Ovih dana našoj redakciji javilo se nekoliko čitatelja iseljene Hrvatske koji su se požalili kako su im stigli prijedlozi za ovrhu za nikad plaćene kazne za parkiranje.
Radi se o 20-ak obitelji kojima je zajedničko to da žive u Austriji ili Švicarskoj, da su svi dobili slične ili čak iste kazne u kojima je samo promijenjeno ime i prezime i da ih sve veže boravljenje u Biogradu na Moru.
Navodne kazne za nepropisno parkiranje, odnosno dnevne parkirne karte, ispisalo je biogradsko komunalno poduzeće Bošana d.o.o., od kojih neke datiraju čak u početak 2011. godine, a većina ih je iz 2013. godine.
Čitatelje, koji se nakon tolikog protoka vremena kazni teško mogu i sjetiti, iznenadilo je i to što nisu stizale nikakve opomene, nego je odmah poslan prijedlog za ovrhu od odvjetničkog ureda, koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Kako je hrvatski Ovršni zakon postavljen tako da se dužniku zbog raznoraznih troškova dug penje sa 80, odnosno 160 kn na otprilike 2.500 kn, primatelji prijedloga za ovrhu koji je stigao na njihove kućne adrese u inozemstvu, ovime su neugodno iznenađeni.
Nakon što smo kontaktirali poduzeće Bošana d.o.o. i pitali ih kako je to moguće, oni su nam odgovorili kako su sklopili ugovor o poslovnoj suradnji s poduzećem K.P.V. Koncept iz Pule, koje je između ostalog, registrirano za organiziranje i posredovanje u naplati potraživanja. U ovom slučaju, ono posreduje u naplati potraživanja prema vlasnicima registarskih oznaka Italije, Njemačke, Slovenije, Austrije i Švicarske koje proizlaze iz djelatnosti naplate parkinga, odnosno izdanih dnevnih parkirnih karata.
Iz samih ovršnih prijedloga koji su nam dostavljeni u redakciju vidljivo je kako su naplatu preuzeli odvjetnički uredi “Shain Pacheco Vinković” i “Marko Kuzmanović”, koji su prijedlog za ovrhu sastavili na temelju neplaćene dnevne parkirne karte, kojoj zastara nastupa nakon 3 godine.
Sve to možda i ne bi bilo sporno kada ne bi postojalo nekoliko nejasnoća. Kao prvo, čitatelji koji su nam se javili kunu se kako tu “kaznu” za neplaćeno parkiranje nikad nisu dobili. Kao drugo, nikada nikakve opomene nisu stizale na njihove adrese. Kao treće, neki od njih zvali su biogradsko komunalno poduzeće Bošana, a kada su se predstavili i počeli pričati hrvatskim jezikom, redovito su im, tvrde, spuštali slušalicu.
Je li u pitanju zaboravljivost onih koji su bili dužni platiti parkiranje, ili je u pitanju inače vrlo česta hrvatska turistička praksa zvana APP (Ako prođe, prođe), vidjet ćemo sljedećih dana. Nitko ne spori da se mora platiti, ali sama činjenica da su kazne i prijedloge za ovrhe dobili ljudi iz sličnog okruženja, koji su u otprilike slično vrijeme ljetovali u Biogradu, upućuje da bi se moglo raditi o, najblaže rečeno, nesporazumu, otklonjivom u interesu dobrog glasa i dobre turističke prakse.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
