo, u suprotnom se prigovor odbacuje i rješenje stječe svojstvo ovršnosti (predviđeno trajanje postupka 60 dana).
Trgovački parnični postupci radi isplate (sporovi male vrijednosti do 100.000,00 kn u roku 60 dana, ostali sporovi radi isplate 6 mjeseci – bazirano na Uredbama Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog te prijedlogu njihovih izmjena 2014.) spor male vrijednosti u Nizozemskoj je do 25.000€.
Nužno je drastično pojednostavljenje procesnih odredbi i uvođenje stroge procesne discipline i potpuna promjena regulacije sudskih pristojbi. Trenutno sudac u tijeku jednog parničnog postupka donosi brojna rješenja protiv kojih su dopušteni pravni lijekovi čak i ako su u korist te stranke. Pravni lijekovi podliježu plaćanju sudske pristojbe, protiv rješenja o pristojbi dopušteno je pak izjaviti prigovor pa sud mora donijeti rješenje o prigovoru, nakon čega je propisano pravo žalbe i tako u nedogled, umjesto da se o svim odluka suda tijekom postupka odlučuje povodom žalbe na konačnu odluku suda. Suci i do 30% vremena troše na u većini slučajeva bezuspješnu naplatu sudskih pristojbi te unosu podataka u sustav ICMS.
Suci su tijekom jednog postupka dužni donijeti i do desetak nepotrebnih odluka, a viši sud odlučiti i do šest pravnih lijekova.
Potrebno je onemogućiti da trgovačko sudovanje bude legalni oblik izbjegavanja plaćanja, odnosno „parakreditna institucija“, za nesporno isporučenu robu i usluge.
Trgovački sudovi u sporovima radi isplate trebaju utvrđivati činjenično stanje prvenstveno temeljem poslovne dokumentacije ovjerene pečatom i potpisom odgovornih osoba (smanjenje sive ekonomije među registriranim trgovačkim društvima, znatno smanjenje potrebe za dugotrajnim i često nepotrebnim ispitivanjem svjedoka na okolnosti isporuke roba i usluga), težište je na elektroničkom pozivanju stranaka i razmjeni dokumentacije (trgovačka društva u najkraćem roku moraju dostaviti e-mail adrese sudskom registru), ročišta i drugi dokazi se provode ukoliko Sud smatra da sa znatnom vjerojatnošću ne može utvrditi činjenično stanje ili to zahtijevaju iznimne okolnosti predmeta, žalba protiv prvostupanjskih odluka ne odgađa izvršenje odluke, novac se odmah s računa dužnika prebacuje na poseban račun do pravomoćnosti.
Dugotrajni sudski sporovi omogućavaju trgovačkim društvima da u potpunosti izbjegnu plaćanje poslovnim partnerima ukoliko to žele, jer nakon 5 do 7 godina parničenja, a prije nastupanja pravomoćnosti tuženik može jednostavno prenijeti sve poslove na svoju povezanu tvrtku, a tuženu tvrtku ugasiti. (Najjednostavniji način podizanja kredita bez jamaca i hipoteke je ući u sudski spor s nekim od svojih vjerovnika, zatezna kamata iznosi gotovo koliko i kamatna stopa na pojedine kredite).
Nužno je uvesti odredbu da se podnesci (tužba, žalba, ovršni prijedlog) smatraju kao da nisu ni podneseni ukoliko nije plaćena sudska pristojba (Slovenija), česte su situacije da društva s blokiranim računima ili bez imovine, bez ikakvog rizika vode brojne i dugotrajne sudske sporove, po principu „ako uspijem odlično, a ako izgubim i tako me neće ništa koštati“. (2014. na Trgovačkom sudu u Zagrebu je od određenih 50.000.000 kn pristojbi naplaćeno 9.000.000 kn).
Prvostupanjski trgovački sudovi (120 sudaca) su u razdoblju 2010.-2012. prosječno riješili 185.000 predmeta, a Visoki trgovački sud RH (30 sudaca) 8.000 predmeta godišnje.
Povećanje sudskih pristojbi, sada min 100,00 kn (manje od kino ulaznice i kokica), a maks 5.000 kn, na min 1.000 kn do 125.000 kn ovisno o vrijednosti spora (dosadašnji sustav je poticao brojne zlouporabe pravosudnog sustava kroz fiktivne sporove (često je trošak zastupanja u trgovačkim sporovima dostizao milijune kuna, a pristojba je iznosila 10.000 kn, pojedinačno se utužuju računi od po nekoliko desetaka ili stotina kn za koji je potrebno provesti isti postupak kao i za milione kn).
Trošak cijelog sudskog postupka mora biti unaprijed poznat i ne smije zavisti od broja poduzetih radnji u postupku te mora biti ekvivalentan trošku zastupanja (Njemačka). Milioni sudskih ročišta su odgođeni radi predaje podnesaka na ročištima radi kojih su ista odgođena, ali su se priznavali troškovi dolaska na ročište, podnesaka kao i odgovora na te podneske i tako unedogled. Sudovi vrlo često više vremena provode računajući trošak postupka nego obrazlažući meritum presude, veliki broj ukidnih odluka viših sudova odnosi se isključivo na odluku o trošku postupka.
S obzirom na trenutno iznimno nizak postotak naplate potraživanja u trgovačkim sporovima (neformalno oko 10%), sudskih pristojbi (ispod 20%) nedvojbeno se može zaključiti da se trgovačko sudovanje većinom svodi na knjigovodstveno zatvaranje obveza.
Nakon znatnog smanjenja broja prvostupanjskih trgovačkih predmeta provedbom opisanih mjera, znatan broj prvostupanjskih sudaca može biti premješten na Visoki trgovački sud RH i vrlo brzo riješiti preostale neriješene predmete, te bismo već u roku od 2 godine mogli imati brzo i efikasno trgovačko sudovanje koje pruža podršku ozdravljenju našeg gospodarstva.
Odgovornost osnivača trgovačkih društava
Odgovornost osnivača trgovačkih društava cjelokupnom imovinom do iznosa temeljenog kapitala znatno bi olakšalo tržištu i poduzetnicima odlučiti žele li poslovati s trgovačkim društvima koja imaju temeljni kapital 10,00 kn, 20.000,00 kn ili 1.000.000,00 kn.
Trenutno u Hrvatskoj egzistiraju tzv. trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, međutim praksa je pokazala da se radi o pravnom uređenju bez ikakve odgovornosti samog društva, osnivača i uprave društva, a temeljni kapital je često fiktivan (stvari unesene u temeljni kapital koje su u potpunosti izgubile vrijednost, precijenjeni temeljni kapital).
Nužno je propisati da osnivači i članovi uprave trgovačkog društva koji su ga doveli do stečajnih razloga ne mogu u određenom razdoblju od 1 do 5 godina osnivati druga trgovačka društva ili biti članovi uprava. Obrtnik koji duguje 1 lp fiskalnih obveza ne može osnovati trgovačko društvo, a osnivač ili direktor desetak trgovačkih društava koje je odveo u stečaj i oštetio vjerovnike i državni proračun za desetine miliona kn, isti dan može osnovati deset novih.
Smanjenje broja ukupnog broja sudskih predmeta
Usko je vezano uz donošenje zakona čije odredbe neće producirati nove sudske postupke u tisućama ili će olakšati primjenu odluka povodom kolektivnih tužbi npr. predmet „FRANAK“ ili povreda prava iz kolektivnih ugovora. Nužno je regulirati da u slučaju pravomoćne odluke povodom kolektivnih tužbi pojedinci koji su obuhvaćeni pravom iz tih odluka nisu dužni pokretati pojedinačne postupke već da su tuženici pojedinci, trgovačka društva, kreditne institucije itd. dužni postupiti sukladno odluci suda uz prijetnju iznimno visokih novčanih kazni.
Povećanje sudskih pristojbi
Podaci o prihodu od sudskih pristojbi za 2010.: Republika Hrvatska 25mil €, Republika Srbija 85mil €, Republika Austrija 780mil €, Savezna Republika Njemačka 3.500mil €, odnosno 5,87€ Hrvatska, 42,65€ Austrija, 94.17€ Njemačka, po glavi stanovnika, govore sami za sebe zašto pojedine države imaju neusporedivo manji broj sudskih predmeta i znatno učinkovitije pravosuđe iako hrvatski suci rješavaju znatno veći broj sudskih predmeta. Osim očekivanog smanjenja kapricioznih sudskih postupaka, pravosuđe mora imati vlastite izvore prihoda. Sve dok se ono financira putem izvršne vlasti ne možemo govoriti o stvarnoj neovisnosti sudske vlasti, kao što ni dijete dok prima džeparac nije neovisno. Prekid prakse „diskontnih cijena suđenja“ u pogledu sudske pristojbe nužno dovodi do činjenice da će se prije utuženja dobro razmisliti i znatno više koristiti postupke mirenja kako je to i u ostalim državama EU.
Prema istraživanju CEPEJ Europske komisije 2012. za 2010. o stanju pravosuđa u Europi broj sudaca na 100.000 stanovnika iznosi: Hrvatska 42,8, Finska 11,5, Slovenije 49,7, Austrija 17.8, Njemačka 24,3, Crna Gora 41,9, Srbija 33,7.
Broj građanskih i trgovačkih sporova na 100.000 stanovnika iznosi: Hrvatska 5.500, Finska 170, Slovenija 2.100, Austrija 500, Njemačka 1.000.
Da bi hrvatski građanski i trgovački pravosudni sustav bio opterećen kao Finski trebao bi imati 580 predmeta na 100.000 stanovnika umjesto sadašnjih 5.500, što je deset puta više. U Hrvatskoj ima 1,75 puta više sudaca od Njemačke na 100.000 stanovnika, ali hrvatski suci moraju riješiti 5,5 puta više predmeta, pa je zaključak čiji su suci opterećeniji vrlo jednostavan te da nužno je istovremenom primjenom svih mjera smanjiti broj sudskih predmeta.
2006. – 2102. prema podacima Ministarstva pravosuđa hrvatski sudovi riješili su 12.438.179 predmeta, prosječno je godišnje bilo neriješeno 882.641 predmeta. 2004.-2012. u radu je bilo prosječno 2.776.896 predmeta godišnje (2005. – 3.700.000 predmeta), RH je u tom razdoblju prosječno imala 1.909 sudaca, što znači da je svaki sudac u prosjeku riješio 930 predmeta godišnje. Općinski sudovi su u razdoblju 2010.-2012. prosječno riješili 970.000 predmeta godišnje.
Zapitajmo se postoji li pravosuđe koje je u mogućnosti biti brzo, pravedno i efikasno s tolikim brojem sudskih predmeta kroz tako dugo razdoblje! Njemačka ima 19 puta više stanovnika pa kada bi preslikali naš prosječan broj predmeta (2,77 mil predmeta na 4,28 mil stanovnika) u Njemačkoj (82,42 mil stanovnika) to bi predstavljalo prosječno 54,5 mil sudskih predmeta svake godine ili ukupno 492 miliona sudskih predmeta kroz 9 godina.
Nužno je vraćanje poznatog instituta „aktorskih kaucija“ prema kojem je tužitelj dužan prilikom podnošenja tužbe položiti sredstva na ime predvidivih troškova sudskog postupka druge strane, koje je bi osim smanjenja broja fiktivnih predmeta (tužitelji tvrtke u blokadi ili bez imovine – novoosnovane tvrtke na koja su prenesena potraživanja) osiguralo i zaštitu slabije strane u postupku.
Osvrt na trenutnu reformu pravosuđa
Trenutna reforma se bazira na smanjenju broja sudova (ukidanjem sudova ili njihovom pretvaranju u stalne službe), a ne broja sudskih predmeta uz preraspodjelu predmeta po manje opterećenim sudovima, uz tvrdnju da će to donijeti ogromne uštede, a bez da je javnosti poznato na čemu se ta tvrdnja temelji.
Ukidanje sudova zbog „malog broja predmeta“. Po tom principu mogu se ukidati i pošte, domovi zdravlja itd., zbog malog broja korisnika. Sudovi gradu daju svojstvo grada i omogućavaju građanima jednostavan pristup pravdi. No, u svemu tome najbitnija je matematika, a ona govori nešto drugo. Kada se ukine sud česta je situacija da je zgrada u zakupu koji se plaća i dalje za prazne zgrade (Trgovački sud u Sisku), sucima i službenicima se isplaćuju naknade za prijevoz do suda u koji su premješteni. Stranke i svjedoci imaju neusporedivo veće troškove dolaska na udaljeni sud (prijevoz, dnevnica).
Poslodavci gube daleko više radnih sati kada je njihov djelatnik odsutan radi sudjelovanja u udaljenom sudskom postupku. Još je nepovoljnija situacija kada sud postaje ispostava-stalna služba, ušteda je nekoliko tisuća kuna na plaći predsjednika suda, a sudionici postupka iz Zagreba moraju putovati u Karlovac i obrnuto, iz Dubrovnika u Split i obrnuto itd., jer se predmeti raspoređuju neovisno o sjedištu tvrtke (Stalne službe trgovačkih sudova u Karlovcu, Dubrovniku, Slavonskom brodu, Pazinu, Šibeniku).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
